REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 9. Povrv-184/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Vinki Mitrović, u pravnoj stvari tužitelja H. Š. d.o.o. Z., OIB: …, protiv tuženika E. P. d.o.o. Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. Č., odvjetniku u S., radi isplate 850.376,79 kn, na ročištu zaključenom 14. prosinca 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka i objavljenoj 2. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. M. br. Ovrv-606/2018 od 26. listopada 2018. kojim se nalaže tuženiku E. P. d.o.o. Z., OIB: …, da tužitelju H. šume društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Z., OIB: …, u roku od petnaest dana platiti iznos glavnice od ukupno 850.376,79 kuna uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 2. travnja 2017. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.287,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26.10.2018. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, te se tužbeni zahtjev usvaja.

Obrazloženje

1. Rješenje o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. V. M. iz S. broj Ovrv-606/2018 od 26. listopada 2018. stavljeno je izvan snage rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 17. prosinca 2018. temeljem članka 54. stavak 1. i 2., a u vezi sa odredbom članka 282. i 287. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 25/13, 24/14).

2. U prigovoru od 16. studenog 2018. tuženik navodi da je citirano rješenje u cijelosti neosnovano, ne stoje tvrdnje da bi ovršenik dugovao iznos koji se od njega potražuje, nadalje ističe prigovor nedopuštenosti prijedloga za ovrhu, jer je podnesen od osobe koja ne može biti stranka u postupku, odnosno od neovlaštene osobe. Naime, u konkretnom slučaju su u prijedlogu za ovrhu kao ovrhovoditelj naznačene H. Š. d.o.o., Z., a prijedlog za ovrhu je podnesen od strane HŠ d.o.o., U. šuma P. S., S., koja nije pravna osoba niti može biti stranka u postupku, a za koju je prijedlog potpisao I. M. „V. U. šuma podružnica S.“, dakle neovlaštena osoba. Ovršenik ističe prigovor i promašene aktivne, a ujedno i pasivne legitimacije, jer ovrhovoditelj nije dostavio bilo kakvu ispravu iz koje bi proizlazila aktivna legitimacija za vođenje ovog spora protiv ovršenika. Iz priloženog Ugovora o zakupu šumskog zemljišta proizlazi da su ugovorne stranke Republika Hrvatska, kao zakupodavac i E. S. K. d.o.o., sada E. B. d.o.o., kao zakupnik, pa nije jasno na temelju kojeg pravnog osnova ovrhovoditelj crpi svoju legitimaciju za ovaj postupak. Iz dostavljenog Ugovora o zakupu ne proizlazi da je ovršenik u bilo kakvom poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, a niti da je ovršenik dužan zakupninu plaćati ovrhovoditelju. Ovakvo tumačenje je posljedica pogrešne primjene odredbe članka 164. ZOO-a, a dok je razvidno da je isti u suprotnosti sa najnovijom sudskom praksom, osim činjenice da je tužitelj ovlašten ugovorom na primitak ispunjenje obveze, nije aktivno legitimiran zahtijevati isplatu predmetnog iznosa za svoj račun. te nadalje ističe da se po predmetnom Ugovoru o zakupu ne može teretiti tuženik iz razloga što zakupodavac nikada sa tuženikom nije zaključio navedeni Ugovor, već je pravni posao sklopio s prednikom tuženika E. S. K. d.o.o., dok sa tuženikom nikada nije zaključio Aneks Ugovora, kako je to ugovoreno odredbom članka 9. Ugovora o zakupu, temeljem kojeg obveze iz ovog Ugovora prestaju, ukoliko korisnik zakupa za vrijeme trajanja ovog Ugovora premine ili prestane postojati kao pravna osoba, te zakupodavac može sa zakonitim nasljednikom ili s pravnim slijednikom sklopiti aneks Ugovora kojim se sva prava i obveze iz Ugovora prenose na zakonitog nasljednika ili pravnog slijednika. Stoga je u odnosu na tuženika kao pravnog slijednika zakupnika, potrebno zaključiti Aneks Ugovora, a budući takav Aneks nikada nije zaključen, jasno je da tuženik nije u nikakvom obvezno pravnom odnosu spram tužitelja, pa stoga ne bi bio u obvezi podmiriti potraživanja tužitelja.

3. Nadalje, ovršenik osporava visinu kao i tijek zatezne kamate. Dostavljeni račun ovrhovoditelja ne dokazuje postojanje pravnog osnova koji obvezuje ovršenika. Predmetnom tužbom tužitelj potražuje sveukupni iznos od 852.376,79 kn (PDV uključen) i to na ime treće rate za 2016. Predmetni ugovor o zakupu je sklopljen na razdoblje od 5 godina, računajući od dana kada je tužitelj uveo tuženika u posjed. Tužitelj je dostavio dokumentacija iz koje je razvidno da je prednik tuženika uveden u posjed dana 2.1.2014.g, a od kojeg datuma je tuženik u obvezi plaćati zakupninu, a sve sukladno odredbi č1.2.predmetnog ugovora. RH i prednik tuženika su ugovorili godišnji iznos na ime zakupnine u iznosu od 546.521,14 + PDV kn odnosno četiri rate u iznosu od po 681.901,43 kn +PDV. Stoga, za tri godine zakupa i to za 2014, 2015 i 2016. sveukupni iznos koji bi ima pripasti zakupodavcu jest iznos od 2.049.466,26 kn (PDV uključen). S obzirom nije sporno da je tuženik podmirio dvije rate u iznosu od po 681.901,43 kn + PDV odnosno sveukupno iznos od 1.704,753,54 kn, to bi iznos koji bi se od tužitelja mogao potraživati predstavlja razliku do iznosa od 2.049.466,26 kn, a to je iznos od 344.712,72 kn.

4. Naime, ako je u konkretnom slučaju došlo do raskida ugovora to sukladno odredbi članka 368. stavak 4. ZOO-a kojom je propisano da u slučaju raskida ugovora svaka strana duguje' drugoj naknadu za korist koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi ( u ovom slučaju zakupnina), to se od tuženika može potraživati sveukupni iznos od 2.049.466,26 kn za tri godine zakupnine, a s obzirom je tužitelj podmirio iznos od 1.704,753,54 kn, to se jedino može potraživati razlika od 344.712,72 kn. Međutim, tužbeni zahtjev je postavljen na način kao da nije došlo do raskida ugovora odnosno kao da je i dalje tuženik u posjedu predmetnih nekretnina pa se potražuje isplata cjelokupnog dospjelog iznosa a što je u protivnosti, prije svega, sa odredbom članka 368. ZOO-a., pa se zbog toga ima odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Slijedom navedenog, a budući je tužitelj već ranije pred ovim sudom pokrenuo postupak radi naplate iznosa od 224.144,89 kn temeljem iste osnove odnosno istog ugovora, a koji postupak je pokrenut dana 15.10.2018.g., to se ističe prigovor litispendencije, pa se zbog tog razloga ima odbaciti tužba. Svakako, u slučaju provođenja financijskog vještačenja potrebno je da vještak, a uvidom u poslove knjige stranaka, iskaže što je od strane tuženika uplaćeno tužitelju temeljem predmetnog ugovora kao i koji bi iznos preostao za uplatiti a sve cijeneći navode tužitelja o raskidu ugovora sa danom 6. srpnja 2017. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

6. Ukoliko postoji osnovano potraživanje ovrhovoditelja odnosno tužitelja, isti je predmetni iznos trebao je potraživati i naplatiti od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, a sve iz razloga što je ovršeniku od strane navedene Agencije priznata „Viša sila“ zbog iznimnih okolnosti koje su bile na strani ovršenika i u kojem slučaju se primjenjuju odredbe navedene u Delegiranoj uredbi Komisije EU br. 640/2014. Ovršeniku za navedeni predmetni period nije isplaćena ni kuna osnovano zatražene potpore, te se ujedno u tom smjeru predlaže i očitovanje same navedene Agencije. Prigovara se obračunatom trošku ovršnog postupka.

7. U odnosu na prigovore koje je tuženik istakao tijekom postupka, tužitelj se istima usprotivio u cijelosti, navodeći da se tuženik do sada nije protivio načinu obračuna zakupnine, a niti je pobijao visinu tuženog iznosa., te smatra da je aktivna legitimacija tužitelja nesporna, jer je Zakonom o šumama (članak 17. i 58.), te člankom 8. Uredbe o načinu i kriterijima za davanje u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu RH (NN 108/2006), te člankom 17. Pravilnika o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu i dr.) (NN 72/16), te Očitovanjima DORH-a od 13. siječnja 2017. te Izjavom Ministarstva poljoprivrede od 15. svibnja 2019. upućeno Hrvatskim šumama d.o.o., kao i dosadašnjim uplatama izvršenim od strane tuženika na račun tužitelja temeljem predmetnog Ugovora o zakupu, proizlazi da su Hrvatske šume d.o.o. aktivno legitimirane za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

8. U tijeku postupka sud je pregledao dokumentaciju koja priliježe spisu.

9. Nije prijeporno da je između Republike Hrvatske kao zakupodavca i tvrtke E. stočarstvo K. d.o.o. zastupan po direktoru J. K. dana 16. listopada 2013. zaključen Ugovor o zakupu šumskog zemljišta, u kojem su navedene čestice šumskog zemljišta vlasništvo Republike Hrvatske koje se sukladno Programu gospodarenja za gospodarsku jedinicu Ž., M.- K. T. i O. daju u zakup na pet godina, računajući od dana uvođenja u posjed i to isključivo u svrhu pašarenja. Ugovorena je obveza Hrvatskih šuma d.o.o. da tvrtku E. stočarstvo K. uvedu u posjed. Ugovorena je zakupnina u iznosu od 546.521,14 kn plus PDV odnosno 2.732.605,70 kn plus PDV za rok od 5 godina. Ratu zakupnine u iznosu od 5.000,00 kn plus PDV zakupnik je uplatio u korist računa H. šume d.o.o., U. šuma, P. S. od 2. listopada 2013., a preostali iznos zakupnine suglasno je dogovoren da će se u iznosu od 2.727.605,70 kn plus PDV platiti u četiri rate i to prva rata u iznosu od 681.901,43 kn plus PDV do 1. travnja 2014, druga rata u iznosu od 681.901,43 kn plus PDV do 1. travnja 2015., treća rata u iznosu od 681.901,42 kn plus PDV do 1. travnja 2016. i četvrta rata od 681.901,42 kn plus PDV do 1. travnja 2017. Člankom 11. Ugovora o zakupu je propisano da se zakupnik obvezuje prilikom prestanka korištenja predati zemljište slobodno od osoba i stvari u stanju u kojem ga je primio a u slučaju korištenja šumskog zemljišta protivno ovom Ugovoru zakupnik je dužan nadoknaditi štetu. Eventualnu štetu obračunat će Hrvatske šume d.o.o. Člankom 7. ugovoreni su uvjeti raskida ugovora prije isteka otkaznog roka time da je točkom 1. navedeno, pored ostalih uvjeta, da zakupodavac može raskinuti ugovor ukoliko zakupnik ne plaća zakupninu sukladno članku 3. ugovora.

10. Odredbe iz Ugovora o zakupu od 16. listopada 2013. su prethodno navedene iz razloga jer tuženik ističe prigovore kojim osporava i aktivnu i pasivnu legitimaciju, kako osnov tako i visinu, te smatra da se iz računa temeljem kojeg tužitelj potražuje neplaćenu zakupninu ne može utvrditi obveza tuženika, a ističe i prigovor litispedencije. O svim prigovorima koje ističe tuženik, tužitelj se u tijeku postupka izričito očitovao, a sve kako je navedeno u prethodnom obrazloženju ove presude.

11. Tužitelj H. šume d.o.o. U. šuma podružnica S., na ime treće rate potražuje od tuženika iznos od 681.901,43 kn plus PDV u iznosu od 170.475,36 kn sveukupno 852.376,79 kn i to temeljem računa br. 150700003-17 izdat 13.3.2017.g. koji glasi na ime zakupca tvrtke Eco bos d.o.o., s danom dospijeća 1. travnja 2017. Iz analitičke kartice koju tužitelj dostavlja uz navedeni račun neprijeporno proizlazi da je registrirano navedeno potraživanje prema tuženiku te da pored iznosa od 852.376,79 kn tužitelj ima potraživanje temeljem računa br. 150700015 datiran 13.11.2017.g. s dospijećem 28.11.2017. iznos od 226.521,68 kn, te temeljem računa br. 150700016 datiran 15. studenog 2017. a koje je dospjelo 30. studenog 2017. iznos od 304.799,46 kn dakle potraživanje koje se odnosi na ime četvrte rate. Tuženik je dana 3. svibnja 2017. podmirio iznos od 2.000,00 kn, na ime treće rate, a dana 3. svibnja 2017. uplatio iznos od 2.376,79 kn i 6.927,06 kn na ime četvrte rate. Nakon zbrajanja dugovanja i potraživanja saldo na ime neplaćene treće i četvrte rate ukupno dugovanje tuženika iznosi 1.372.394,08 kn. Temeljem računa br. 150700003-17 od 13. ožujka 2017. potraživanje iznosi 852.376,79 kn time da je račun umanjen za iznos od 2.000,00 kn koji iznos je tuženik temeljem ovog računa podmirio tužitelju na ime treće rate.

12. Nije prijeporno da je Ugovor o zakupu raskinut 6. srpnja 2017., temeljem izjave o jednostranom raskidu kojeg je Ministarstvo poljoprivrede RH datirano 19. lipnja 2017. uputilo zakupoprimcu Eko bos d.o.o., koja izjava mu je uručena 6. srpnja 2017., a sve zbog nepodmirenih dugovanja po računu br. 150700003 u iznosu od 850.376,79 kn i po izdatom računu br. 15070000 na iznos od 850.000,00 kn sa rokom uplate do 1. lipnja 2017. Tužitelj pred ovim sudom vodi postupak br. P-1304/18 na ime nepodmirenog dugovanja po četvrtoj rati po računu br. 150700015 za iznos od 226.521,68 od kojeg iznosa je tuženik podmirio 2.376,79 kn, te utuženo potraživanje iznosi 224.144,89 kn, i u predmetu br. P-1305/2018 po računu br. 150700016 za iznos od 304.799,46 kn od kojeg je tuženik podmirio iznos od 6.927,06 kn potražuje se iznos od 297.872,40 kn. Dakle ova dva potraživanja u predmetu P-1304/2018 i P-1305/2018 odnose se na nepodmirenu četvrtu ratu. Budući se u ovom predmetu potražuje treća nepodmirena rata, neosnovano tuženik ukazuje da se radi o litispedenciji, iz razloga jer iako se radi o potraživanju po istom pravnom osnovu, koje proizlazi iz Ugovora o zakupu zemljišta ne odnosi se na isto vremensko razdoblje i na isti iznos.

13. Člankom 3. Ugovora o zakupu šumskog zemljišta točno su navedeni datumi dospijeća od prve do četvrte rate koju je tuženik dužan platiti, te iz dopisa Ministarstva poljoprivrede RH od 19. lipnja 2017. neprijeporno proizlazi da tuženik nije podmirio u cijelosti treću i četvrtu ratu, te je primjenom članka 6. i 7. stavak 1. točka 1. zakupodavac Ministarstvo poljoprivrede tuženiku otkazalo Ugovor o zakupu šumskog zemljišta od 6. srpnja 2017. upravo zbog neispunjenja preuzetih ugovornih obaveza. Budući se tuženik nalazi u posjedu predmetnih nekretnina Uprava šuma podružnica Split dopisom od 24. siječnja 2018. ponovno upućuje poziv tuženiku na predaju posjeda zakupljenog zemljišta sve pod prijetnjom da će ga sami preuzeti, a koji dopis tuženik nije primio, pa budući zemljište nije predano u posjed slobodno od osoba i stvari niti se tuženik oglasio na pozive tužitelja, te je Šumarija Imotski Uprava šuma podružnice Split dana 13. travnja 2018. izvršila terenski očevid i preuzela posjed i gospodarenje šumama koje su bile predmet Ugovora o zakupu od 16. listopada 2013. u površini od 21.687.347 m2 odnosno 2.168.734 ha zemljišta koje je koristio tuženik.

14. Stoga neprijeporno proizlazi da je tužitelj osnovano tuženiku obračunao zakupninu po trećoj rati koja je dospijevala 1. travnja 2016. temeljem računa br. 150700003-17 na iznos od 850.376,79 kn jer je po navedenom računu tuženik podmirio iznos od 2.000,00 kn, jer je račun dospio za vrijeme dok je tuženik bio u posjedu predmetnog zemljišta kao zakupac. Tuženik se neosnovano poziva na članak 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) kojim je propisano da raskidom ugovora obje stranke su oslobođene svojih obaveza, osim obaveze na naknadu štete, međutim, raskid ugovora je uslijedio upravo zbog neispunjenja ugovornih obaveza plaćanja zakupa treće rate s dospijećem od 1. travnja 2016, iako je tuženik i dalje bio u posjedu predmetnog zemljišta sve do dana 13. travnja 2018. kada je Š. I. izvršila terenski očevid i preuzela posjed zemljišta. Iako je ugovor raskinut prije isteka ugovornog roka od pet godina, člankom 7. točka 2 Ugovora o zakupu od 16. listopada 2013. je ugovoreno da u slučaju otkaza ovog Ugovora prije isteka roka, tuženik nema pravo na bilo kakvo potraživanje s osnova povrata uplaćene zakupnine, eventualnih ulaganja, naknade štete i slično prema zakupodavcu. Na dan raskida ugovora 6. srpnja 2017. tuženik je imao nepodmirenu treću i četvrtu ratu na ime zakupa zemljišta koje je koristio sve do 13. travnja 2018. kada je zemljište preuzeto od strane tužitelja, te je stoga sud mišljenja da tužitelj neosnovano ističe prigovor zbog neispunjenja ugovora, iz razloga jer je sam sebe doveo u poziciju nemogućnosti ispunjavanja obveza iz ugovora koja se odnosi na plaćanje zakupnine za šumsko zemljište.

15. Iz podataka Porezne uprave Područni ured Split, Ispostava Split od 24. srpnja 2020. proizlazi da je provjerom kroz dostavljene knjige ulaznih računa ustanovljeno da je porezni obveznik E. bos d.o.o. u knjizi primljenih ulaznih računa URA za travanj 2017. pod rednim br. 71 iskazao dokument 150700003-17 od 13. ožujka 2017. izdat od strane Hrvatskih šuma d.o.o.

16. Stoga na temelju gore navedenog neprijeporno proizlazi da obaveza tuženika na podmirenje ugovorne obaveze proizlazi iz Ugovora o zakupu te je stoga temeljem članka 519. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima u obavezi tužitelju isplatiti zakupninu, temeljem računa koji predstavlja predmet utuženja i to za iznos od 850.376,79 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate temeljem članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

17. U svezi prigovora tuženika koji ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe, za navesti je da pored recentne sudske prakse na koju su se pozvale obje stranke u tijeku ovog postupka, neprijeporno jest da je tuženik predmetni ugovor o zakupu šumskog zemljišta zaključio sa RH odnosno Ministarstvom poljoprivrede prema kojem je tuženik podnio zahtjev radi dodjele zemljišta u zakup, te budući je ugovor zaključen 16. rujna 2013. primjenjuje se Zakon o šumama ("Narodne novine" br. 140/2005, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 18/13), koji u članku 17. stavak 1. propisuje da šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu RH gospodari trgovačko društvo, a u stavku 2 da pojedine šume i šumska zemljišta iz stavka 1 ovog članka mogu iznimno koristiti tijela državne uprave i pravne osobe čiji je osnivač RH na način i uz uvjete propisane ovim Zakonom i posebnim propisima uz prethodno mišljenje Državnog odvjetništva RH. Člankom 58. je propisano da trgovačko društvo može pojedina šumska zemljišta kojima gospodari davati u zakup do privođenja namjeni koja je određena šumsko gospodarskim planovima. Način i kriterij za davanje u zakup šumskog zemljišta propisat će Vlada RH. Člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" br. 82/2006) u stavku 3 je propisano da prije sklapanja ugovora o zakupu šumskog zemljišta potrebno je pribaviti mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora od nadležnog državnog odvjetništva. Na osnovi članka 58. stavak 2. tada važećeg Zakona o šumama Vlada RH donijela je Uredbu o načinu i kriterijima o davanju u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu RH ("Narodne novine" 108/06), a zatim Uredbu o izmjenama i dopunama predmetne Uredbe ("Narodne novine" 73/09). Temeljem članka 8. Uredbe o načinu i kriterijima za davanje u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu RH koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o zakupu propisano je da se zakupnina uplaćuje na žiro račun trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o. na način određen člankom Uredbe te se obračunava na temelju posebnog propisa kojim se utvrđuje naknada za prenesena ili ograničena prava na šumi ili šumskom zemljištu. Člankom 4. Uredbe propisano je da Ministarstvo poljoprivrede na prijedlog Hrvatskih šuma daje šumsko zemljište u zakup i to na temelju javnog poziva za prikupljanje ponuda a postupak davanja u zakup šumskog zemljišta provodi stručno povjerenstvo, a odluku o davanju u zakup šumskog zemljišta na prijedlog povjerenstva donosi Ministar poljoprivrede.

18. Pravilnik o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu ("Narodne novine" 105/2009, 72/2016) u članku 1. i 2. propisuje način utvrđivanja naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu RH, a pravo na naknadu ima trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o. i pravne osobe sa statusom javne ustanove čiji je osnivač RH i njihovo znanstveno-nastavne sastavnice. Ministarstvo poljoprivrede RH dopisom od 19. svibnja 2019. dostavlja očitovanje u svezi ugovora o zakupu šumskog zemljišta koji je zaključen sa trgovačkim društvom E. stočarstvo K., pozivajući se na članak 7. Uredbe o načinu i kriterijima za davanje u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu RH, a pozivom na članak 8. navedene Uredbe koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora navodi da se zakupnina uplaćuje na žiro račun trgovačkog društva H. šume d.o.o. Z. odnosno aktivnu legitimaciju u naplati svih potraživanja s osnova zakupa šumskog zemljišta u vlasništvu RH ima trgovačko društvo H. šume d.o.o. Z. spram trgovačkom društvo E. bos d.o.o. 19. Člankom 164. ZOO-a je propisano da se obaveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik. Stoga cijeneći sadržaj ugovora o zakupu kojim je ugovoreno da se zakupnina plaća u korist H. šuma d.o.o. kao i očitovanje Ministarstva poljoprivrede RH neprijeporno proizlazi da je upravo obaveza tuženika da plaćanje zakupnine koja proizlazi iz navedenih ugovora izvrši u korist tužitelja H. šuma d.o.o., što bi značilo da su u konkretnom slučaju H. šume d.o.o. aktivno legitimirane za podnošenje ove tužbe radi isplate, bez obzira što tužitelj nije ugovorna strana iz predmetnog ugovora o zakupu šumskog zemljišta, jer tumačenjem Ugovora o zakupu neprijeporno proizlazi da se pravni učinci navedenog ugovora neposredno odnose i na samog tužitelja.

20. Tuženik ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer smatra da je tužitelj predmetni iznos za koji ga se tereti trebao potraživati od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, (skraćeno APPRR) te se dopisom od 31. svibnja 2017. obratio H. šumama nakon što mu je upućena opomena za plaćanje duga temeljem Ugovora o zakupu šumskog zemljišta na iznos od 1.700.376,79 kn. U navedenom dopisu ukazuje na razloge kršenja plaćanja dijela navedene obaveze, te da će tvrtka E. bos d.o.o. izvršiti plaćanje u najkraćem mogućem roku ovisno o naplati potraživanja koje ima prema APPRR. Kao jedini razlog zbog kojeg tuženik nije bio u stanju izvršiti plaćanje zakupnine proizlazi iz činjenice da su bili zakinuti od strane APPRR-a koji nije izvršilo ukupnu isplatu poticajnih sredstava za 2016.g., a koja sredstva među ostalim služe i za plaćanje zakupnine zemljišta prema tužitelju. Tuženik se poziva na odredbu članka 138. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi IAKS mjera ruralnog razvoja za 2017. (Narodne novine 19/17), a temeljem kojeg Pravilnika ne postoji osnova za naplatu predmetnog zakupa jer da je tuženiku priznat status više sile, te dostavlja potvrdu APPRR-a od 10. studenog 2016. kojom je priznata viša sila poljoprivrednom gospodarstvu E. bos d.o.o. kao i zbog iznimnih okolnosti i to za jednu kravu dojilju i 4 buše uz službeni zapisnik veterinarskog inspektora kojim se kao razlog izlučivanja navodi epizootska bolest koja je pogodila stoku poljoprivrednika, te informativni izračun potpora za 2017.g. i 2016.g. Iz Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi IAKS mjera ne proizlazi odredba temeljem koje se Hrvatske šume d.o.o. u slučaju potpore mogu izravno naplatiti od APPRR-a na što tuženik ukazuje, a posebno jer se Pravilnik odnosi na korištenje poljoprivrednog zemljišta, a predmet Ugovora o zakupu iz 2013.g. je šumsko zemljište, te stoga eventualno priznanje više sile u odnosu na tuženika od strane APPRR-a nema nikakvog utjecaja na obavezu tuženika da plati zakupninu za šumsko zemljište tužitelju, te se stoga ovaj prigovor kojeg tuženik ističe ukazuje u cijelosti neosnovan, te radi čega nisu ni izvođeni daljnji dokazi temeljem kojih je tuženik predložio da se provede financijsko vještačenje.

21. Nadalje, tuženik ističe i dalje prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer smatra da se predmetni ugovor o zakupu šumskog zemljišta ne odnosi na Eco bos već na prednika tuženika tvrtku E. stočarstvo K. d.o.o. koji je zaključio ugovor s tužiteljem. Navedeni prigovor je u cijelosti osnovan jer iz priložene dokumentacije proizlazi da je u tijeku cijelog postupka upravo tuženik vodio prepisku sa tužiteljem, a budući se radi o pravnom kontinuitetu između tvrtke E. stočarstvo K. d.o.o. i tuženika tvrtke E. bos d.o.o. nije bilo mjesta primjeni članka 9. Ugovora o zakupu šumskog zemljišta. Člankom 9. stavak 1. Ugovora je propisano da obaveze iz ovog Ugovora prestaju ukoliko korisnik zakupa za vrijeme trajanja ovog ugovora premine ili prestane postojati kao pravna osoba. U stavku 2 istog članka je ugovoreno da zakupodavac može sa zakonitim nasljednikom ili sa pravnim slijednikom sklopiti Aneks ugovora kojim se sva prava i obaveze iz ugovora prenose na zakonitog nasljednika ili pravnog slijednika. Dakle za primijetiti je da je u stavku 2 navedeno da zakupodavac može, što ne znači da mora, odnosno da ukoliko nije zaključen Aneks ugovora da u tom slučaju kod pravnog sljedništva prestaje važiti Ugovor o zakupu šumskog zemljišta, a posebno u ovom slučaju iz kojeg neprijeporno proizlazi da nakon što je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. Tt-15/8109-5 od 4. prosinca 2015. došlo do promjene naziva tvrtke i poslovnih udjela, ali je tvrtka nastavila djelovati pod istim OIB-om. Temeljem ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu E. stočarstvo K. d.o.o. koje su 2. studenog 2015. u Z. zaključili G. stočarstvo d.o.o., zastupane po članu uprave – direktoru Z. L., kao prenositelj i M. T. iz M. kao stjecatelj koji ugovori su solemnizirani od strane javnog bilježnika pod br. OV-5625/15 i OV -5626/15 od 2. studenog 2015. izvršen je prijenos ukupno 51% poslovnih udjela sa prenositelja na stjecatelja, te je utvrđeno da društvo ima 100 poslovnih udjela svaki nominalne vrijednosti od 200,00 kn koji poslovni udjeli predstavljaju 100% temeljnog kapitala društva, da prenositelj drži 51% poslovnog udjela koji poslovni udjeli predstavljaju 51% temeljnog kapitala društva u nominalnom iznosu od 10.200,00 kn. Ugovorne strane su suglasno utvrdile da E. stočarstvo K. d.o.o. ima sa RH zaključena dva ugovora o zakupu na zemljište i to površine 2.168.734 ha temeljem ugovora Klase 321-04/13-01/244 Urbroj: 525-11/0900-12-2 i površine od 2.916,788 ha Klasa 321-04/13-01/240 Urbroj: 525-11/0900-12-2 te da su H. šume d.o.o. Z. U. S. Š. imotski uvele trgovačko društvo E. stočarstvo K. u posjed zemljišta površine 2.168.734 ha dana 2. siječnja 2014. dok je E. stočarstvo K. d.o.o. u posjedu zemljišta površine 2.916.789 ha od 10. siječnja 2014. od strane H. d.o.o. Z. U. S., Š. S. Nadalje, Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela u društvu Eko stočarstvo Kusić d.o.o. kojeg su 2. studenog 2015. u Z. zaključili J. K. iz G. kao prenositelj i M. T. iz M. kao stjecatelj koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika br. OV-5264/15 izvršen je prijenos preostala 49 poslovna udjela u nominalnom iznosu od 200,00 kn sa prenositelja na stjecatelja bez naknade, temeljem kojih prijenosa je M. T. utvrđen 100%tnim vlasnikom navedenih poslovnih udjela u tvrtki E. bos d.o.o. Sve prethodno navedeno je iz razloga kako bi se utvrdilo postojanje pravnog kontinuiteta između tvrtke E. stočarstvo K. d.o.o. koja je potpisala ugovor o zakupu šumskog zemljišta od 16. listopada 2013. i tvrtke E. bos d.o.o. koja od prosinca 2015. pa nadalje je u kontinuitetu nastavila sa poslovanjem te preuzela sve ugovorne obaveze koje proizlaze iz navedenog ugovora pa nije ni bilo potrebe za primjenom članka 9. Ugovora o zakupu jer potpisnik ugovora E. stočarstvo K. d.o.o. nije ni prestalo postojati već je došlo do promjena naziva tvrtke i vlasnika poslovnih udjela. U bilješkama uz financijska izvješća za 2018. tvrtka E. bos d.o.o. iz S. daje opće podatke o društvu te navodi da je E. bos d.o.o. društvo za ekološku proizvodnju, osnovano 2012.g. pod matičnim brojem subjekta 060284855 pod nazivom E. stočarstvo K. d.o.o. iz G. te da se rješenjem br. ST-Tt-15/8109-5 od 4. prosinca 2015. upisuje promjena naziva i sjedišta društva u E. bos d.o.o. S. te se kao osnivač društva jedini član upisuje M. T. iz S., a šifra djelatnosti društva po NKD je 0142- uzgoj ostalih goveda i bivola te da društvo zastupa pojedinačno i samostalno direktor M. T.

22. Rješenjem ovog suda od 1. prosinca 2020. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tvrtku E. bos d.o.o. jer je ista brisana iz registra Trgovačkog suda u Splitu od 27. listopada 2020. temeljem rješenja Tt-20/7639-2. Iz rješenja TS br. Tt-20/7639-2 je vidljivo da je E. bos prestao postojati uslijed pripajanja trgovačkom društvu H. tennis d.o.o. sa sjedištem u S. te da je isti pravni slijednik društva E. bos d.o.o. Trgovačko društvo H. tennis d.o.o. je promijenilo tvrtku i sjedište društva na način da ista glasi E. P. d.o.o. Z., temeljem rješenja TS u Zagrebu Tt-20/36371-5 od 4. studenog 2020. time da je osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje D. T. Radi navedenog doneseno je pravomoćno rješenje o nastavku postupka u odnosu na tvrtku E. P. d.o.o. iz Z. kao univerzalnog pravnog slijednika u odnosu na tvrtku E. bos d.o.o. 23. U svezi prigovora tuženika da je prijedlog za ovrhu podnesen od strane H. šuma d.o.o. U. šuma P. S. koja nije pravna osoba, a niti može biti stranka u postupku za koji je prijedlog potpisao I. M., voditelj U. H. šuma podružnica S., kao neovlaštena osoba, tužitelj je dostavio dokaze da je I. M. dipl. ing. šumarstva kao voditelj U. šuma podružnica S. upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, te ima ovlaštenje da u poslovanju podružnice zastupa osnivača samostalno i pojedinačno i to temeljem Odluke članova uprave od 20. ožujka 2017., što proizlazi i iz točke VI Odluke o izmjenama i dopunama o djelatnosti podružnice H. šume d.o.o. U. šuma podružnice S. Iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji Hrvatskih šuma datiran srpanj 2011. člankom 24. je propisano da Upravom šuma podružnicom rukovodi voditelj U. šuma podružnice kao radnik sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima, za što odgovara Uprava društva. Međutim bez obzira na ovlasti koje je Uprava društva H. šuma temeljem Odluke i Pravilnika prepisala voditelju podružnice, za navesti je da je za pravne radnje vezano za vođenje ovog postupka uprava društva izravno dostavila punomoć djelatnicima podružnice, te stoga ne bi bilo upitno da su djelatnici podružnice postupali prema nalogu Uprave društva.

24. Stoga je temeljem gore navedenog osnovan tužbeni zahtjev u potpunosti, sve kako je presuđeno u izreci presude.

U Splitu 2. ožujka 2022.

Sudac

Vinka Mitrović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi preko ovog suda za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u tri primjerka.