Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-4337/2020-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić- Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz M. L., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. M. J. iz Z. odvjetničkog ureda B. K. i M. M. J. iz M. L., protiv tuženice Ž. W. iz M. L. OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. B.-K. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda punomoćnica A. B. K. i A. A. iz M. L., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-1914/2017-41 od 7. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-1914/2017-41 od 7. listopada 2020.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

a)

"Utvrđuje se da je tužiteljica J. M. vlasnica nekretnine-garažnog mjesta  u  zgradi  sagrađenoj  na  k.č.br...  k.o.  M.  L.-g.,  oznake "13.ETAŽA 0/0 1.garažno mjesto br... 1 površine 13,17 m2 i označen je u aneksu diobenog elaborata brojem .. i prugastim rasterom žute boje", što joj je tužena Ž. W. dužna priznati te je tužena dužna trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama na označenoj nekretnini, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak, u roku od 15 dana." b)

"Utvrđuje se da je tužiteljica J. M. temeljem kupoprodajnog ugovora od  15.listopada  1998.,  aneksa  kupoprodajnog  ugovora  od 15.listopada 1998. sklopljenog dana 6.rujna 2007. te aneksa II. kupoprodajnog ugovora od 15.listopada 1998. sklopljenog 10.rujna 2010. stekla pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini

– garažnom mjestu u zgradi sagrađenoj na k.č.br... k.o. M. L.-g. oznake "13.ETAŽA 0/0 1.garažno mjesto br... 1 površine 13,17 m2 i označen je u aneksu diobenog elaborata brojem .. i prugastim rasterom žute boje", te je tužena Ž. W. dužna trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama na označenoj nekretnini, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka i to u ukupnom iznosu do 6.875,00 kn (šesttisućaosamstosedamdesetpet kuna), u roku od 15 (petnaest) dana."

Protiv te presude žali se tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je tuženica savjesni stjecatelj garažnog mjesta, odnosno da je postupala u dobroj vjeri, povjerenjem u zemljišne knjige. Navodi da brojni provedeni dokazi jasno ukazuju na subjektivni stav tuženice i konkretna saznanja o posjedu i korištenju odnosno da je tuženica znala i s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da stvar ne pripada stečajnom dužniku. Navodi da su tuženice i ona bile suvlasnice stana u zgradi u kojem se nalazi garažno mjesto i svi vlasnici stanova su znali koje garažno mjesto je čije i tko ga koristi. Navodi da je tuženica u razdoblju od 2000. do 2009. živjela u zgradi i svakodnevno prolazila kroz predmetnu garažu te je imala saznanja o posjedu i korištenju, a 2012. i 2017. bila je predstavnica suvlasnika pa je morala biti upoznata sa vlasništvom svih dijelova nekretnine, pa tako i garaža. Uz navedeno da je tuženica vodila dva spora u vezi s postavljanjem garažnih vrata na ulaz u predmetne garaže. U tom postupku su suvlasnici jasno govorili tko je sve suvlasnik garaže, pa su tako naveli i tužiteljicu i supruga M. M.. Tvrdi da je svima u zgradi bilo poznato da ona i suprug koriste garažno mjesto i to njihovo vlasništvo su respektirali. Smatra da sud nekritički prihvaća tvrdnje tužiteljice da jedino ona u cijeloj zgradi nije znala da tužiteljica od 1998. koristi garažno mjesto kao svoje vlasništvo. Ako je tuženica oko korištenja garažnog mjesta imala dvojbe ona ih nije niti pokušala raščistiti. Tužiteljica tvrdi da je kupila stan i garažno mjesto od A. d.o.o. na temelju kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 1998. te odmah stupila u posjed. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženica u odgovoru na žalbu navodi da zaključci koje iznosi tužiteljica ne proizlaze iz dokaza provedenih u postupku. Tvrdi da je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige i s punim povjerenjem u instituciju suda Republike Hrvatske koji je provodio javnu dražbu, te stupila u posjed garažnog mjesta koje je bilo slobodno i na kojem nisu bile oznake ili zapreke koje bi ukazivale da se treća osoba nalazi u posjedu i do danas se nalazi u neprekinutom posjedu navedenog garažnog mjesta. Uzimajući u obzir navedene okolnosti, smatra da tužiteljica neutemeljeno pokušava u žalbi ukazati na navodnu nesavjesnost tuženice koja je garažno mjesto kupila na javnoj dražbi postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige.

Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

Žalba nije osnovana.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica nekretnine – garažnog mjesta u zgradi navedenoj u kč.br... k.o. M. L.-g., oznake "13.ETAŽA 0/0 1.garažno mjesto br. ... 1 površine 13,17 m2 i označen u aneksu diobenog elaborata brojem ... i prugastim rasterom žute boje", što je tuženica dužna priznati tužiteljici, te je dužna trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama, te eventualni zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica temeljem kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 1998., aneksa kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 1998. sklopljenog 6. rujna 2007., te aneksa II. kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 1998., sklopljenog 10. rujna 2010. stekla pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na naprijed opisanoj nekretnini te da je tuženica dužna trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je prema stanju zemljišne knjige tuženica upisana kao isključiva vlasnica predmetnog garažnog mjesta u zk.ul. br. ... k.o. M. L.-g.,

-da je tuženica u stečajnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci, nad stečajnim dužnikom A.d.o.o. na usmenoj javnoj dražbi održanoj 17. ožujka 2016. stekla predmetno garažno mjesto, te je zaključkom Trgovačkog suda u Rijeci broj St-409/13 od 13. svibnja 2016. određena predaja u posjed nekretnine stečajnog dužnika kupcu, ovdje tuženici,

-da je ugovor o kupoprodaji od 15. listopada 1998. sklopljen između trgovačkog društva A. d.o.o. kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, a predmet tog ugovora je stan izgrađen na kč.br.... k.o. M. L.- g.i jedno garažno mjesto (5,00 x 2,50) u garaži u suterenu,

-da je između istih stranaka (A. d.o.o. i tužiteljice) sklopljen aneks tog kupoprodajnog ugovora dana 6. rujna 2007. u kojem je u točki 3. navedeno da stranke kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 1998. dodaju oznaku garažnog mjesta i to garažno mjesto površine 13,17 m2 označeno u aneksu diobenog ugovora brojem .. 21 i prugastim rasterom plave boje, te da je između istih stranaka zaključen i aneks II. tog kupoprodajnog ugovora, s danom 10. rujna 2010. u kojem je precizirana oznaka garažnog mjesta i označeno garažno mjesto,

-da je kupoprodajna cijena navedena u ugovora o kupoprodaji 15. listopada 1998. iznosila 400.000,00 kn, s tim da tužiteljica tvrdi u svom iskazu da se navedeni iznos odnosio isključivo na stan, dok je za garažno mjesto platila 10.000,00 DEM i namještaj dodatnih 12.000,00 DEM,

-da iz potvrde na listu 45-46 spisa proizlazi kako su tužiteljica J. M. i M. M. isplatili A. M. iznos od 10.000,00 DEM na broj računa primatelja IBAN 12-10-28785- 4, dok je u kupoprodajnom ugovoru označen žiro račun 33870-601-112871,

-da iz navedenog proizlazi da je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da će se isplata kupoprodajne cijene izvršiti na račun trgovačkog društva A. d.o.o., dok iz dostavljene potvrde proizlazi da je isplata izvršena na račun fizičke osobe A. M., pa zaključuje kako predmetno garažno mjesto do danas uopće nije isplaćeno tvrtki A. d.o.o. M. L., a koja tvrtka je bila vlasnik tog garažnog mjesta, a koje garažno mjesto je u stečajnom postupku te tvrtke na javnoj dražbi pred Trgovačkim sudom u Rijeci kupila ovdje tuženica,

-da tijekom postupka nitko od ispitanih svjedoka, niti tužiteljica, nisu iskazali, pa tako ni dokazali da bi tužiteljica predočila bilo kakvu ispravu kao dokaz o knjižnom, odnosno izvanknjižnom vlasništvu, a niti uopće tužiteljica takvom ispravom raspolaže, a predmetno garažno mjesto ispravno je označeno tek u aneksu II. ugovora koji nije ovjeren i za koji nema dokaza da je doista sastavljen, zaključen i potpisan od strane stranaka 10. rujna 2010., jer neovisno o činjenici teškog zdravstvenog stanja supruga tužiteljice, sud smatra da nije životno i logično da tužiteljici do saznanja o prodaji predmetnog garažnog mjesta na javnoj dražbi nije bilo poznato da tužiteljica u zemljišnim knjigama nije upisana kao vlasnik tog garažnog mjesta,

-da je na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci St- 409/13 od 17. veljače 2014. i dopune tog rješenja St-409/13 od 11. lipnja 2014. pod brojem Z-1916/14 zabilježen stečajni postupak nad dužnikom A. d.o.o. M. L., a koja zabilježba se odnosi i na predmetno garažno mjesto,

-da tijekom ovog postupka nije navedeno niti dokazano da bi stečajni dužnik ili stečajni upravitelj uložili prigovor, žalbu na upis zabilježbe, niti je podnesen zahtjev protiv rješenja o otvaranju stečajnog postupka kojim je obuhvaćena predmetna nekretnina,

-da nitko u stečajnom postupku niti dužnik tvrtka A. d.o.o. niti stečajni upravitelj nisu ukazali i isticali prigovor da predmetno garažno mjesto ne ulazi u stečajnu masu i da bi to garažno mjesto bilo izvanknjižno vlasništvo tužiteljice.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tuženica nekretninu stekla u postupku prodaje stečajnog dužnika A. d.o.o. temeljem odredbe čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; ZV).

Prvostupanjski sud tvrdnju tužiteljice da je predmetna nekretnina njezino vlasništvo, smatra neosnovanom jer tužiteljica ne raspolaže valjanim pravnim temeljem za korištenje predmetnog garažnog mjesta, pa je irelevantno da li je ikada koristila predmetno garažno mjesto.

Isti sud navodi da su stečajni dužnik A. d.o.o. neposredno ili putem stečajnog upravitelja kao i sam stečajni upravitelj imali mogućnost uložiti žalbu protiv predmetnog rješenja o dosudi St-409/13 od 17. ožujka 2016., a kako to stoji u uputi o pravnom lijeku, dok tužiteljica nije dokazala niti je to ispitani svjedok A. M. kao direktor A. d.o.o. M. L. uopće tvrdio da je uložio žalbu na predmetno rješenje o dosudi.

I prema ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.

Nije sporno da je tuženica kao kupac na usmenoj javnoj dražbi u stečajnom postupku nad dužnikom A. d.o.o. kupila spornu nekretninu. Jednako tako nije sporno da je tuženica u posjedu sporne nekretnine.

U donosu na konkretan slučaj, tužiteljica ne može s uspjehom tražiti da se utvrdi vlasnicom te nekretnine, već je mogla kao izlučni vjerovnik svoje pravo za koje tvrdi da je povrijeđeno ostvariti u okviru odredbe čl. 79. Stečajnog zakona („Narodne novine“ 71/2015 i 104/2017; dalje SZ).

Naime, odredbom čl. 79. ZS-a propisano je da osoba koja na temelju kojega svoga stvarnog ili osobnoga prava može dokazati da neki predmet ne spada u stečajnu masu, nije stečajni vjerovnik. Njeno će se pravo na izdvajanje predmeta utvrđivati prema pravilima koja važe za ostvarivanje tih prava izvan stečajnog postupka (st. 1. ). Ako je pravo osobe iz st. 1. ovog članka upisano u zemljišnoj ili kojoj drugoj javnoj knjizi, stečajni dužnik mora dokazati da predmet na koje se to pravo odnosi spada u stečajnu masu (st. 2.).

Dakle, imajući na umu citiranu odredbu čl. 79. st. 1. i 2. ZS-a te činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi da je predmetna nekretnina otuđena u stečajnom postupku po stečajnom upravitelju uz odobrenje stečajnog suca, tužiteljica zaštitu svog prava za koje tvrdi da joj je povrijeđeno (pravo vlasništva) ne može ostvarivati zahtjevom za utvrđenjem prava vlasništva odnosno utvrđenje da ima pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva koje zahtjeve je istakla u predmetnoj parnici, već u okviru odredbe čl. 79. ZS-a.

Naime, izlučni vjerovnik dužan je, prema odredbi čl. 173. st. 4. ZS-a, obavijestiti stečajnog upravitelja o svom izlučnom pravu, pravnoj osnovi izlučnog prava i označiti predmet na koje se njegovo izlučno pravo odnosi, odnosno u obavijesti označiti pravo.

No, izlučni vjerovnik ne može tražiti svoje pravo na izlučenje određenog predmeta ako se predmet više ne nalazi u stečajnoj masi.

U takvoj situaciji izlučni vjerovnik ima pravo na naknadu za izlučno pravo prema odredbi čl. 80. ZS-a.

Kako je u konkretnom slučaju nesporno da predmetno garažno mjesto više nije u stečajnoj masi jer je prodano tuženici, tada tužiteljica više ne može tražiti utvrđenje prava vlasništva.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368.s t. 1. ZPP-a.

U Rijeci 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan