Poslovni broj Gž-1123/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja G. V. d. o. o. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima D. V. i J. B., odvjetnicima iz V., protiv tuženika I. B. iz V., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku V. C., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 2 Povrv-157/20-8 od 08. travnja 2021. godine, dana 02. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 2 Povrv-157/20-8 od 08. travnja 2021. godine u dijelu točke I. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, te je ukinut ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V. poslovni broj Ovrv- 1217/2020 od 10. studenoga 2020. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 42,47 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 17,34 kuna od 16. rujna 2019. godine do isplate, na iznos od 0,73 kuna od 16. listopada 2019. godine do isplate, na iznos od 2,21 kuna od 16. studenoga 2019. godine do isplate, na iznos od 3,51 kuna od 16. prosinca 2019. godine do isplate, na iznos od 5,11 kuna od 16. siječnja 2020. godine do isplate, na iznos od 6,36 kuna od 16. veljače 2020. godine do isplate, na iznos od 7,21 kuna od 16. ožujka 2020. godine do isplate, te na iznos od 100,00 kuna od 16. rujna 2020. godine do isplate, zatim u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i ukinut spomenuti platni nalog koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna i predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna, te isplatu zateznih kamata na te iznose, kao i zateznih kamata na troškove ovrhe u iznosu od 200,00 kuna za razdoblje od 10. studenoga 2020. godine do 08. travnja 2021. godine.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 2 Povrv-157/20-8 od 08. travnja 2021. godine u preostalom dijelu točke I. izreke, te u točki II. izreke i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V. poslovni broj Ovrv-1217/2020 od 10. studenoga 2020. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 3.632,72 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 279,44 kuna od 16. rujna 2019. godine do isplate, na iznos od 279,44 kuna od 16. listopada 2019. godine do isplate, na iznos od 279,44 kuna od 16. studenoga 2019. godine do isplate, na iznos od 279,44 kuna od 16. prosinca 2019. godine do isplate, na iznos od 279,44 kuna od 16. siječnja 2020. godine do isplate, na iznos od 279,44 kuna od 16. veljače 2020. godine do isplate, na iznos od 279,44 kuna od 16. ožujka 2020. godine do isplate, na iznos od 279,44 kuna od 16. travnja 2020. godine do isplate, na iznos od 279,44 kuna od 16. svibnja 2020. godine do isplate, na iznos od 279,44 kuna od 16. lipnja 2020. godine do isplate, na iznos od 279,44 kuna od 16. srpnja 2020. godine do isplate, na iznos od 279,44 kuna od 16. kolovoza 2020. godine do isplate, te na iznos od 279,44 kuna od 16. rujna 2020. godine do isplate, i to sve po stopi zatezne kamate određenoj prema članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi nastale troškove ovrhe u iznosu od 200,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama po navedenoj stopi tekućoj od 08. travnja 2021. godine pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.775,00 kuna.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 781,25 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) tužitelj je u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom, te je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V. poslovni broj Ovrv-1217/2020 od 10. studenoga 2020. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 3.675,19 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, te da mu naknadi nastale troškove ovrhe u iznosu od 237,50 kuna i predvidive troškove u iznosu 37,50 kuna, sve pobliže naznačeno u izreci.

2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove u sveukupnom iznosu od 1.775,00 kuna, u roku od 15 dana, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP).

4. U žalbi u glavnome navodi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude pogrešno protumačio odredbe Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ br. 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18 i 86/19, u nastavku teksta: ZTTE), Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ br. 35/14) i Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ br. 35/14 i 129/15), čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

5. Naime, tužitelj smatra da je tuženik izdvajanjem iz zajedničkog toplinskog sustava ostao u ugovornom odnosno poslovnom odnosu sa istime, a da bi se samo „isključenje“ smatralo raskidom njihovog ugovornog odnosa, u vezi čega ukazuje na odredbe članaka 25., 26. i 28. stavak 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, te ističe da je u ovom postupku dokazao da je tuženik vlasnik samostalne uporabne cjeline.

6. Stoga smatra da je iz navedenih razloga, te primjenom odredbe članka 45. stavak 3. ZTTE, trebalo održati na snazi platni nalog opisan u točki I. izreke pobijane presude, pa predlaže da se ta odluka preinači, te podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

9. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od sveukupno 3.675,19 kuna na ime naknade za obračunatu snagu za isporučenu toplinsku energiju za razdoblje od mjeseca rujna 2019. godine do rujna 2020. godine, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10. U vezi toga utvrđuje da je tuženik vlasnik stana u V. u stambenoj zgradi broj...... u ulici I. G. K., te da je dana 01. prosinca 2015. godine izdvojen iz toplinskog sustava.

11. Nadalje utvrđuje kako je odredbom članka 45. stavak 1. ZTTE propisan postupak izdvajanja krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava, a da je u stavku 9. tog članka ZTTE propisano da je krajnji kupac koji se izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, ali da se u toj odredbi ne navodi koji bi to bili troškovi koje je krajnji kupac dužan plaćati nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava.

12. Nastavno utvrđuje da je člankom 12. stavak 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije propisano da opskrbljivač toplinskom energijom u zatvorenom toplinskom sustavu formira račun za toplinsku energiju na temelju potrošnje toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici, priključne snage, slobodno ugovorenih cijena i ugovorene naknade za opskrbu toplinskom energijom, te ga ispostavlja kupcu toplinske energije u skladu s Ugovorom o opskrbi kupca toplinske energije, odnosno krajnjem kupcu u skladu s ugovorom o opskrbi toplinskom energijom.

13. U vezi navedenog utvrđuje da je trošak toplinske snage izravno vezan za opskrbu toplinskom energijom, a da tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava više ne koristi uslugu tužitelja, odnosno isti više ne isporučuje toplinsku energiju tuženiku, pa da on više nije u mogućnosti niti kupiti toplinsku energiju od tužitelja, slijedom čega utvrđuje da tuženik u skladu s navedenim nema niti status krajnjeg kupca, u smislu odredbe članka 2. stavak 2. točka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije i članka 3. stavak 2. točka 14. ZTTE, slijedom čega utvrđuje da se nakon izdvajanja tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava na odnose između njega i tužitelja više ne primjenjuju odredbe potonjih propisa.

14. Stoga utvrđuje da je zahtjev tužitelja za plaćanje troška usluge koja nije izvršena protivan osnovnim načelima obveznog prava propisanim odredbama Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO), i to načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. i načelu jednake vrijednosti činidaba iz članka 7. tog Zakona, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na to da se radi o sporu koji proizlazi iz obvezno pravnog odnosa tužitelja kao trgovca, pružatelja javne usluge isporuke toplinskog energenta, u konkretnom slučaju plina, i tuženika kao potrošača plina.

15. Iz navedenih razloga odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude, dok odluku o troškovima postupka (točka II. izreke) temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, niti tužitelj makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na postojanje neke druge bitne postupovne povrede.

17. Pri tome valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o postupku u sporu male vrijednosti, jer vrijednost osporenog dijela pobijanog platnog naloga ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna (članak 460. ZPP-a), pa se naznačena presuda u skladu s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

18. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je na temelju utvrđenja da je tuženik vlasnik stana u V. u stambenoj zgradi broj ..... u ulici I. G. K., te da je isti dana 01. prosinca 2015. godine izdvojen iz toplinskog sustava, utvrdio da tuženik nije u obvezi plaćati dio utužene naknade, jer da isti više nema status krajnjeg kupca, te da bi takvo obvezivanje tuženika kao vlasnika stana koji je izdvojen iz toplinskog sustava i kojem se više ne isporučuje toplinska energija bilo protivno načelima propisanima odredbama članaka 4. i 7. ZOO-a.

19. Naime, u vezi toga treba prije svega navesti kako je sud u slučaju kada je nekom kogentnom pravnom normom propisana određena obveza fizičke ili pravne osobe dužan takvu odredbu primijeniti, a ukoliko smatra da je ona u suprotnosti s određenim ustavnim vrednotama može pokrenuti odgovarajući postupak, ali ne može otkloniti primjenu kogentne zakonske pravne norme pozivom na opća načela obveznih odnosa.

20. U vezi navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u smislu odredbe članka 2. stavak 2. točka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije krajnjim kupcem smatra pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, ali je pogrešno utvrdio da u slučaju kada se vlasnik samostalne uporabne cjeline na valjani način izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja prestaje njegov status krajnjeg kupca, te da se u takvom slučaju više ne mogu primijeniti odredbe ZTTE i Općih uvjeta za isporuku toplinske energije.

21. To stoga jer su nakon propisanog izdvajanja iz zajedničkog sustava toplinske energije promijenjene obveze krajnjeg kupca na način da on više ne plaća uslugu isporuke toplinske energije, ali je prema odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

22. Budući je neprijeporno da se u konkretnom slučaju utužena tražbina odnosi na obračunati trošak snage s porezom na dodanu vrijednost-fiksni trošak, što je vidljivo i iz priloženih računa koji glase na ime tuženika (list 21-33 spisa), iz navedenog proizlazi da se to potraživanje odnosi na troškove koji ne predstavljaju troškove toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu u vlasništvu tuženika, dakle da se radi upravo o onim troškovima koje je tuženik dužan plaćati tužitelju u skladu s odredbom članka 45. stavak 9. ZTTE.

23. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V.poslovni broj Ovrv-1217/2020 od 10. studenoga 2020. godine, ali jedino u dijelu koji se odnosi na obračunate fiksne troškove za utuženo razdoblje od 16. rujna 2019. godine do 16. rujna 2020. godine u pojedinačnim iznosima od po 279,44 kuna, tj. u sveukupnom iznosu od 3.632,72 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na iznose od 279,44 kuna od njihove dospjelosti do isplate, u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, u vezi čega je neosnovan istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, jer je najstarija od njih dospjela dana 16. rujna 2019. godine, a predmetna tužba podnesena je dana 16. rujna 2020. godine, dakle unutar jednogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom članka 232. stavak 1. točka 1. ZOO-a.

24. Budući da iz priloženih računa proizlazi kako se razlika utužene tražbine u iznosu od ukupno 42,47 kuna odnosi na obračunate zatezne kamate u pojedinim računima, to u smislu odredbe članka 31. stavak 1. ZOO-a tužitelju ne pripada pravo na takve kamate koje se odnose na glavnicu obuhvaćenu računima za utuženo vremensko razdoblje, pa je u tom dijelu pravilno odbijen tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na potonji novčani iznos, te ukinut navedeni platni nalog.

25. S obzirom na to da tužitelj u ovoj parnici nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi, to je u smislu odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a trebalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.775,00 kuna, a primjenom iste odredbe ZPP-a i odgovarajućih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku teksta: Tarifa) dosuditi tužitelju na teret tuženika trošak prethodnog ovršnog postupka u iznosu od 160,00 kuna na ime javnobilježničke nagrade, te trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 40,00 kuna, dakle sveukupno 200,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja pobijane presude do isplate, a u preostalom dijelu (za iznos od 37,50 kuna) odbiti njegov zahtjev za naknadu navedenih troškova, te isplatu pripadajućih zateznih kamata na iznos od 37,50 kuna, jer isti nije dokazao da je imao trošak dostave u zatraženom iznosu od 30,00 kuna, pa mu posljedično tome na taj iznos ne pripada niti pravo na trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 7,50 kuna. Tužitelju je shodno navedenom trebalo dosuditi i daljnje parnične troškove za radnje poduzete po punomoćniku- odvjetniku, i to iznos od 500,00 kuna za sastav podneska od 20. siječnja 2021. godine (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), iznos od 500,00 kuna za zastupanje na ročištu od 09. ožujka 2021. godine (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), iznos od 250,00 kuna za zastupanje na ročištu na kojem je objavljena pobijana presuda (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), te iznos od 312,50 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife), dakle sveukupno 1.562,50 kuna.

26. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točki I izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke.

27. Budući da tužitelj u žalbenom postupku nije uspio samo u neznatnom dijelu ožalbene presude, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, valjalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a dosuditi istome cjelokupne troškove tog postupka, i to iznos od 625,00 kuna za sastav žalbe (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) i iznos od 156,25 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife), tj. ukupno 781,25 kuna, pa je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Rijeci, 02. ožujka 2022.

S U D A C :

Alen Perhat