REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1177/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Zečević, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika DE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Larisa Silvija Marić, odvjetnica u Zagrebu, radi razvrgnuća i o protutužbenom zahtjevu za utvrđenje, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-390/2017-2 od 4. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3250/14-33 od 19. siječnja 2017., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana revizija tuženika i potvrđuje presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-390/2017-2 od 4. siječnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3250/14-33 od 19. siječnja 2017. u točki III. izreke (kojim je odbijen protutužbeni zahtjev).

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-390/2017-2 od 4. siječnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3250/14-33 od 19. siječnja 2017. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom te u odluci o troškovima postupka (točka I. i II. prvostupanjske presude) i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina – stan na II. (drugom) katu koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 82.44 čm koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čestici br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čestica br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao cjeline te pripadajućim zemljištem civilnom diobom – prodajom i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim omjerima, svakom u ½ dijela (točka I.). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 29.725,00 kn (točka II. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da se utvrdi da je tuženik dosjelošću stekao pravo vlasništva nad ½ dijela nekretnine upisane u knjizi položenih ugovora koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to stana na II. (drugom) katu koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 82.44 čm koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čestici br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čestica br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u podluložak [broj ZK uloška]zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno s idealnim dijelom suvlasništva zajedničkih i nedjeljivih dijelova i uređaja zgrada i zemljišta na kojem je zgrada sagrađena, uknjižene u korist tužitelja (točka III.).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao i zbog materijalno pravnog pitanja za koje smatra da je važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju i postupi sukladno revizijskih navodima.

3.1. Obzirom da je prvostupanjski sud sukladno čl. 40. st. 3. ZPP odredio vrijednost predmeta spora za tužbeni zahtjev 250.000,00 kn i za protutužbeni zahtjev 250.000,00 kn valja reći da je ovaj sud podnesenu reviziju razmatrao kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

4. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila odbaciti istu kao nedopuštenu podredno odbiti istu kao neosnovanu, potražuje trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija tuženika je u odnosu na pobijani dio presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu osnovana dok revizija tuženika kojom se pobija dio odluke o protutužbenom zahtjevu nije osnovana.

6. Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U odnosu na redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP koju je tuženik izjavio protiv pobijane presude u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev:

7.1. Revizijskim navodima, kojima iznosi svoju ocjenu dokaza, revident osporava ocjenu dokaza provedenu po nižestupanjskim sudovima. Međutim prvostupanjski sud je ocjenu dokaza izveo sukladno čl. 8. ZPP, a drugostupanjska presuda kojom se ocjena dokaza izvedena pred prvostupanjskim sudom ocjenjuje pravilnom ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga revident neosnovano upućuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

7.2. Neosnovano revident ističe da je u dijelu u kojem je sud odlučio o protutužbenom zahtjevu za utvrđenje da je tuženik dosjelošću stekao pravo vlasništva ½ predmetnog stana počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je sud odbio saslušati „ključnog“ svjedoka. Naime kao što sud ima ovlaštenje ocjenjivati provedene dokaze, ima i ovlaštenje odlučivati koje će dokaze provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica kako je to određeno čl. 220. st. 2. ZPP.

7.3. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom stana u [adresa] pobliže označenog u izreci presude, dok je predmet protutužbe zahtjev za utvrđenje da je tuženik stekao pravo vlasništva dosjelošću ½ dijela predmetne nekretnine uknjižene kao suvlasništvo tužiteljice.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su prednica tužiteljice (majka tužiteljice) UE i tuženik u ostavinskom postupku iza svoje majke ZE naslijedili na temelju Zakona na jednake dijelove stan u [adresa], u [adresa],

- da u ostavinskom postupku tuženik nije prigovarao sastavu ostavine, niti tražio izdvajanje stana iz ostavine, niti se žalio na rješenje o nasljeđivanju od 5. studenog 2001.,

- da je majka tužiteljice ugovorom o darovanju od 29. prosinca 2006. ½ dijela naslijeđenog stana darovala tužiteljici na temelju kojeg se tužiteljica upisala u zemljišne knjige,

- da je tuženik od rođenja živio s roditeljima u stanu, da je nakon razvoda roditelja pa sve do smrti majke ostao živjeti s majkom u stanu, da tužiteljica nije živjela u stanu, niti je ikada ušla u posjed stana,

- da je tuženik investirao u uređenje i proširenje stana do 104,91 m2, da je bio naručitelj radova, da je ulagao sredstva u adaptaciju predmetnog stana i za života majke, kao i nakon njene smrti,

- da među strankama ne postoji sporazum o načinu razvrgnuća suvlasništva,

- da nije moguća geometrijska dioba stana jer stan u naravi predstavlja jedinstvenu stambenu cjelinu,

- da je u naravi površina stana veća od upisane površine u knjigu položenih ugovora.

10. Nižestupanjski su sudovi obzirom da ne postoji sporazum o načinu razvrgnuća stana, a razvrgnuće stana nije moguće geometrijskom diobom, odredili civilno razvrgnuće sukladno čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) te su prihvatili tužbeni zahtjev.

10.1. Nižestupanjski su sudovi zaključili i da tuženik izvršenim ulaganjima ne može steći pravo vlasništva, već samo postaviti obveznopravni zahtjev, ocijenili su da je tuženik vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u ostavinskom postupku jer je sudjelovao u ostavinskom postupku iza svoje majke, vlasnice stana, pokojne ZE sukladno čl. 231. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 56/00, 48/03, 163/03, 35/05, dalje: ZN) i da je tuženik do trenutka smrti majke 16. ožujka 2001. bio punomoćnik u posjedovanju (čl. 12. st. 2. ZV).

10.2. U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili da je rješenje o nasljeđivanju doneseno 5. studenog 2001. i da donošenjem tog rješenja tuženik postaje nesavjestan posjednik. Stoga su ocijenili da posjed tuženika nije bilo kvalificiran i da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću po čl. 159. st. 1., 2. i st. 3. ZV te su odbili protutužbeni zahtjev.

10.3. U pobijanoj presudi sud je zaključio i da žalbeni prigovori kako je ugovor o darovanju od 29. prosinca 2006. (kojim je majka tužiteljice istoj darovala ½ predmetnog stana) ništetan pravni posao, a kojim prigovorima je tuženik osporavao aktivu legitimaciju tužiteljice, nisu od utjecaja na aktivnu legitimaciju tužiteljice jer je tužiteljica 2006. u zemljišnim knjigama uknjižena suvlasnicom u ½, a tuženik svoja knjižna prava nije štitio putem brisovne tužbe (čl. 129. ZZK) u roku od tri godine od kada je uknjižba zatražena. Stoga je ocjenjeno da je tužiteljica aktivno legitimirana u predmetnom sporu.

11. Revident u odnosu na dio presude kojom je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je ½ stana stekao dosjelošću ističe da je pošten posjednik jer je najkasnije protekom deset godina od smrti svoje majke znači 16. ožujka 2011. dosjelošću stekao pravo vlasništava nad ½ predmetnog stana.

11.1. Međutim u postupku je utvrđeno da tužitelj od donošenja rješenja o nasljeđivanju 5. studenog 2001. nije bio savjestan posjednik jer je znao da ima pravo vlasništva ½ nekretnine dok je ½ stana pripala, u ostavinskom postupku, njegovoj sestri, odnosno majci tužiteljice. Nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže sve osobe koje su sudjelovale u postupku za raspravljanje ostavine (čl. 231. ZN) stoga je tužitelj koji nije prigovarao sastavu ostavine, nije tražio izdvajanje stana iz ostavine, niti se žalio na rješenje o nasljeđivanju od 5. studenog 2001. vezan navedenim pravomoćnim rješenjem. Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da posjed tužitelja nije bio kvalificiran jer tužitelj nije bio pošten posjednik slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću te su neosnovani navodi revidenta da je 16. ožujka 2011. stekao pravo vlasništva dosjelošću nad ½ predmetnog stana.

11.2. Revident je osporavao i aktivnu legitimaciju tužiteljice međutim drugostupanjski sud je pravilno otklonio takve navode ocijenivši da je tužiteljica u zemljišnim knjigama uknjižena suvlasnicom u ½ i to 2006., a tuženik svoja knjižna prava nije štitio putem brisovne tužbe (čl. 129. ZZK) u roku od tri godine od kada je uknjižba zatražena.

11.3. Osim toga treba reći, da je za odluku o zahtjevu za utvrđenje da je tuženik dosjelošću stekao pravo vlasništva nad ½ nekretnine neodlučno je li predmetni ugovor o darovanju ništetan jer eventualna ništetnosti ugovora o darovanju ½ predmetnog stana sklopljenog između tužiteljice i njene majke ne utječe na pravni položaj tužitelja, koji ½ stana nije mogao steći dosjelošću jer je utvrđeno da nije pošten posjednik u odnosu na potraživanu ½ stana. Zato su navodi o eventualnoj ništetnosti ugovora o darovanju neodlučni za odluku o protutužbenom zahtjevu.

12. Preostali navodi revidenta kojima osporava primjenu materijalnog prava svode se na preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja što nije dopušteno osporavati u reviziji (čl. 385. st. 1. ZPP).

13. U odnosu na reviziju tuženika izjavljenu protiv dijela presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za sudsko razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom treba reći da je revizija osnovana.

13.1. Pravilno revident ističe da su odlučne činjenice za primjenu odredbi materijalnog prava ostale neutvrđene. Naime tuženik je tijekom postupka istaknuo da je fizička dioba postala moguća jer je, obzirom na dostavljeno mišljenje Grada Zagreba, postalo moguće izvršiti dogradnju vanjskog stubišta na sjevernoj strani dvorišne zgrade, a kojom bi se radnjom nekretnina koja je predmet ovog postupka mogla pretvoriti u dvije zasebne stambene cjeline i geometrijski podijeliti.

13.2. Međutim nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu činjenice odlučne za razvrgnuće suvlasničke zajednice (čl. 50. ZV) dovoljno raspravili (je li moguće izvršiti dogradnju vanjskog stubišta koliki bi bili troškovi dogradnje i bi li to bilo ekonomski opravdano te podijeliti nekretninu geometrijski) već su odredili civilno razvrgnuće sukladno čl. 50. st. 4. ZV.

13.3. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP pobijanu presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom odnosno prodajom i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim omjerima, svakom u ½ dijela, ukinuti.

14. Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u parnici ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić