Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: FPž-3314/2019

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe O. d.o.o. i odgovorne osobe T. V., zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20), odlučujući o žalbi okrivljenika pravne osobe O. d.o.o. i odgovorne osobe T. V., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 18. studenog 2019., broj: 78. Pp F-2458/2019, u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba okrivljenika pravne osobe O. d.o.o. i odgovorne osobe T. V., te se preinačava prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni, tako da se za prekršaj okrivljenika iz članka 42. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi O. d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi T. V. u iznosu od 500,00 (petsto) kuna, koju su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a okrivljenicima će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko isti, u naprijed navedenom roku, plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

II U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika pravne osobe O. d.o.o. i odgovorne osobe T. V., te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba O. d.o.o. i odgovorna osoba T. V. obvezani su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od 300,00 (tristo) kuna koji su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 18. studenog 2019., broj: 78. Pp F-2458/2019, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba O. d.o.o. i odgovorna osoba T. V. zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o računovodstvu i na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), kažnjeni novčanim kaznama i to pravna osoba u iznosu od 5.000,00 kuna, a odgovorna osoba u iznosu od 2.000,00 kuna.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od 200,00 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelji ističu u bitnom da nisu krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret, te da su financijski izvještaj za okrivljenu pravnu osobu dostavili Financijskoj agenciji putem računovodstvenog servisa s kojim imaju ugovor o vođenju računovodstvenih poslova. Istaknuli su da je osoba iz računovodstvenog servisa ovlaštena za dostavu svih podataka Financijskoj agenciji i Poreznoj upravi, te da su financijski izvještaji sa svim potrebnim statističkim podacima predani Poreznoj upravi i javno objavljeni putem Financijske agencije za 2014., 2015., 2016. i 2017. godinu, na serveru i web servisu Financijske agencije, a dostupni su i u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, Poreznoj upravi te cjelokupnoj javnosti. Dodali su da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. produljen rok za dostavu financijskog izvješća sa četiri na šest mjeseci, pa da su financijsko izvješće za javnu objavu dostavili sa svim potrebnim podacima, a svi statistički podaci da se nalaze u okviru dostavljene dokumentacije. Nadalje, žalitelji ističu kako su nesporno predali Ministarstvu financija-Poreznoj upravi financijske izvještaje za 2017. godinu, prijavu dobiti, bilancu, račun dobiti i gubitaka, izvještaj o novčanim tokovima i izvještaj o promjeni kapitala s obrascem sa svim potrebnim dodatnim podacima, a koji izvještaji su i javno objavljeni upravo putem Financijske agencije i sudskog registra, te javno dostupni pa ako su financijski izvještaji iz kojih Financijska agencija može preuzeti se potrebne statističke podatke, javno dostupni, tada su svakako dostupni i Financijskoj agenciji koja raspolaže sa značajnim brojem zaposlenika i informatičara koji mogu provesti sva potrebna prikupljanja podataka i statističke analize. Žalitelji se pozivaju i na Pravilnik o načinu vođenja registra godišnjih financijskih izvještaja, te načinu primanja i postupku provjere potpunosti i točnosti godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća (Narodne novine, broj: 1/2016), te ističu apsurdnost prekršajnog djela koje im se stavlja na teret. Predlažu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske zastati s postupkom radi upućivanja prethodnog pitanja Europskom sudu u Luxembourgu. Također, žalitelji smatraju kako su ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona. Zbog svega navedenog, žalitelji predlažu ovom Sudu preinačiti pobijano rješenje o prekršaju i osloboditi ih optužbe, podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući predmet u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

6. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika, nisu dostavili Financijskoj agenciji, Regionalnom centru u Zagrebu do 30. travnja 2018. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2017. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o računovodstvu.

7. U vezi navoda žalitelja kako su za dostavljanje financijskih izvješća angažirali knjigovodstveni servis te tako smatraju da oni niti ne mogu biti odgovorni za prekršaj koji im se stavlja na teret, ističe se da je sklopljeni ugovor o obavljanju knjigovodstvenih usluga obvezno pravni odnos između naručitelja i pružatelja usluga koji se ne reflektira na prekršajnu odgovornost samog poduzetnika, obzirom da se propust računovodstvenog servisa smatra propustom samog poduzetnika vezano uz obveze dostavljanja različite dokumentacije državnim tijelima, pa tako i u odnosu na dostavljanje financijskog izvješća Fini u propisanom roku za statističke i druge potrebe.

8. Što se tiče tvrdnje žalitelja da je iz Izvatka iz sudskog registra vidljivo da je financijsko izvješće za 2017. godinu uredno predano Fini jer je kao takvo i registrirano u okviru financijskih izvješća u sudskom registru, za istaknuti je da se iz povijesnog Izvatka iz sudskog registra vidi samo dan predaje Fini godišnjeg financijskog izvješća, a kako se godišnje financijsko izvješće iz članka 30. Zakona o računovodstvu jedino objavljuje u sudskom registru, takav podatak iz Izvatka iz sudskog registra nije dokaz da bi okrivljenici u propisanom roku do 30. travnja 2017. dostavili Fini financijsko izvješće za statističke i druge potrebe za prethodnu kalendarsku 2017. godinu, koje predstavlja zasebnu obvezu poduzetnika propisanu člankom 32. stavkom 1. Zakona o računovodstvu. Iste također ne oslobađa niti dostava podataka Poreznoj upravi.

9. Vezano uz žalbene navode okrivljenika za istaknuti je da su dostavljanje financijskog izvješća i dodatnih podataka za statističke i druge potrebe Fini te dostavljanje Fini godišnjeg financijskog izvješća za javnu objavu, dvije odvojene obveze poslodavca čije propuštanje je Zakonom o računovodstvu propisano kao dva odvojena prekršaja, pa stoga neosnovano žalitelji ističu da bi dostavljanjem financijskog izvješća Fini za javnu objavu dostavili Fini sva propisana izvješća. Upravo je iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2017. izdanog od strane Fine 9. listopada 2019. vidljivo da za pravnu osobu Fini nije dostavljen financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2017. godinu, već je samo 30. lipnja 2018. dostavljeno godišnje financijsko izvješće za javnu objavu uz sljedeću dokumentaciju: bilancu za poduzetnike, račun dobiti i gubitka za poduzetnike, bilješke uz financijske izvještaje, odluku o raspodjeli dobiti ili pokriću gubitaka i odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvještaja. Pravilnikom o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe („Narodne novine", broj: 2/17) i to prilogom I. propisani su dodatni podaci za statističke i druge potrebe za poduzetnike koje su isti dužni dostaviti Fini do 30. travnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu, slijedom čega okrivljenici neosnovano ističu da su uz godišnje financijsko izvješće za javnu objavu dostavili Fini sve statističke podatke koji joj trebaju.

10. Također se napominje kako se u materijalnoj odredbi članka 32. stavka 1. Zakona o računovodstvu na koju se poziva prekršajna odredba članka 42. stavka 1. točke 34. i stavka 2. predmetnog zakona, terminološki rok za predaju predmetne dokumentacije precizira do 30. travnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu, a tvrdnja žalitelja da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. produljen rok za dostavu financijskog izvješća sa četiri na šest mjeseci, nije osnovana, jer se navedeni rok odnosi na dostavu godišnjeg financijskog izvješća za javnu objavu.

11. Također se neosnovano žalitelji pozivaju na članke 5. i 6. Pravilnika o načinu vođenja registra godišnjih financijskih izvještaja, te načinu primanja i postupku provjere potpunosti i točnosti godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća („Narodne novine“, broj: 1/16, 93/17,50/20) kao provedbenim propisom Zakona o računovodstvu budući isti samo reguliraju postupanje Fine vezano za razmjenu podataka između sudskog registra i Fine o financijskim izvještajima za javnu objavu.

12. Ovaj sud napominje da nije našao razloga zastati s postupkom radi postavljanja prethodnog pitanja Europskom sudu u Luxembourgu i to stoga što se vezano uz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o računovodstvu radi o jasnoj i dosljednoj praksi ovog žalbenog suda, tako da ovaj Sud u primjeni odredbe članka 42. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, koji se odnosi na materijalnu odredbu članka 32. stavka 1. predmetnog zakona, ne nalazi nikakve dvojbe, o kojima bi trebao odlučivati Europski sud.

13. Kako u konkretnom slučaju do navedenog datuma okrivljenici nisu ispunili svoju obvezu, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenike osnovano proglasio krivima zbog prekršaja koji im je stavljen na teret optužnim prijedlogom za što je dao valjane razloge, te da okrivljenici žalbenim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke, tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, a kao što to neosnovano ističu žalitelji.

14. Razmatrajući nadalje predmet u pogledu odluke o kazni, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazni okrivljenicima uzelo u obzir sve okolnosti, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, koje utječu na vrstu i visinu kazne, cijeneći da okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani i da su izostale štetne posljedice. Međutim, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nisu u dovoljnoj mjeri od strane prvostupanjskog suda cijenjene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te uzimajući u obzir i protek vremena od počinjenja prekršaja, to je okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna, što je najniža novčana kazna koja se može izreći pravnoj osobi (članak 33. stavak 1. Prekršajnog zakona), a okrivljenoj odgovornoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 300,00 kuna, što je znatno bliže najmanjem iznosu koji se može izreći fizičkoj osobi (članak 33. stavak 3. Prekršajnog zakona).

15. Ovaj Sud nije našao da bi u konkretnoj situaciji bile ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa stoga smatra da će se ovako izrečenim novčanim kaznama kod okrivljenika ostvariti svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

16. Okrivljenici se upozoravaju da ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plate dvije trećine izrečene novčane kazne, da će se smatrati da su te novčane kazne u cjelini plaćene.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Tomislav Tomašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 «BrKopija1»: za spis, okrivljeni«OdvjetnikSSSS»ke i tužitelja.