Broj: Jž-2488/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:
Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog B. S., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Područnom ispostavom Primošten, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj: Pp J-432/2019 od dana 11. studenog 2019., na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Područnom ispostavom Primošten i ukida prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni B. S. je na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), oslobođen od optužbe zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da iz samog optužnog akta nije razvidno da bi prekršaj bio počinjen na javnom mjestu jer iz optužbe proizlazi da se radilo o pozivanju na mobitel, pa nema osnovnog elementa javnosti, a također da nije razvidno kada je prekršaj počinjen jer nije navedeno vrijeme kad je okrivljenik uputio poziv oštećenom na mobitel.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći da je u odnosu na djelo iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nebitno je li zastupljen element javnosti, te da je trebalo svakako provesti dokazni postupak ispitivanjem svih sudionika, predlažući da se pobijana odluka ukine i u novom postupku okrivljeni kazni po zakonu.
3. Žalba je osnovana.
4, Ocjenom navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da razlozi prvostupanjskog suda za oslobođenje od optužbe nisu prihvatljivi, te da je odluka zasad preuranjena.
5. Ovlašteni tužitelj činjeničnim opisom okrivljeniku jasno i izričito stavlja na teret prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te djelo tako i opisuje navodeći u činjeničnom opisu da je okrivljenik vrijeđao komunalnog redara koji mu je ostavio kaznu radi prometnog prekršaja nepropisnog parkiranja.
6. Dakle, iz činjeničnog opisa djela u optužnom prijedloga nedvojbeno proizlazi da se radi o prekršaju vrijeđanja i omalovažavanja službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe, koje ponašanje je sankcionirano člankom 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Za navedeno djelo prekršaja javnost ne predstavlja konstitutivni element u smislu da za ostvarenje bića prekršaja postupanje mora biti izvršeno na javnom mjestu, odnosno biti dostupno javnosti.
Potpuno je nejasno iz kojeg je razloga sud prvog stupnja izvršio pravnu prekvalifikaciju i djelo pravno označio kao prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (vikanje, galama, tučnjava, svađa na javnom mjestu...), s obzirom da opis djela u optužnom prijedlogu ni na koji način ne upire na navedeni prekršaj iz članka 13. citiranog Zakona.
7. Što se tiče pitanja vremena počinjenja, u optužnom prijedlogu je jasno navedeno da je prekršaj počinjen dana 22. svibnja 2018. u 09,00 sati u Šibeniku. Time je vrijeme počinjenja dovoljno određeno, pri čemu ovaj Sud ističe da vrijeme počinjenja prekršaja u pravilu (pa tako i kod ovog prekršaja) ne predstavlja zakonsko obilježje prekršaja i nije bitan element kod navedenog djela u smislu da bi o vremenu počinjenja ovisila primjena neke od odredbi prekršajnog zakonodavstva koja se odnosi na obveznu primjenu blažeg zakona, odredaba o zastari i sl.
Stoga je i prvostupanjski sud u mogućnosti tijekom postupka, a temeljem provedenih dokaza (npr. iskaza okrivljenika i svjedoka, ispisa vremena poziva...) precizno utvrdio vrijeme prekršaja i navesti točno vrijeme u izreci presude.
8. Završno, u slučajevima kada donosi oslobađajuću odluku, sud je takvu odluku dužan donijeti upravo u odnosu na djelo kako ga je tužitelj činjenično i pravno označio u svojem optužnom aktu, dakle bez intervencija u činjenični opis djela i bez promjene pravne kvalifikacije.
9. S obzirom na naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, ispitati okrivljenik i svjedoka komunalnog redara, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica u odnosu na prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 2. ožujka 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
