REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2571/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika ŽP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetnik u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2436/2017-2 od 17. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-384/2016 od 2. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2436/2017-2 od 17. svibnja 2018. i presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-384/2016 od 2. kolovoza 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da tuženik isplati tužiteljici iznos od 55.000,00 eura protuvrijednost u kunama, s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u izreci presude. Odbijen je i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ovom sudu da prihvati reviziju u smislu revizijskih navoda.
4. Revizija tužiteljice je osnovana.
5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu s osnove međusobnog sporazuma sklopljenog između prednice tužiteljice pokojnog LP i ZP.
8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je majka tužiteljice živjela u izvanbračnoj zajednici s pokojnim FP (do njegove smrti 2013.), da je prepustila tužiteljici predmetno potraživanje od 55.000,00 eura ugovorom o ustupanju potraživanja od 16. listopada 2015.,
- da je prema međusobnom sporazumu između ZP i pokojnog LP, ZP pozajmio pokojnom LP iznos od 40.000,00 eura, pokojni je radi osiguranja novčane tražbine prenio u vlasništvo ZP stan u [adresa], a da je prema čl. 3. sporazuma glavni dužnik, tuženik ŽP koji je pozajmio navedeni iznos, a s čim se suglasio ZP. 8.1. Nižestupanjski su sudovi zaključili da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru između ZP i pokojnog LP, da je taj ugovor ništetan jer je zaključen u devizama u razdoblju kada je bilo zabranjeno pozajmljivanje deviza između domaćih fizičkih osoba. Nižestupanjski sudovi su zaključili da su ugovorne strane ZP i pokojni LP jer su oni potpisnici sporazuma, a da tuženik nije potpisnik sporazuma te su ocijenili da je tužiteljica eventualno mogla potraživati dužan iznos od ZP, odnosno ZP je mogao eventualno potraživati dugovanje od tuženika. Stoga su nižestupanjski sudovi ocijenili da tužiteljica nije mogla potraživati isplatu traženog iznosa od tuženika jer tuženika nije potpisnik navedenog sporazuma te su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.
9. Međutim pravilno upućuje tužiteljica da su zaključci u pobijanim presudama suprotni s dokazima u spisu odnosno ispravama i iskazima danim u postupku čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
9.1. Naime zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik nije potpisnik predmetnog sporazuma suprotan je samom sporazumu, a osim toga i iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženik ne osporava da je potpisao navedeni sporazum. Naime tuženik je u postupku koji je prethodio reviziji potvrdio da je potpisao navedeni sporazum ali je osporio da je dužnik što je suprotno utvrđenju nižestupanjskih sudova da tuženik nije potpisnik sporazuma kao i zaključku nižestupanjskih sudova da tužiteljica nije mogla potraživati od tuženika povrat predmetnog dugovanja.
10. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava odnosno utvrđenje drugostupanjskog suda da tuženik nije potpisnik navedenog sporazuma suprotno je stanju u spisu.
11. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
12. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 1. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
