REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Poslovni broj: P-1505/2019-43

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mislavu Poliću, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) G. B., pok. A. iz A., D. zahvalnosti 15, OIB: …, pod 2) I. B. pok. I. iz A., D. Z. 34,

OIB: …., pod 3) M. M., rođ. B., pok. J., iz A., B. 8,

OIB: …., pod 4) L. G., rođ. B., pok. J., iz T., K.

D. 38, OIB: ….., pod 5) I. B., pok. J., iz S., S.

13 OIB: ….. svi zastupani po punomoćniku Z. S., odvjetniku u

T., protiv tuženika H. D. P. „N.

B. D. M.“, Z., K. 1, OIB: ….., zastupanog

po punomoćniku I. K., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 2. prosinca 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i pun. tuženika, dana 1. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji pod 1. B. G. pok. A., pod 2. B. I. pok. I. zv. „C.“, pod 3. M. M. rođ. B., pok. J., pod 4.

G. L. rođ. B. pok. J. i pod 5. B. I. pok. J. zv.

„Z.“ suvlasnici realnog materijalno odvojenog dijela čest. zem. 1009/25 KO Ž., upisane u ZU 1 KO Ž., u površini od 9045 m2 i to upravo onog dijela označenog u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č. od 30. ožujka 2015. g., izrađenog u predmetu O. suda u S. broj P-6676/15, slovima A, B, C, D koji nalaz i mišljenje sudskog vještaka T. Č. je sastavni dio ove presude, i to tužitelj pod 1. B. G. pok. A. za 12/48 dijela cjeline, tužitelj pod 2. B. I. pok. I. zv. „C.“ za 12/48 dijela cjeline, tužiteljica pod 3. M. M. rođ. B. pok. J. za 8/48 dijela cjeline,

tužiteljica pod 4. G. L. rođ. B. pok. J. za 8/48 dijela cjeline

i tužitelj pod 5. B. I. pok. J. zv. „Z.“ za 8/48 dijela cjeline".

II. Ovlašćuju se tužitelji pod 1. B. G. pok. A., pod 2. B. I. pok.

I. „C.“, pod 3. M. M. rođ. B. pok. J., pod 4. G.

L. rođ. B. pok. J. i pod 5. B. I. pok. J. zv. „Z.“,

temeljem ove presude i prijavnog lista kojim se vrši parcelacija nekretnine označene kao čest. zem. 1009/25 KO Ž. upisane u ZU 1 KO Ž.

opisana pod točkom II. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama za KO Ž. ishoditi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici nastaloj tom parcelacijom na ime tužitelja i to na ime tužitelja pod 1. B. G. pok. A. za 12/48 dijela cjeline, tužitelja pod 2. B. I., pok. I. zv. „C.“ za 12/48 dijela cjeline, tužiteljice pod 3. M. M. rođ. B. pok. J. za 8/48 dijela cjeline, tužiteljica pod 4. G. L. rođ. B. pok. J. za 8/48 dijela cjeline i tužitelja pod 5. B. I. pok. J. zv. „Z.“ za 8/48 dijela cjeline, uz istodobno brisanje prava vlasništva na ime tuženika H. D. P. „N. B. D.

M.“, Z., K. 1.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu koji glasi:

„Ovlašćuju se tužitelji pod 1. B. G. pok. A., pod 2. B. I. pok.

I. „C.“, pod 3. M. M. rođ. B. pok. J., pod 4. G.

L. rođ. B. pok. J. i pod 5. B. I. pok. J. zv. „Z.“,

ishoditi parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. 1009/25 K. Ž., upisane u ZU 1 KO Ž., na način da se iz navedene nekretnine odvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste pobliže označene pod toč. I izreke ove presude te da se navedeni dio čest. zem. 1009/25 KO Ž. formira kao samostalna čestica s novim brojem.“

II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 19.550,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelji su ustali tužbom radi utvrđenja prava vlasništva pred ovim sudom dana 4. srpnja 2007. protiv H. D. P. „N. blažene

D. M.“ u kojoj su naveli da je u zemljišnim knjigama ovog suda na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1009/25, K.O. Žedno, zvane „K.“ kao vlasnik upisan je tuženik. Međutim, tužitelji tvrde da su stvarni vlasnici i posjednici 8600/46894 dijela predmetne nekretnine, koja da je na terenu označena i omeđena te da u naravi predstavlja maslinik i pašnjak, a koju da su stekli dosjelošću osobno i preko svojih pravnih prednika kroz period poštenog i savjesnog posjedovanja preko 70 godina. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da su tužitelji u odnosu na tuženicu isključivi vlasnici za cijelo nekretnina pobliže opisanih u petitu tužbe te ovlašteni izvršiti uknjižbu prava vlasništva uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ukazuje da tužitelji nisu dokazali pravni slijed te pošteni i savjesni posjed. Ističe potrebu pribavljanja dokumentacije i izvođenja dokaza kojima će se raspraviti predmet spora te predlaže da se odbije tužbu uz osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška.

3. Tuženik je podneskom od 23. lipnja 2009. predložio prekid parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari dok se ne riješi upravni postupak pred Uredom za katastar, Ispostava Trogir u kojem je postupku predložio proglašenje ništavima postupka promjene imena posjednika katastarskom operatu i u odnosu na spornu nekretninu.

4. Prijedlog tuženika za prekidom postupka je odbio prvostupanjski sud raspravnim rješenjem na ročištu od 24. ožujka 2010.

5. Na ročištu od 16. lipnja 2010. izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz prisustvo sudskog vještaka geometra T. Č.. U svom nalazu i

mišljenju sudski vještak geometar navodi da su tužitelji jasno pokazali međe svog posjeda (suhozidi i međna kamenja) koji se sastoji od maslinika na sjeveru i neobrađenog zemljišta na jugu. Također je utvrdio da izvještačena nekretnina ima površinu od 5855 m2 te predstavlja dio kat. čest. zem. 1009/25 k.o. Ž..

6. Na ročištu od 9. ožujka 2015. je ponovno izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz prisustvo djelatnika T. d.o.o., M. Č. kao ovlaštenog

ing. geodezija. U ponovnom nalazu i mišljenju od 30. ožujka 2015., sudski vještak geometar navodi da se predmetna nekretnina nalazi u A., predio „K.“, a prilazi mu se sa sjeverne strane makadamskim putom. S.,

istočna i južna strana granica nekretnine u cijelosti su definirane suhozidom, dok je zapadna strana dijelom suhozidom, a dijelom međnim kamenom. Vještak navodi da je posjed u naravi većinom neobrađena zarasla površina, osim sjevernog dijela na kojemu je zasađeno 40-ak maslina te nekoliko stabala bajama i smokava. Temeljem ponovnog uviđaja vještak je utvrdio da je površina predmetne nekretnine 9045 m2 i da se nalazi na dijelu kat. čest. zem. 1009/25 u k.o. Ž..

7. Podneskom tužitelja od 15. svibnja 2014. preinačen je tužbeni zahtjev kojemu se tuženik na ročištu od 15. studenog 2016. usprotivio, a sud je raspravnim rješenjem dopustio preinaku tužbenog zahtjeva.

8. Na ročištu od dana 15. svibnja 2014. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je tužiteljica M. B. umrla pa kako su njeni nasljednici upravo ranije označeni tužitelji, a što je sud utvrdio pregledom rješenja o nasljeđivanju iza smrti M. B. pod poslovnim brojem O-2879/13 UPP/OS-96/13 od 3.

prosinca 2013. preuzeli postupak, to je sud na istom ročištu odredio nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari.

9. Na ročištu od dana 27. siječnja 2016. izveden je dokaz saslušanja stranaka. Tužitelj pod 1), G. B. je u svom iskazu naveo da su mu ostali tužitelji u užem srodstvu, a da se predmetno zemljište nalazi u posjedu njihove obitelji preko 100 godina. Navodeći da je prema kazivanju njegovih roditelja kralj P. je platio u zlatnicima cjelokupno zemljište u Ž., A. dominikancima

kako bi to prepustili seljacima na obradu. Tvrdi da su predmetno zemljište ranije obrađivali njihovi zajednički prednici, a danas da ga obrađuju tužitelji zajedno. U svom iskazu navodi da su oni bili upisani u katastru kao posjednici, te da nitko nikada o tome nije postavljao pitanje, a ni dominikanci koji u mjestu imaju crkvu. Tužitelj također iskazuje da je on rođen 1949. i da od kada pamti za sebe dolazi na to zemljište gdje su se čuvale ovce i krave, majka je uzimala drva, a imali su i solanu gdje su izvlačili more i pravili sol. Kao i da je jedno vrijeme bila posađena vinova loza, a da su njegov otac i stric, prednici tužitelja radili predmetnu zemlju jer se ranije živjelo od zemlje. Tvrdi da je zemljište bilo upisano u katastru na njih i da su na to plaćali porez, ali da mu nije poznato da je djed bilo što plaćao dominikancima u svezi korištenja zemljišta, ali da je bio običaj da kad se ubije neka životinja ili ulovi riba, da im se odnese.

10.Tužitelji pod 2), 3), 4) i 5) se na istom ročištu od 27. siječnja 2016. pridružuju iskazu tužitelja pod 1) obzirom da je on stariji i ima više informacija o predmetnom zemljištu.

11.Na ročištu od 5. travnja 2016. izveden je dokaz saslušanja svjedoka, i to F. U. koji iskazuje da je zemljište njegove obitelji smješteno zapadnije od predmetnog zemljište i da je također upisano u vlasništvu tuženika. Ističe da se predmetno kao i zemljište njegove obitelji koristi više od 100 godina, a da prema njegovim saznanjima da su im to popi dali da obrađuju kad je došlo vrijeme da moraju platiti porez na veliko zemljište i to tvrdi jer se zemljišta koriste od kada se on rodio, a stariji su mu prenijeli da se obrađivalo i ranije. Svjedok navodi da zna da još njegov djed obrađivao tu zemlju, kao i obitelj tužitelja te da se tu odlazilo na pašu s kozama, ovcama, kravama, ali i da su bile posađene masline, bob, rogač i da se brala kadulja i smilje. Također navodi da se na predmetnim zemljištima nalazila betonska ploha koja je služila za pribavu soli, ali i da im nitko nikada nije branio da obrađuju to zemljište, ni njima ni tužiteljima. Navodi da se između zemljišta jasno postavljene granice, kao i da svi oni koji koriste zemljišta na ovom području da su dugi niz godina plaćali porez općini. Svjedok tvrdi da su popima davali ulja, vina i rakije i svega, ali kad ih je i u količini koliko ih je bila volja, a da tako čine i danas.

12.Na ročištu od 5. travnja 2016. izveden je također dokaz saslušanja svjedoka M. K. koji tvrdi da su mu tužitelji daljnji rođaci, a da njegova obitelj također ima zemljište u blizini predmetne nekretnine na koju su kao vlasnici upisani tuženici. U svezi obrade zemljišta svjedok navodi da se na tom području sadila loza, masline, smokve, bralo smilje i kadulje, ali da su se gradili i suhozidi i podzidi. Nadalje tvrdi da su svi oni prije 10-ak godina saznali da su tuženici upisani kao vlasnici jer da o tome nisu vodili računa obzirom da su u katastru bili upisani kao posjednici, a da se plaćao porez i da je čuo da su to zemljište dobili putem agrara u staroj Jugoslaviji, a možda još u A.- U. od crkve. S. navodi da od starijih čuo da su za obrađivanje tog zemljišta morali davati neki “harač”, a koji se sastojao od vina, mesa, sira ili neke druge “naknade”, ali da ih nitko nikada nije sprječavao u korištenju predmetnog zemljišta. O svemu što je iznio u ovom iskazu svjedok navodi da je saznao od svoje babe i dide, a da je njegova nekretnina smještena istočno od nekretnine tužitelja.

13.Prvostupanjski je sud nakon provedene usmene, glavne i javne rasprave 12. siječnja 2017. donio presudu u ovoj pravnoj stvari radi utvrđenja prava vlasništva, parcelacije i uknjižbe poslovnog broja P-6675/15 kojom je odbio postavljene tužbene zahtjeve tužitelja i naložio tužitelju naknadu troškova postupka.

14.Drugostupanjski sud je u odluci od 4. srpnja 2017. djelomično uvažio žalbu tužitelju te preinačio presudu prvostupanjskog suda, prihvatio tužbeni zahtjev pod I, odbacio tužbu pod točkom II, a tuženika obvezao za naknadu troškova parničnog postupka.

15. U ovoj pravnoj stvari u odnosu na odluku drugostupanjskog suda tuženica je postavila reviziju koju je revizijski sud u odluci od 22. siječnja 2019. ocijenio kao osnovanom te ukinuo presudu drugostupanjskog suda od 4. srpnja 2017. i predmet vratio tome sudu na ponovno suđenje.

16.Drugostupanjski sud je na sjednici vijeća od 27. ožujka 2019. odlučio, a po uputi revizijskog suda i ukinuo presudu prvostupanjskog suda i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.

17.Prilikom izmjene raspravnog suca, glavna rasprava je iznova započela te su se obnovili rezultati raspravljanja u cijelosti.

18.Odlučujući o predmetu postupka koji je pokrenut podnošenjem tužbe radi smetanja posjeda, sud je vrednovao svaki izvedeni dokaz pojedinačno, ali i sve u cjelini kako bi pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno i na zakonu utemeljio svoju odluku, a sve u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP).

19. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom izvatka iz zemljišne knjige za ZU 1 KO Ž. od 12. lipnja 2007., posjedovnog list za KO Ž., rješenja o nasljeđivanju O. suda u S. pod poslovnim brojem O-712/83 od 24.

srpnja 1987. iza smrti J. B., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru pod poslovnim brojem O-173/02 od 22. srpnja 2003. iza smrti I. B., pok. A., posjedovnog list broj 188 U. za katastar S.,

I. T. od 26. veljače 2004., izvatka iz katastra zemljišta za br. posjedovnog lista 4, 10, 36, 100, 144 za K. Ž., posjedovnog lista br. 188 za KO Ž. od 26. ožujka 2008., kopije katastarskog plana za KO Ž. od

19. ožujka 2008., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru pod poslovnim brojem O-129/81 od 5 studenog 2001. iza smrti A.- A. B. pok. I., Uredbe o katastru zemljišta objavljene 26. listopada 1953. u B. pod R.p. br. 241, objavljene u službenom listu FNRJ br. 43/53 s izmjenama i dopunama u br. 23/56, posjedovnog stanja iz 1879. i to zbirnog popisa za KO Ž., posjedovnog lista za KO Ž. od 2. veljače 2010.,

vještačenje sudskog vještaka geometra T. Č. od 28. lipnja 2010.,

rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu po javnom bilježniku Z. M.-Š. pod poslovnim brojem O-2879/13, UPP/OS-96/13 od 3. prosinca 2013. iza smrti M. B., dopunsko vještačenje po vještaku geometru

T. Č. od 30. ožujka 2015., saslušanje tužitelja pod 1), 2), 3), 4) i 5), saslušanje svjedoka F. U. i M. K., posjedovnog lista br. 188 od 25. veljače 2010., zemljišnoknjižnog uloška br. 213 za KO Ž., posjedovnog lista br. 145 od 1. ožujka 2010., presude Sreskog suda u Trogiru pod posl. br. Agr 213/31/7 od 21. listopada 1936., presude Sreskog suda u Trogiru pod posl. br. Agr 435/31/7 od 20. listopada 1936, odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju pod posl. br. 432/47, 435/47, 436/47, 437/47, 438/47, 439/47, 440/47, 441/47, 442/47, 443/47, 446/47, 448/47, 449/47, 451/47, 452/47, 453/47, 454/47, 455/47, 456/47, 457/47, 458/47, 460/47, 462/47, 463/47, 464/47, 470/47, 471/47, 472/47, 473/47, 475/47, 475/47, 478/47, 479/47, 480/47, 482/47, 483/47, 484/47, 485/47, 486/47, 487/48, 488/47, 489/47, 490/47, 492/47, 494/47, 495/47, 501/47, 503/47, 504/47, 506/47, 507/47, 508/47, 509/47, 510/47, 511/47, 513/47, 516/47, 519/47, 520/47, 521/47, od 15. svibnja 1947.

20.Između parničnih stranaka nije sporno, a tako proizlazi i iz materijalnih dokaza priloženih u spis slijedeće:

- da je čest. zem. 1009/25 Z.U. 1 K.O. Ž. ukupne površine 46.894,00 m2 upisana kao vlasništvo pravnog prednika tuženika,

- da je čest. zem. 1009/25 Z.U. 1 K.O. Ž. u površini od 8.600 m2 u naravi pašnjak upisana kao posjed B. G. pok. A. (tužitelja ad. 1) za ¼

dijela, B. I. pok. A. (pravnog prednika tužitelja ad. 2) za ¼ i B. J. pok. I. (pravni prednik ad. 3) do ad. 5) za 2/4 dijela.,

- da je katastar u T. osnovan 1951. i da su podaci o posjedu upisani na temelju revizije na terenu, bez ikakvih dokumenata,

- da su sada kao posjednici čest. zem. 1009/25 ukupne površine 46894 m2 u naravi tužitelj ad. 1) za 1550/23447 dijelova, pravni prednik tužitelja ad 2) za 1550/23447 dijelova i pravni prednik tužitelja ad 3) do ad 5) za 1550/23447 dijelova,

- da je ova predmetna čest. zem. 1009/25 nastala 1936. cijepanjem čest. zem. 1009/6 što je razvidno pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu

- da je u zemljišnim knjigama u Z.U. 1 u odnosu na predmetnu čest. zem. izvršena zabilježba agrarne prijave B. I. pok. I. (pravnog prednika tužitelja) dana 22. travnja 1939. pod br. Dn 371/39 i Agr 45/39,

- da sud nije mogao pribaviti navedene spise na uvid jer ne postoje u nadležnim arhivima,

- da je pravni prednik tužitelja I. B. pok. I. rođen 1882. preminuo

dana 12. lipnja 1956., da je sastavio oporuku kojom je odredio da svu svoju imovinu ostavlja sinovima A. B. pok. I. i J. B. pok. I.

- da je nakon smrti I. B. pok. I. proveden ostavinski postupak

pred Kotarskim sudom u Trogiru pod br. O 147/56, da je doneseno rješenje o nasljeđivanju i da ova sporna čest. zem. nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju iza smrti I. B. pok. I.

- da je umro A. B. pok. I. dana 17. veljače 1981., da je proveden ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Trogiru pod br. O 129/81, da je doneseno rješenje o nasljeđivanju dana 18. veljače 1982. prema kojem su istog naslijedili tužitelj ad 1) G. B. pok. A. i drugi sin I. B. svaki za po ½ te da ni nakon njegove smrti ova nekretnina nije obuhvaćena kao ostavinska masa,

- da je umro I. B. pok. A. dana 1. kolovoza 2002., da je nakon njegove smrti proveden ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Trogiru pod br. O 173/02 i da je doneseno rješenje o nasljeđivanju dana 22. srpnja 2003. prema kojem je istog naslijedio njegov sin Ivica Belas pok. Ivana, tužitelja ad 2) u ovom postupku te da ova sporna nekretnina nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju,

- da je umro i J. B. pok. I. dana 24. ožujka 1983. da je proveden ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Trogiru pod br. O 713/83, da je doneseno rješenje o nasljeđivanju dana 1. rujna 1983. i da su istog naslijedili njegova supruga M. B. (prije označena tužiteljica ad 3) i

djeca sada označeni kao tužitelji ad 3), 4), i 5) te ova predmetna nekretnina nije ni nakon smrti ovog pravnog prednika obuhvaćena kao ostavinska masa rješenjem o nasljeđivanju

- da je umrla M. B. i da su istu naslijedili tužitelji ad 3), 4) i 5)

21.Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su vlasnici točno određenog dijela čest. zem. 1009/25 KO Ž., koji su stekli na temelju dosjelosti, odnosno rješenjem agrarnih odnosa.

22.Tužbeni zahtjev u dijelu pod I, III i IV nije osnovan, a tužba se u dijelu odbacuje.

23.Tužba se djelomično odbacuje i to u odnosu na točku II tužbenog zahtjeva. Naime, prema odredbi članka 161. stavka 1. točke 3. Zakona o prostornom planiranju (NN, 153/13) tužitelji mogu tražiti parcelaciju, ali u upravnom postupku što je upravna stvar o kojoj odlučuje nadležno upravno tijelo. U skladu s ranije iznesenim, a pazeći po službenoj dužnosti ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost što proizlazi iz članka 16. ZPP-a, bilo je potrebno odbaciti tužbu u dijelu u kojemu su tužitelji postavili zahtjev za parcelacijom.

24.Tužitelj je u tijeku postupka predlagao dokaze i iznosio navode kojima zahtijeva utvrđivanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti, a poslije na temelju razrješenja agrarnih odnosa. Međutim, sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u smislu članka 186., stavka 3. ZPP-a pa je trebalo ocijeniti da li su pravo vlasništva tužitelji stekli dosjedanjem, razrješenjem agrarnih odnosa ili po nekoj preostaloj osnovi.

25. U ovoj pravnoj stvari trebalo je, stoga, ispitati jesu li ispunjene odredbe o stjecanju prava vlasništva koje sadrže pravna pravila OGZ-a, koja je moguće primijeniti temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46-pročišćeni tekst), a budući da je do stjecanja prava vlasništva originarnim putem- dosjelošću, prema navodima tužitelja, došlo posjedovanjem sporne nekretnine od strane njihovih pravnih prednika kroz zakonom propisano vrijeme do 6. travnja 1941.

26.Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći, nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo. Uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. U paragrafu 1461. OGZ-a govori se o zakonitom posjedu koji je utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu, kao na primjer zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata i t. d. Prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1464. OGZ-a posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način, ni on sam ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar.

27.Od zakonitosti i istinitosti posjeda može se odstupiti, dok u pogledu poštenja posjeda takvog odstupanja nema.

28.Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina, dok se u slučaju protiv državne imovine traži posjed od 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1472. OGZ-a).

29.Prethodni stavci potanko govore o OGZ-u koji je primjenjiv u predmetnom sporu, a za kojega je potrebno ispuniti zakonom određene uvjete, između ostalog i da je posjednik u svojem posjedovanju pošten odnosno da s obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Međutim, iz dokaza provedenih u tijeku postupka proizlazi da su prednici tužitelja bili u spoznaji da zemljište u čijem su posjedu ne pripada njima već „dominikancima", „crkvi“ i slično, a što proizlazi i iz saslušanja tužitelja koji je iskazivao o tome da je kralj P. platio u zlatnicima dominikancima cjelokupno zemljište u Ž., A. kako bi oni prepustili to zemljište na obrađivanje seljacima, saslušanja svjedoka F. U. koji je naveo da su

im to popi dali da obrađuju i svjedoka M. K. koji je tvrdio u svom iskazu da su tu zemlju dobili od crkve. Činjenica izvršene agrarne prijave prednika tužitelja koja je učinjena 1931. pa potom i 1939. u zemljišnim knjigama također isključuje zaključak da je riječ o poštenom posjedniku. Naime, uzimajući u obzir sve navedene dokaze koji su izvedeni u ovom postupku, a iz kojih proizlazi zaključak da prednici tužitelja nisu bili pošteni posjednici pa s time nisu ni mogli steći pravo vlasništva na temelju dosjelosti.

30. U odnosu na drugopostavljenu osnovu stjecanja prava vlasništva temeljem razrješenja agrarnih odnosa, treba kazati da temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D., pravno su raskinuti svi feudalni odnosi između bivšeg državnog erara, kao vrhovnog vlasnika i feudatara, kao koristovnog vlasnika, koji su bili upisani u zemljišnim knjigama, s tim da težaci koji su do dana stupanja na snagu navedenog Zakona neprekidno obrađivali ovakvo zemljište najmanje 30 godina, postaju vlasnici obradivih površina, time da ne mogu imati više od 10 hektara obradivog zemljišta ako broj članova njihove porodice nije veći od 6 članova (paragraf 6. Zakona). Odredbom paragrafa 22 istog Zakona za likvidaciju svih navedenih odnosa u Dalmaciji, kao i za rješavanje sporova koji bi nastali iz tih odnosa, nadležni su sudovi koji će po odredbi paragrafa 30 u donesenoj presudi riješiti da li traženo zemljište spada pod udar Zakona, primjeni načela paragrafa 12 i o visini izračunate odštete za zemljište i eventualne poboljšice, s tim da se prijenos prava vlasnosti u zemljišnim knjigama i brisanje upisanih tereta obavlja s ureda (po zvaničnoj dužnosti) nakon pravomoćnosti konačnog rješenja (paragraf 35).

31.Pregledom priležeće dokumentacije proizlazi da je izvršena zabilježba agrarne prijave, no u odnosu na cijeli zemljišnoknjižni uložak br. 153, koji uz predmetnu nekretninu sadrži preko 120 upisanih čestica, a tužitelj nije uspio dokazati u tijeku postupka da se upisana zabilježba odnosi baš na predmetnu nekretninu. Sami čin zabilježbe, pak, ne predstavlja pravomoćnu presudu kojom bi bio razriješen agrarni odnos. Sud drži da temeljem provedenog dokaznog postupka nema podloge za stjecanje prava vlasništva iz Zakona iz 1930. jer za takvo utvrđenje se traži da je odnos pravomoćno razriješen presudom na temelju tog Zakona, a nedvojbeno je da tužitelj takvu agrarnu presudu nije dostavio u spis.

32.Prema članku 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. primorja ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području D. i H. primorja iz 1946. i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, a takvim odnosima sukladno članku 2. smatraju se vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteutični, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih vlasnih nije sam obrađivao zemlju nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje. Dakle, težački i njima slični odnosi koji nisu bili pravomoćno razriješeni na osnovi Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D., konačno su ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. primorja prema kojem

je zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prešla u slobodno vlasništvo obrađivača (kmeta) bez ikakve odštete vlasniku i bez ikakvih dugova (čl. 4.).

33.Pregledom niza prvostupanjskih odluka (preko 60) Kotarskih komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju koji je čl. 8. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. primorja određen kao prvostupanjsko tijelo u razrješavanju neriješenih agrarnih odnosa između veleposjednika i obrađivača, nije utvrđena prvostupanjska odluka kojom bi bio nepravomoćno razriješen agrarni odnos između prednika tužitelja i veleposjednika već je u zasebnim odlukama pronađen obrađivač kao postavitelj zahtjeva u odnosu na druge čestice zem., a predmetna čestica je bila predmet zahtjeva drugog obrađivača pred prvostupanjskim tijelom. Međutim, i u slučaju da su prednici tužitelja postavili zahtjev u odnosu na predmetnu česticu i da je takva odluka dio ovog spisa, prednici tužitelja i dalje ne bi stekli pravo vlasništva na predmetnom česticom jer je odlukama Kotarskih komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju predviđeno ulaganje pravnog lijeka o kojemu bi odlučivala Okružna, odnosno oblasna komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju. Stoga, nije utvrđena pravna osnova po kojoj bi tužiteljevi prednici stekli pravo vlasništva obzirom da ne postoji pravomoćna odluka koja to određuje.

34.Ustavni sud u svojoj odluci U-III-408/2009 od 10. prosinca 2009., utvrđuje da je postupak agrarne reforme i kolonizacije bio mjera agrarne politike nakon II. svjetskog rata, koja se u Republici Hrvatskoj provodila temeljem navedenog Zakona o agrarnoj reformi i Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Sl. list DFJ«, broj 64/45. i 24/46.), a postupak su provodila upravna tijela – kotarske ili gradske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, koje su se osnivale pri gradskim ili kotarskim narodnooslobodilačkim odborima. U tom upravnom postupku se određivao maksimum koji se ostavlja svakom ranijem vlasniku, koji je kod crkvenih pravnih osoba mogao varirati, kako je navedeno, od 10 ha do 30 ha oranica i šuma.

35.Odredba članka 3. točke c) Zakona o agrarnoj reformi ne propisuje ex lege prijenos prava vlasništva s nekadašnjeg vlasnika na državu, već propisuje provedbu postupka u kojemu se utvrđuje vlasništvo nad obradivim poljoprivrednim zemljištem, maksimum koji se ostavlja u vlasništvu ranijem vlasniku i zemljište koje se prenosi u zemljišni fond agrarne reforme, iz kojeg se zemljište davalo u vlasništvo »seljacima bez zemlje ili s nedovoljno zemlje« (članak 30. Zakona).

36.Odlukom Ustavnog suda je na taj način utvrđeno pravno stajalište koje zahtijeva provedbu postupka i donošenje odluke ondašnje Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u kojoj bi se utvrdilo vlasništvo nad obradivom poljoprivrednom površinom. To je suprotno stajalište od onoga koji su u tijeku postupka zastupali tužitelji, da se na temelju Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1947. stjecalo pravo vlasništva nad obradivim površinama ex lege. Tužitelji, stoga, u nedostatku odluke nisu mogli steći pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom bez pravomoćne odluke tijela koji su bili nadležni za provedbu postupka.

37.U odnosu na preinaku tužbe koju je tužitelj izvršio u tijeku postupku, sud je primijenio odredbu članka 190. stavka 2. ZPP-a i dopustio preinaku tužbe jer smatra da je to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

38.Odbijen je prijedlog za dopunskim saslušavanjem stranaka kao suvišan iz razloga što su saslušane stranke i svjedoci dovoljno jasno i sveobuhvatno iskazali o događajima koji su predmet ovog spora pa nije bilo potrebno iste ponovno saslušati već pregledati ranije iznesene iskaze u ovom postupku.

39.Stoga je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji zatražili utvrđenje pravna vlasništva točno određenog dijela čest. zem. 1009/25 KO Ž., koji su stekli na temelju dosjelosti, odnosno rješenjem agrarnih odnosa ocijenjen kao neosnovan jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelji nisu dokazali osnove prava vlasništva te je iz tog razloga odlučeno kao u točkama I, III, i IV izreke.

40.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), budući da je tuženica u cijelosti uspjela u sporu pa je tužitelje trebalo obvezati na naknadu parničnog troška tuženici.

41.Tuženici je trebalo priznati trošak sastava podnesaka od 18. ožujka 2010. (75 bodova), 16. listopada 2010. (75 bodova), 4. veljače 2020. (75 bodova), 27. listopada 2020. (75 bodova), sastav izvanrednog izvanrednog pravnog lijeka (112,5 bodova), zastupanja na ročištima od 19. ožujka 2008. (37,5 bodova), 24. ožujka 2010. (37,5 bodova), 3. svibnja 2010. (18,75 bodova), 16. lipnja 2010. (75 bodova), 12. srpnja 2011. (75 bodova), 23. siječnja 2015. (18,75 bodova), 9. ožujka 2015. (75 bodova), 3. studenog 2015. (37,5 bodova), 27. siječnja 2016. (75 bodova), 5. travnja 2016. (75 bodova), 23. svibnja 2016. (37,5 bodova), 7. srpnja 2016. (75 bodova), 13. rujna 2016. (37,5 bodova), 30. studenog 2016. (37,5 bodova), 28. svibnja 2019. (75 bodova), 9. srpnja 2019. (37,5 bodova), 17. listopada 2019. (37,5 bodova), 21. studenog 2019. (37,5 bodova), 5. veljače 2020. (37,5 bodova), 29. listopada 2020. (37,5 bodova), 8. veljače 2021. (37,5 bodova), 1. travnja 2021. (37,5 bodova), 27. svibnja 2021. (37,5 bodova), 19. srpnja 2021. (37,5 bodova), 12. listopada 2021. (37,5 bodova) i 8. prosinca 2021. (37,5 bodova). Ukupan broj bodova od 1500 bodova trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12; Tarifa) te se tako dobio iznos od 15.000,00 kn uz pripadajući PDV od 25% i uplaćenu sudsku pristojbe revizije na presudu od 800,00 kn i tako dobiti ukupan iznos od 19.550,00 kn, kako glasi odluka o troškovima izrađena u ovoj presudi pod točkom II.

42.Više zatraženi iznos se odbija iz razloga što u zahtjevu za trošak postupka postavljenom od tuženice, je bio postavljen trošak za više od 4 obrazložena podneska, a koliko je dozvoljeno Tbr. 8.1. u prvostupanjskom postupku. U odnosu na zatraženi trošak pristupa ročištu, sud pojedine zahtjeve nije prihvatio u potpunosti, već djelomično kako je predviđeno Tbr. 9.2. Tarife za pristup ročištima u kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima ili o sadržaju koji je već ranije bio iznesen u tijeku postupka, ili su ročišta bila odgođena prije njihova početka pa je tuženici priznat iznos od 25% u skladu s Tbr. 9.5.

U Splitu, 1. ožujka 2022.

S U D A C :

Mislav Polić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis