Poslovni broj: Usž-90/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. M. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi razreza poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-3430/19-15 od 2. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se uvažava.

II. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-3430/19-15 od 2. lipnja 2021.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za oglašavanje ništetnim, podredno poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410- 20/18-01/2259, urbroj: 513-04-19-2 od 20. kolovoza 2019. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI- 3430/19-15 od 2. lipnja 2021. poništeno je rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/18-01/2259, urbroj: 513-04-19-2 od 20. kolovoza 2019. kojim je odbijena žalba tužitelja protiv stavka I. točke 2. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda T., Ispostave T., klasa: UP/I-410-20/2016-001/19463, urbroj: 513-07-01-10/2018-007 od 11. svibnja 2018. preko iznosa od 8.851,49 kn te protiv stavka I. točke 3. izreke istog poreznog rješenja (točka I. izreke presude), poništeno je porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda T., Ispostave T., klasa: UP/I- 410-20/2016-001/19463, urbroj: 513-07-01-10/2018-007 od 11. svibnja 2018. u stavku I. točki 2. izreke preko iznosa od 8.851,49 kn te u stavku I. točki 3. izreke tog rješenja (točka II. izreke presude), tužitelj je oslobođen od plaćanja poreza na promet nekretnina po ugovoru o kupoprodaji sklopljenom 8. rujna 2016. do iznosa od 33.248,51 kn (točka III. izreke presude), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/18-01/2259, urbroj: 513-04-19-2 od 20. kolovoza 2019. kojim je odbijena žalba tužitelja protiv stavka I. točke 1. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda T., Ispostave T., klasa: UP/I-410-20/2016-001/19463, urbroj: 513-07-01-10/2018-007 od 11. svibnja 2018., stavka I. točke 2. izreke tog rješenja do iznosa od 8.851,49 kn te protiv stavka I. točke 4. i stavka II. izreke tog rješenja (točka IV. izreke presude), naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove spora u iznosu od 3.945,78 kn (točka V. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.054,22 kn (točka VI. izreke presude).

2. Tuženik je protiv navedene presude podnio žalbu kojoj istu u cijelosti osporava zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da činjenica da je supruga tužitelja već iskoristila poreznu olakšicu za kupnju prve nekretnine, negativna je pretpostavka za primjenu porezne povlastice, pa se ne može smatrati da porezno tijelo nije prepoznalo specifičnost situacije te zauzelo previše strog stav u vezi s konkretnim predmetom, ne uzimajući u obzir specifične okolnosti konkretnog slučaja. Pogrešno smatra prvostupanjski sud da činjenica da njegova bivša supruga s kojom je sklopio brak iste godine kada je i kupio predmetnu nekretninu, a koja je bila razvedena i kojoj su povjerena njezina maloljetna djeca iz prethodnog braka i bila oslobođena plaćanja poreza na promet nekretnina za kupnju stana u Karlovcu 2006. godine, ne utječe na pravo tužitelja na mogućnost korištenja porezne olakšice. Naime, primjenjivom odredbom članka 11d stavka 2. Zakona o porezu na promet nekretnina normirana je upravo predmetna situacija, te je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, osporenim rješenjem pravilno primijenjeno materijalno pravo. Radi zaštite povjerenja građana u pravni sustav i jednakog postupanja upravnih tijela prema svim građanima bilo je potrebno primijeniti propisanu zakonsku odredbu, te postupiti na osporeni način, jer nije u pitanju zauzimanje previše strogog stava upravnog tijela već je pitanje pravilne primjene materijalnog prava u svim jednakim situacijama. Tuženik predlaže da ovaj Sud donese presudu kojom će u cijelosti poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 20. kolovoza 2019.

3. Žalba tuženika dostavljena je tužitelju na odgovor, no međutim, tužitelj u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tuženika, iako je istu uredno primio.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg tuženik osporava pobijanu presudu.

6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 20. kolovoza 2019. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tijela prvog stupnja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave T. od 11. svibnja 2018., kojim rješenjem je zamijenjeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave T. od 5. veljače 2018. na način da je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 842.000,00 kn, na tu poreznu osnovicu tužitelju je utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 42.100,00 kn, te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, a naložena mu je i uplata utvrđene porezne obveze te je određeno da žalba odgađa izvršenje rješenja.

7. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno kako tužitelj u konkretnom slučaju ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina iz razloga jer je njegova supruga A. M. rješenjem tijela prvog stupnja od 15. veljače 2007. bila oslobođena od plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem kupnje prve nekretnine kojom je riješila vlastito stambeno pitanje, pa u tom smislu porezno tijelo pravilno upućuje na odredbe članka 11a i 11d Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. i 143/14.).

8. Prema ocjeni ovoga Suda, tužbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako su ih u provedenom postupku utvrdila javnopravna tijela, pa zbog toga i ovaj Sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje te smatra da rješenjem tuženika i rješenjem tijela prvog stupnja nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

9. U pokrenutom upravnom sporu prvostupanjski sud je poništio donesena rješenja tuženika i tijela prvog stupnja kao nezakonita, a kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, uz obrazloženje da prema mišljenju suda upravna tijela nisu prepoznala činjeničnu specifičnost situacije tužitelja, naime, upravna tijela su zauzela previše strog stav u vezi s konkretnim predmetom tužitelja ne uzimajući u obzir specifične okolnosti konkretnog slučaja. Naime, utvrđeno je da tužitelj prethodno nije bio vlasnik nekretnine, a to što je njegova supruga, s kojim je sklopio brak iste godine kada je i kupio predmetnu nekretninu (2016.), a koja je bila razvedena i kojoj su povjerena njezina maloljetna djeca iz prethodnog braka bila oslobođena plaćanja poreza na promet nekretnina za kupnju stana u Karlovcu 2006. godine u površini od 56,93 m[2] , ne utječe na pravo tužitelja na oslobođenje predmetne obveze poreza na promet nekretnina. Stoga prvostupanjski sud smatra da se činjenična situacija tužitelja ne može podvesti po članak 11d stavak 2. Zakona o porezu na promet nekretnina.

10. Razmatrajući žalbu tuženika, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a zbog čega je prvostupanjska presuda nezakonita.

11. Naime, prema odredbi članka 11d stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je kako građanin kojemu je rješenjem Porezne uprave utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina iz članka 11a ili 11b ovoga Zakona nema pravo na ponovno oslobođenje, niti u slučaju ako mu je porez na promet nekretnina naknadno utvrđen rješenjem Porezne uprave. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je kako pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina iz članka 11a ili 11b istog Zakona nema niti bračni drug građanina ako je građaninu utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina niti u slučaju ako je građaninu porez na promet nekretnina utvrđen rješenjem Porezne uprave.

12. Dakle, kako je supruga tužitelja iskoristila pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina tužitelj ne može ponovno tražiti oslobođenje za kupnju predmetne nekretnine pa su pravilno prvostupanjsko tijelo i tuženik odlučili o zahtjevu tužitelja za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina pri kupnji prve nekretnine.

13. Prema ocjeni ovoga Suda okolnosti koje navodi prvostupanjski sud odnosno činjeničnu specifičnost situacije konkretnog slučaja, nisu odlučne niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a niti predstavljaju razlog da se udovolji zahtjevu tužitelja za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, a imajući na umu navedene odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina.

14. Prigovori tužitelja u tužbi koji se odnose na utvrđenu visinu porezne osnovice za razrez poreza na promet nekretnina nisu osnovani jer iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjsko tijelo prihvatilo tržišnu vrijednost predmetne nekretnine koja je utvrđena prema dostavljenom procjembenom elaboratu od 12. rujna 2016. koji je izrađen za potrebe osiguranja tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini u iznosu od 842.000,00 kn, a koji elaborat je u postupku utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje dostavio sam tužitelj.

15. Tužitelj neosnovano prigovara da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku jer iz podataka u spisu proizlazi upravo suprotno, to jest da je prvostupanjsko tijelo tužitelju omogućilo sudjelovanje u postupku, pa se prigovori tužitelja izneseni u tom pravcu ne mogu prihvatiti.

16. S obzirom na navedeno ovaj Sud nalazi osnovanim navode i razloge žalbe tuženika, slijedom čega je istu uvažio u smislu odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima i odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Mirjana Juričić