REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-9522/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. R. kojeg brani odvjetnica M. M. K. i okrivljenog B. R., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbama okrivljenog D. R., podnijete posredstvom braniteljice i okrivljenog B. R., protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 58. Pp-973/2021-6 od 27. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalba okrivljenog D. R. i okrivljenog B. R. te prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni D. R. i okrivljeni B. R. dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude, svaki.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni D. R. i okrivljeni B. R. su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te je na temelju citiranog propisa, okrivljenom D. R. izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000.00 kuna, dok je okrivljenom B. R. izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500.00 kuna, a u koje je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna i koji su upozoreni da ako u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u preostalom iznosu da će se smatrati u cijelosti plaćene. Istom presudom okrivljeni D. R. i okrivljeni B. R. dužni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna, svaki.

2. Okrivljeni D. R. pravodobno je posredstvom braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da se ne osjeća krivim i da nije počinio radnju koja mu se stavlja na teret neovisno što je u vrijeme prekršaja došao ispred kuće brata i da je priznao da je bio alkoholiziran te da je okrivljenom B. R. pokušao uručiti račun troškova sahrane njihove majke i da ostavlja mogućnost da je to učinio povišenim glasom, te da ga je okrivljeni B. R. fizički napao što je činio i ranije kako to proizlazi iz njegove obrane te okrivljenog D. R. otvorenim dlanovima u prsni koš, vikao na njega i vrijeđa te ga zalio vodom iz vrtnog crijeva, zbog čega ga je okrivljeni D. R. prijavio jer ga je navedeno vidno uznemirilo i potreslo, da je u postupku utvrđena alkoholiziranost kod oba okrivljenika te da je prvostupanjski sudac prihvatio obranu okrivljenog D. R., poglavito prilikom suočenja, navodeći da je njegov iskaz ostavio uvjerljiv dojam na suca (toč. 6. stranica 3. i 4. obrazloženja presude) koji je naveo da je okrivljeni B. R. osim što je odgurnuo okrivljenog D. R., lupao rukama po vozilu zalio ga gumenim crijevom, a da bi prije toga utvrdio da nijedna od obrana okrivljenika nije osnovana, te da je u tom slučaju evidentno da je okrivljeni B. R. primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda i zbog čega je nesporno počinio predmetni prekršaj i koje je prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva kod okrivljenog D. R. je ga je je okrivljeni B. R. vrijeđao, nazivajući ga pogrdnim imenima zboig čega je događaj prijavio policiji dok je navod okrivljenog B. R. da je pokušao zvati djelatnike PP Primošten koje nije uspio dobiti potpuno neuvjerljiv i netočan, te da prema sudskoj praksi mora postojati namjera kod nasilničkog ponašanja, koja je postojala samo kod okrivljenog B. R., dok je okrivljeni D. R. donio račune radi plaćanja pogreba majke bez namjere nasilničkog ponašanja.

3. Okrivljeni B. R. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da je brat okrivljeni D. R. došao pijan u njegov dom P. B. xx, P. te da ga je verbalno napao, da nije prvi put da ga maltretira, da mu je rekao da ode i da nije htio otići i da je zvao policiju koju nije mogao dobiti na telefon, da je njegov bran pijan i agresivan i da ga je nastavio napadati zbog čega ga je polio vodim u samoobrani, kao i da nije ranije kažnjavan i da je lošeg imovnog stanja pa predlaže da se razmotri izrečena novčana kazna.

Žalbe nisu osnovane.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi žalitelja neosnovani.

5. U odnosu na žalbene navode okrivljenog D. R. da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima kao niti među provedenim dokazima, kao i da su utvrđene sve odlučne činjenice iz kojih je jasno dokazano i razvidno da je žalitelj počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a o čemu je sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja kao i da su u obrazloženju presude na zakonu osnovano izneseni razlozi na temelju kojih je pravilno odmjerena izrečena novčana kazna kao i odluka o troškovima postupka, slijedom čega je trebalo odbiti žalbene navode žalitelja kao neosnovane da je počinjena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

6. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu povodom žalbi okrivljenog D. R. i okrivljenog B. R., ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud unutar granica objektivnog identiteta optužbe pravilno izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te ju u tijeku zakonito provedenog prekršajnog postupka na ročištu dana 17. travnja 2021. godine zakonito i pravilno ispitao okrivljenog D. R. i okrivljenog B. R., a koji su se sukladno konfrontacijskoj klauzuli iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, međusobno očitovali na navode iznesenih obrana i koji su međusobno suočeni radi otklanjanja proturječnosti između iznesenih obrana u odnosu na dinamiku događaja i odlučne činjenice koje je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio, dok iz stanja spisa proizlazi kako nije bilo drugih eventualnih dokaza za izvođenjem u tijeku postupka. Prvostupanjski sud je na temelju iznesenih obrana okrivljenika koji se međusobno terete za počinjeni prekršaj i koji u potpunosti ne osporavaju odlučne činjenice, utvrdio sve odlučne činjenice i koje je obrane okrivljenika cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva. Stoga je trebalo odbiti žalbu navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao žalitelja čiji

niti pravilnost ocjene izvedenih dokaza, budući je nesporno utvrđeno da su se okrivljenici međusobno verbalno sukobili u inkriminirano vrijeme sa posljedicama uznemirenosti i povrede dostojanstva, a koji je sukob prerastao i u fizički napad od strane okrivljenog B. R. u odnosu na okrivljenog D. R. i polijevanja istog sa vodom, kako im se u postupku stavlja na teret i za koje su radnje proglašeni krivim meritornom sudskom odlukom sukladno zakonu.

6.1. U odnosu na žalbene navode okrivljenog D. R. da nije postojala njegova namjera za počinjenjem nasilničkog ponašanja u obitelji potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud pravilno okrivljenog D. R. proglasio krivim budući je na njegovoj strani očito ranije postojala (pred)namjera za predmetnim sukobom koja se realizirala kao provokacija, s obzirom da je žalitelj u inkriminirano vrijeme u višem stupnju alkoholiziranosti (1,75 g/kg kako to nesporno proizlazi iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, serijski broj: xxxx), a bez prethodne najave i dogovora, došao ispred kuće svojeg brata okrivljenog B. R., kojem je pri tome dao račun od pogreba njihove majke te ga vikom verbalno napao da plati račune jer je živio na majčinoj grbači i da ju je iskoristio sa posljedicom povrede dostojanstva. Opisanu radnju žalitelja je prvostupanjski sud pravilno kvalificirao kao psihičko nasilje u obitelji sa namjerom činjenja prekršaja, a koja je svakako provokativne i konfliktne naravi i koja je stoga društveno neprihvatljiva i za svaku osudu, budući je žalitelj bio dužan na civilizirani način primjereno mirnim putem u nealkoholiziranom stanju rješavati svoje imovinskopravne odnose sa bratom i zbog čega je žalbeni navod žalitelja trebalo odbiti kao neosnovan i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6.2. U odnosu na žalbene navode okrivljenog B. R. da je u samoobrani polio vodom okrivljenog D. R., potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud pravilno okrivljenog B. R. proglasio krivim za utvrđenu protupravnu radnju, budući da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile zakonske pretpostavke za primjenu nužne obrane sukladno članku 18. Prekršajnog zakona. Naime, iz stanja spisa proizlazi da neovisno što je okrivljeni D. R. provokacijama započeo verbalni sukob prema svojem bratu okrivljenom B. R., okrivljeni D. R. nije niti u jednom trenutku započeo fizički napad, a zbog čega je u konkretnom slučaju, reakcija okrivljenog B. R. bila nerazmjerna i preintenzivna budući je isti otvorenim dlanovima odgurnuo okrivljenog D. R. u predjelu prsa i nakon čega ga je polio vodom. Dakle, uzimajući u obzir intenzitet napada okrivljenog D. R. koji bio isključivo verbalne naravi, a bez primjene bilo kakve fizičke sile, okrivljeni B. R. je prekoračio granice nužne obrane iz aspekta intenziteta obrane od verbalnog napada, jer je tom prilikom primijenio nepotrebnu fizičku silu, odgurujući svojeg brata rukama u predjelu prsa i polijevajući ga vodom, a koji se trebao suzdržati od primjene fizičke sile u konkretnom slučaju jer nije bilo za istim potrebe, niti opravdanog razloga, slijedom čega je žalbeni navod okrivljenog B. R. da je postupao u nužnoj obrani neosnovan.

7. Prvostupanjski sud je povodom žalbi okrivljenika te sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, ispitivao i odluku u odnosu na izrečene kazne te je tvrdio da su iste primjerene stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Prvostupanjski sud je okrivljenom D. R. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u minimalno propisanom iznosu od 2.000,00 kuna, dok je okrivljenom B. R. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u iznosu od 2.500,00 kuna, a u koje je pravilno sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunao vrijeme oduzimanja slobode u iznosu, od po 600,00 kuna svakome, te je pri tome pravilno cijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike žalitelja, kao i težinu počinjenog prekršaja koja je jačeg intenziteta u odnosu na okrivljenog B. R. koji je primijenio i fizičku silu tijekom verbalnog okršaja prema svojem bratu i kojeg je polio vodom, pa stoga ovaj Sud smatra da su tako izrečene kazne primjerene krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja i kojim će se izrečenim kaznama ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

8. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog D. R. i okrivljenog B. R., svakog, na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 2. ožujka 2022. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenicima, braniteljici i ovlaštenom tužitelju.