REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1689/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika LI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženika - protutužitelja MI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavku Živkoviću, odvjetniku iz Županje, radi isplate i utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-515/2016-3 od 14. siječnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-224/2013 od 2. travnja 2014., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika, podnesene protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-515/2016-3 od 14. siječnja 2019., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Odbija se tužitelj s glavnim i eventualnim tužbenim zahtjevima koji glase:

"Nalaže se tuženiku ĆI iz [adresa], da tužitelju EI iz [adresa] isplati:

- iznos od 5.000,00 EUR sa kamatom plativo u EUR po kamatnoj stopi koju banke u [adresa] isplaćuju na devizne štedne uloge građana po viđenju, koja teče od 31. prosinca 2003. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO – eskontna stopa

HNB uvećana za pet postotnih poena,

- iznos od 5.000,00 EUR sa kamatom plativo u EUR po kamatnoj stopi koju banke u [adresa] isplaćuju na devizne štedne uloge građana po viđenju, koja teče od 31. prosinca 2004. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. g. do isplate zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO – eskontna stopa HNB uvećana za pet postotnih poena,

- iznos od 5.000,00 EUR sa kamatom plativo u EUR po kamatnoj stopi koju banke u [adresa] isplaćuju na devizne štedne uloge građana po viđenju, koja teče od 31. prosinca 2005. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. g. do isplate zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO – eskontna stopa

HNB uvećana za pet postotnih poena,

- iznos od 7.500,00 EUR sa kamatom plativo u EUR po kamatnoj stopi koju banke u [adresa] isplaćuju na devizne štedne uloge građana po viđenju, koja teče od 31. prosinca 2005. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO – eskontna stopa

HNB uvećana za pet postotnih poena,

- iznos od 67.500,00 EUR sa kamatom plativo u EUR po kamatnoj stopi koje banke isplaćuju na devizne štedne uloge građana po viđenju koja teče od 24. prosinca 2007. kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate kamatnu stopu propisanu člankom 29. stavkom 2. ZOO-a – eskontna stopa HNB-a uvećana za pet postotnih poena, te naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od iznos od 90.000,00 Eur- a sa kamatom plativo u Eur-ima po kamatnoj stopi koju banke isplaćuju u [adresa] na devizne štedne uloge građana po viđenju (eventualno: 675.000,00 kn sa zateznom kamatom) koja teče od 24. prosinca 2007. kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. kamatnu stopu propisanu člankom 29. stavkom 2. ZOO-a – eskontna stopa HNB-a uvećana za pet postotnih poena, te naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik novčane svote od 90.000,00 Eur-a koja se nalazi u posjedu tuženika, što je tuženik dužan priznati i predati mu navedenu novčanu svotu, kao i naknaditi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana".

2. Utvrđuje se da je ugovor od 5. listopada 2002. zaključen između vjerovnika LI iz [adresa] i dužnika MI iz [adresa] ništetan, te ne proizvodi nikakve pravne učinke.

3. Nalaže se tužitelju LI da tuženiku MI na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 50.500,00 kn u roku od 15 dana.".

2. Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Žalba tužitelja – protutuženika LI se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Županji od 2. travnja 2014., poslovni broj: 1 P-224/2013:

1. potvrđuje u točki 1. stavak I. i III. i točki 2. izreke te

2. preinačava u točki 1. stavak II. i točki 3. izreke tako da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 90.000,00 Eur-a s kamatom plativo u EUR po kamatnoj stopi koju banka isplaćuje u mjestu ispunjenja na devizne štedne uloge građana po viđenju koja teče od 24. prosinca 2007. kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a – eskontna stopa HNB-a uvećana za 5 postotnih poena te da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 35.518,75 kn sve u roku od 15 dana.".

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda, tuženik pravovremeno podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u skladu s revizijskim navodima te da mu dosudi trošak revizijskog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za vraćanjem pozajmljenih deviznih novčanih iznosa.

7. Sporno je u ovom postupku je li to potraživanje osnovano, je li ugovor zajmu ništav, te je li nastupila zastara potraživanja, kao visina tužbenog zahtjeva.

8. Sukladno odredbi čl. 329.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. 10. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je, prema pisanim izjavama tuženika od 23. ožujka 1996. i 25. ožujka 1996. ovjerenih kod javnog bilježnika iz [adresa] JI tuženik primio zajam od tužitelja u iznosu od 189.000 DEM, s rokom povratka koji počinje teći 23. ožujka 1996. s tim da je krajnji rok povratka 23. ožujka 1998.,

- da je, prema navedenom, zajam nastao 1996., odnosno u vrijeme kada je bio na snazi Zakon o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata ("Narodne novine", broj 91A/93, 36/98 i 32/01 - u daljnjem tekstu: ZODSDPPZ) i Zakon o narodnoj banci Hrvatske ("Narodne novine", broj 74/92, 26/93, 79/93 i 7/95 – u daljnjem tekstu: ZNBH),

- da tužitelj tuženiku u vrijeme sklapanja "novog" ugovora o zajmu od 5. listopada 2002. nije predao nikakav novac, jer je tuženiku dao novce već ranije, odnosno 1996. pa je ugovor koji su stranke sklopile 5. listopada 2002., prividan ugovor u smislu odredbe čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO), jer je potonjim ugovorom tužitelj nije obvezao u smislu odredbe čl. 557 st. 1. ZOO-a predati određeni iznos novca, ali je određeni iznos novca dao ranije, te stoga ugovor od 5. listopada 2002. prikriva drugi ugovor, tj. ugovor o zajmu koji je do tog trenutka nastao, tako da taj ugovor predstavlja "svojevrsni" ugovor o priznanju duga,

- da su odredbe čl. 10 st. 3. i 4. ZODSDPPZ-a i čl. 37. i 38. ZNBH-e zabranjivali pozajmljivanje strane valute, te da je ugovor koji je protivan prisilnim propisima ništav u smislu čl. 103 st. 1 ZOO-a, posljedično čemu je tuženik dužan tužitelju, u smislu odredbe čl. 104. st. 1 ZOO-a, vratiti ono što je primio, a to je strana valuta.

11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da zastara počinje teći od trenutka sklapanja ništetnog ugovora, pri čemu se u ovom slučaju zastara ne računa od 1996. nego od 5. listopada 2002., kada je tuženik priznao dug, čime je došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 387. st. 1 ZOO-a, te je nakon prekida zastarijevanja, zastarijevanje počelo teći iznova, temeljem čl. 392. st. 2 ZOO-a, a s obzirom da je zastarni rok u smislu odredbe čl. 371. ZOO-a 5 godina, i da je zastarijevanje počelo teći 6. listopada 2002., u smislu odredbe čl. 361. st. 1. ZOO-a, taj sud smatra da je za predmetna potraživanja iz glavnog i oba eventualna tužbena zahtjeva, koji su sadržajno identični glavnom tužbenom zahtjevu, nastupila zastara s obzirom da je tužba podnesena sudu 24. prosinca 2007., slijedom čega u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a utvrđuje da je tuženik na zapisnik od 27. lipnja 2006. kod Općinskog državnog odvjetništva u Županji poslovni broj K-DO-142/2006. priznao postojanje duga prema tužitelju u iznosu od 90.000,00 Eur, te prihvaćajući utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik uistinu primio zajam od tužitelja u iznosu od 189.000 DEM, ocijenio je da je u tim okolnostima zastara ponovo počela teći od 27. lipnja 2006., te je zaključio da je prigovor zastare potraživanja neosnovan, posljedično čemu je tužitelju u smislu čl. 104. st. 1. ZOO-a prihvatio eventualno istaknuti tužbeni zahtjev na isplatu 90.000,00 Eur-a s kamatama od dana podnošenja tužbe, a ostale dio tužbenog zahtjeva iz točke 1. stavka I. i III. izreke odbio kao neosnovan.

13. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik u podnesenoj reviziji navodi da je predmetni ugovor o zajmu ništetan, jer je prividan i zbog toga što je sklopljen protivno izričitim zakonskim odredbama koje su zabranjivala zajam deviza. Uz navedeno smatra da je pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda i o prekidu zastare, te u tom pravcu navodi da se izjava o priznanju duga dana pred općinskim državnim odvjetnikom ne može tretirati kao priznanje duga jer ta izjava dana u kaznenom predmetu, u kojim se osumnjičenik može braniti na sve načine, time da se može braniti iznoseći i neistinite podatke kako bi od sebe otklonio kaznenu odgovornost, a s obzirom da je kaznena prijava protiv tuženika odbačena, tužitelj je imao mogućnost nastaviti kazneni postupak te eventualno ishoditi kaznenu presudu kojom bi tuženiku bilo naloženo plaćanje duga tužitelju, te da se u tom smislu u parničnom postupku može koristiti samo pravomoćna kaznena presuda, ali ne i iskaz dan u kaznenom postupku.

14. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

16.1. Odredbom čl. 387. st. 1. ZOO-a propisano je da zastarijevanje se prekida kad dužnik prizna dug, dok se, prema st. 2. te odredbe priznanje duga može učiniti ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje osiguranja.

16.2. Odredbom čl. 388. ZOO-a propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, dok je odredbom čl. 392. st. 1. ZOO-a određeno da nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 2. te odredbe propisano da zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja, s tim da prema st. 6. citirane odredbe zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto.

16.3. U smislu čl. 371. ZOO-a predmetno potraživanje zastarijeva za pet godina.

17. Kako je naprijed navedeno, tuženik je 27. lipnja 2006. kod Općinskog državnog odvjetništva u Županji u predmetu poslovni broj K-DO-142/2006. priznao postojanje duga prema tužitelju u iznosu od 90.000,00 Eur, te je navedenom izjavom- priznanjem došlo do prekida zastare sukladno odredbi čl. 388. ZOO-a, nakon čega je zastara počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida zastare ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, sukladno odredbi čl. 392. ZOO-a. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 24. prosinca 2007., podnesena je unutar propisanog roka zastare od pet godina pa kako nije zastarila pravilno je drugostupanjski sud primjenio materijalno pravo kada je donio pobijanu presudu.

18. Osim toga Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela (1/20) održanoj 30. siječnja 2020. o pitanju početka tijeka zastarnog kod ništetnih ugovora zauzeo pravno shvaćanje, prema kojem:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", te s obzirom da je tek u pobijanoj presudi utvrđena ništetnost predmetnih ugovora o zajmu zahtjev tužitelja za povrat danog temeljem tog ugovora nije mogao zastariti.".

19. Vezano za navode tuženika da se njegova izjava dana u kaznenom predmetu nije mogla tretirati kao priznanje duga, tuženiku se ukazuje na sadržaj odredbe čl. 387. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da se zastarijevanje prekida kad dužnik prizna dug, dok se, prema st. 2. te odredbe priznanje duga može učiniti, ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, s tim da prema toj odredbi nema ograničenja glede samog načina priznanja duga, pri čemu nije isključeno priznanje duga dano i u kaznenom postupku.

20. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti reviziju tuženika, kao neosnovanu, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić