Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 54 Gž-92/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vandi Senta kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1069/21-72 od 17. studenog 2021., dana 1. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1069/21-72 od 17. studenog 2021. u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 25.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
II Djelomično se preinačuje navedena presuda u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 25.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.258,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te u tom dijelu sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 25.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 22.258,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Svaka stranka snosi snosi svoje troškove postupka.
III Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 625,00 kn, u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 625,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju HĐ iznos od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2012. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje od 20. veljače 2012.g. do 31. srpnja 2015.g. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. pa nadalje, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, te mu se nalaže naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.258,50 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Tuženik se žali protiv navedene presude, kao i protiv dijela kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353 st. 1 toč. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/ 08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Presudom prvostupanjskog suda posl.br. Pn-4124/12-49 od 23. listopada 2015. odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-9825/15-2 od 4. travnja 2017., međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe tužitelja odlukom U-III-4209/2017 od 1. travnja 2021. ukinuo je obje navedene presude u dijelu koji se odnosi na prigovore tužitelja vezane uz osobni prostor koji je tužitelj imao na raspolaganju u ... u razdoblju od 17. svibnja 2011. do 16. srpnja 2013. i u tom dijelu vratio predmet na ponovni postupak.
5. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu naknade štete po osnovi povrede prava osobnosti uslijed neadekvatnih uvjeta za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne u ....
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj boravio u ... od 17. svibnja 2011. do 16. srpnja 2013., tj. ukupno 792 dana.
7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.
8. Neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP budući pobijana presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i među kojima nema proturječja, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.
9. Također nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2 ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).
10. Neosnovano tuženik smatra da je sud pogrešno dozvolio povišenje tužbenog zahtjeva na 50.000,00 kn u podnesku tužitelja od 5. listopada 2021. (sa 39.600,00 kn). Radi se o preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, kojem se tuženik nije usprotivio, pa ne može sada s uspjehom isticati taj prigovor u žalbenom postupku. Također neosnovano tuženik smatra da se tužitelj trebao obratiti tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora za povišeni dio zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.a ZPP, s obzirom da se tužitelj obratio tuženiku s takvim zahtjevom prije podnošenja tužbe (što tuženik nije osporavao), pa stoga uslijed povećanja tužbenog zahtjeva nije postojala obveza tužitelja na ponovno obraćenje tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora.
11. Prvostupanjski sud utvrdio je da je tužitelj cijelo vrijeme svog boravka u ... bio smješten u spavaonicama koje su imale manju površinu od propisane, odnosno koje su bile neodgovarajuće površine s obzirom na broj osoba koje su u njoj bile smještene, što tuženik tijekom postupka nije osporio, odnosno, nije osporio okolnost da nisu bili zadovoljeni propisani standardi spavaonice koji proizlaze iz čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine broj 128/99, 55/00, 99/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13), prema kojoj spavaonica mora imati 4 m2 i 10 m3 za svakog zatvorenika, dok je tužitelju u razdoblju od 17. svibnja 2011. do 16. srpnja 3013. bilo na raspolaganju od 1,93 m2 do 2,59 m2. Kod toga, u situaciji kada zatvorenik ima na raspolaganju osobni prostor koji je ispod 3 m2, nedostatak osobnog prostora se smatra toliko ozbiljnim da postoji jaka pretpostavka kršenja čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori br.18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05,1/06 i 2/10). Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj koristio pravno sredstvo u odnosu na pitanje prenapučenosti.
12. Iz preporuke R (99) i stajališta Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, proizlazi da ponižavanje kao povreda čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka, pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene je li uslijed toga došlo do povrede prava osobnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije, kako u vremenskom tako i u sadržajnom smislu.
13. Utvrđeno je da su od strane Kaznionice u Lepoglavi poduzete mjere prema preporuci R (99) te da je takvo stanje zatvorenicima nadoknađeno povećanom pozornosti i skrbi koja se pridaje higijeni, sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije, a posebice mjerama koje se odnose na povećanje slobode kretanja, jer su sobe gotovo cijeli dan otvorene te se zatvorenici mogu nesmetano kretati hodnikom, posjećivati zatvorenike u drugim sobama, boraviti u TV boravku, zatim na svježem zraku oko 3 sata, te upražnjavati cijeli niz aktivnosti koje uključuju informatičku radionicu, glazbenu radionicu, posuđivanje knjiga, bavljenje vrtlarstvom, i niz sportskih aktivnosti.
14. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da duljina razdoblja koje je tužitelj proveo u ... u neodgovarajućim prostornim uvjetima ne predstavlja kratko i povremeno razdoblje, već dulji boravak koji sam za sebe predstavlja povredu ustavnog/konvencijskog prava zbog nedostatka osobnog prostora, koja povreda nije mogla biti u cijelosti kompenzirana drugim mogućnostima slobode kretanja, a koje stajalište je izraženo u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu ABC protiv Hrvatske, te citirano u navedenoj ukidnoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska odluka donesene u ovom predmetu.
15. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužitelj, zbog nedovoljnog osobnog prostora koji mu je bio na raspolaganju u [obrt] u duljem vremenskom razdoblju (792 dana), bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan, što predstavlja povredu prava na dostojanstvo tužitelja u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti.
16. Međutim, prvostupanjski sud je na tako utvrđeno činjenično stanje djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio naknadu od 50.000,00 kn.
17. Ovaj drugostupanjski sud, imajući u vidu da je tužitelj trpio povredu prava osobnosti uslijed neadekvatnog smještaja u utvrđenom trajanju, ali da je takav smještaj u prenapučenim uvjetima djelomično kompenziran naprijed navedenim brojnim pogodnostima, nalazi da tužitelju pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 25.000,00 kn, koji iznos je pravilno dosuđen, dok je prekomjerno dosuđen iznos od 25.000,00 kn, u kojem dijelu je žalba tuženika osnovana (čl. 19, čl. 1046, čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO, čl. 3 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čl. 25 Ustava RH).
18. Žalbeni navodi kojima tuženik iznosi svoje viđenje i ocjenu uvjeta u navedenim zatvorima, te smatra da tužitelju uopće ne pripada pravična novčana naknada uslijed kompenzacije neadekvatnog tj. prenapučenog smještaja drugim utvrđenim pogodnostima, predstavljaju subjektivno i pristrano tumačenje tuženika.
19. Uslijed preinačenja prvostupanjske presude promijenjen je uspjeh stranaka u parnici tako da su stranke djelomično uspjele u parnici u jednakim dijelovima, pa je ovaj drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154 st. 2 ZPP odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.
20. Iz navedenih je razloga prvostupanjska presuda djelomično potvrđena temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP (toč. I izreke), a djelomično preinačena temeljem odredbe čl. 373 toč. 3 ZPP (toč. II izreke).
21. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka tuženika temelji se na odredbi čl. 166 st. 2 u vezi čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak sastava žalbe od 1.250,00 kn, pa kako tuženikov uspjeh u žalbenom postupku iznosi 50%, to mu pripada iznos od 625,00 kn (toč. III izreke), dok je preko iznosa od 625,00 kn do iznosa od 1.250,00 kn tj. za iznos od 625,00 kn zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe valjalo odbiti (toč. IV izreke).
U Zagrebu 1. ožujka 2022.
S u d a c:
Vanda Senta
