REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 330/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. K. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog R. K. i optuženog L. V. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 31. siječnja 2020. broj K-4/2017., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optuženog R. K., odvjetnice M. A.P. u zamjeni za odvjetnika Lj. P. V. te branitelja optuženog L. V., odvjetnika F. O.

p r e s u d i o  j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika, optuženog R. K. i optuženog L. V. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi R. K. i optuženi L. V. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. i 2. KZ/11. Na temelju članka 231. stavak 2. KZ/11. te uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. optuženi R. K. osuđen je na kaznu zatvora dvije godine i šest mjeseci, a optuženi L. V. na kaznu zatvora dvije godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženicima je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 10. studenog 2015. do 7. ožujka 2016.

I Kž 330/2020-8

1.2. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom R. K. je potom izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti jedna godina, a dio kazne jedna godine i šest mjeseci se neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom L. V. je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti deset mjeseci, a dio kazne jedna godine i dva mjeseca se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženicima je naloženo da solidarno nadoknade troškove kaznenog postupka i to troškove svjedoka i troškove prijevoda na mađarski 7.152,50 kuna, paušalni iznos 2.000,00 kuna svaki te troškove punomoćnika oštećenika u iznosu koji će naknadno biti utvrđen.

1.4. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećeniku F. H. dosuđen je imovinskopravni zahtjev 50.000,00 eura u protuvrijednosti 375.000,00 kuna. Imovinskopravni zahtjeva optuženici su dužni solidarno podmiriti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik te optuženi R. K. i optuženi L. V..

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženicima izreknu kazne zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženi R. K. podnio je žalbu po branitelju, odvjetniku Lj. P. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U žalbi je zatražena obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

2.3. Optuženi L. V. podnio je žalbu po branitelju, odvjetniku F. O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupku, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženog L. V. oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (članak 474. stavak 1. ZKP/08.).

I Kž 330/2020-8

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenice branitelja optuženog R. K., odvjetnice M. A.P. i branitelja optuženog L. V., odvjetnika F. O.. Na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, optuženi R. K. i optuženik L. V. pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavka 4. ZKP/08.

6. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbe optuženog R. K. i optuženog L. V., osim zbog odluke o kazni.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženi R. K. navodi da postoji nesklad između sadržaja pregledane snimke i onoga što se o toj snimci navodi u razlozima presude. Ističe da, suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, na snimci "nema razmjene i nema obostrane razmjene novca".

7.1. Žalitelj nije u pravu jer ne postoji nesklad na koji neosnovano upire. Na snimci nadzorne kamere u Z. banci od 4. studenog 2015. vidi se da u banku zajedno ulaze oštećeni F. H., optuženi R. K., svjedokinja E. P. i četvrta osoba, B. Đ.. Na snimci se također vidi da optuženi R. K. i oštećeni F. H. sjedaju za stol te potom oštećenik vadi iz džepa veći snop novčanica. Potom optuženik R. K. i oštećeni F. H. broje novac i računaju na računaru prijenosnog telefona. Zatim optuženi R. K. vadi tanji snop novčanica i predaje ga oštećenom F. H., a veći snop novčanica sprema u aktovku. Dakle, snimka prikazuje da je bila razmjena većeg snopa novčanica za manji upravo onako kako to opisuje prvostupanjski sud u obrazloženju presude. Treba naglasiti da se na snimci ne vidi o kojim je novčanicama riječ. No, to je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza oštećenika F. H. i svjedokinje E. P..

7.2. Optuženi R. K. u žalbi ističe i to da postoje nedosljednosti u iskazima oštećenog F. H. i svjedokinje E. P., koje sud prikazuje "ne dajući distinkciju različitih iskaza i u njima različitih tvrdnji o određenim činjenicama". Suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u presudi naveo sadržaj svih iskaza F. H. i E. P.. Razložno je obrazložio zašto te iskaze smatra vjerodostojnima iako postoje razlike u njihovim iskazima. No, te je razloge prvostupanjski sud pravilno ocijenio nebitnima jer se ne tiču odlučnih činjenica. Razlozi prvostupanjskog suda su jasni i logični pa ih zato prihvaća i ovaj sud.

8. Optuženi L. V. ističe da pobijana presuda sadrži takve nedostatke zbog kojih se uopće ne može ispitati pa da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Osim toga, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu jer je značajno izmijenio činjenični opis. Prvostupanjski sud je mijenjajući činjenični opis koji je optuženicima stavljen na teret riječi "počeo zamahivati" zamijenio riječima "zamahnuo" čime je, po stavu žalitelja, nedovršenu radnju prekvalificirao u dovršenu i promijenio kriminalnu količinu na štetu optuženika. Osim toga, prvostupanjski sud je izmijenio i činjenični opis u pogledu dinamike događaja na način da je dodao riječi "koji je nakon nekoliko metara stao". Po stavu žalbe, ova izmjena ne odgovara rezultatima dokaznog postupka, jer je ostalo nerazjašnjeno zbog čega su optuženici zakočili kada su već bili u posjedu torbice s novcem i kada je riječ o dvotračnoj cesti na kojoj su mogli zaobići vozilo

I Kž 330/2020-8

koje bi se eventualno našlo ispred njih. Žalitelj smatra da o dinamici kretanja automobila u kojem su se nalazili optuženici sud u obrazloženju kontradiktorno navodi da su optuženici auto zaustavili na cesti koja vodi od parkirališta prema glavnoj izlaznoj cesti s prostora zračne luke odakle su mogli neometano krenuti kad god požele, a potom obrazlaže da je "auto zbog prometa ispred sebe stao", premda u spisu ne postoji nijedan dokaz da se na navedenom mjesto odvijao promet bilo koje vrste.

8.1. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju iskaza oštećenog F. H. i svjedokinje E. P. utvrdio da je optuženi R. K. kod sebe imao nož kojeg je upotrijebio kako bi oštećenika spriječio u tome da pokuša vratiti torbicu s novcem u svoj posjed, a koju mu je optuženik prethodno istrgnuo iz ruke. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da su na taj način ostvarena bitna obilježja kaznenog djela razbojničke krađe jer je optuženik, koristeći nož iskazao prijetnju da će napasti oštećenika, radi zadržavanja ukradene stvari, a uslijed čega je oštećenik odustao od pokušaja da vrati torbicu. Pritom nije odlučno je li optuženik počeo zamahivati ili zamahnuo nožem, jer je nož upotrijebio u namjeri da zaprijeti oštećeniku, a sve zato da zadrži oduzetu torbicu. U tom smislu izmjena činjeničnog opisa na način kako je to učinio prvostupanjski sud ne predstavlja prekoračenje optužbe. Neosnovan je i žalbeni navod da je "dinamika događaja" promijenjena time što je sud u činjenični opis dodao riječi koje se odnose na zaustavljanje automobila, jer i ova činjenica proizlazi iz iskaza oštećenog F. H. i svjedokinje E. P..

8.2. Optuženi L. V. ističe i bitnu povredu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. te tvrdi da se presuda temelji na nezakonitom dokazu – iskazu svjedokinje E. P. od 7. studenog 2015. Naime, u žalbi se navodi da je prilikom njezinog ispitivanja u svojstvu tumača bila prisutna E. J. koja je u tom svojstvu navodi i na zapisniku. Žalitelj upozorava na to da je na ročištu od 18. siječnja 2018. oštećenik iskazao da je E. J., koja je odvjetnica i sudski tumač, opunomoćio "da ona postupa i stupi u kontakt s R. odvjetnikom…" Time je, po stavu žalbe, E. J. u postupku sudjelovala kao tumač i kao opunomoćenica oštećenika suprotno članku 37. ZKP/08.

8.3. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani. Prije svega, treba navesti da E. J. u svojstvu opunomoćenice oštećenika nije sudjelovala niti u jednoj radnji u ovom kaznenom postupku niti se u spisu nalazi punomoć za zastupanje oštećenika. O tome da je oštećenik "angažirao" E. J. postoji samo izjava oštećenika u kojoj se ne konkretizira zašto je angažirao E. J. i na što je istu ovlastio na temelju punomoći koju joj je potpisao. S obzirom na navedeno, E. J. u ovom kaznenom predmetu nije postupala u svojstvu opunomoćenice oštećenika nego isključivo u svojstvu tumača. Stoga u ovom postupku nisu povrijeđene o izuzeću iz članka 37. ZKP/08., niti zapisnik o ispitivanju E. P. od 7. studenog 2015. predstavlja nezakonit dokaz. Osim toga, prigovori na točnost prijevoda nisu izneseni tijekom prvostupanjskog postupka, a niti u žalbi.

8.4. Optuženi L. V. u dijelu žalbe koji se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje navodi i to da se u zapisniku s rekonstrukcije navodi da je na više mjesta navedeno kako "vrši fotografiranje", odnosno da je nešto "fotografirano" ili "snimljeno", a da među dokazima koji su navedeni u presudi nema nijedne

I Kž 330/2020-8

fotografije. To, smatra, upućuje na proturječnost između onoga što se navodi u presudi o sadržaju isprava i samih isprava. Takva proturječnost prema žalbenim navodima postoji i između onoga što se navodi o sadržaju snimke nadzorne kamere iz Z. banke, jer se na zapisniku s rasprave na kojem je pregledana snimka ne navodi koliko ima snimaka, koliko traju, što sud utvrđuje u odnosu na osobe na snimci i na ono što rade. Time je obrana onemogućena u pravu da prigovara na zapisnik.

8.5. Ovaj žalbeni navod je neosnovan. Kao što je već navedeno, sadržaj snimke odgovara onome što o sadržaju navedene snimke navodi sud u obrazloženju prvostupanjske presude. Nadalje, iz zapisnika s rasprave na kojoj je pregledana snimka s nadzorne kamere ne proizlazi da su stranke imale primjedbe na način na koji je izveden ovaj dokaz. Stranke nisu imale prigovor ni na način na koji je sastavljen zapisnik o rekonstrukciji. Fotografije snimljene prilikom rekonstrukcije nalaze u spisu, ali se prvostupanjski sud u obrazloženju presude ne poziva na fotografije snimljene prilikom rekonstrukcije.

8.6. Slijedom iznesenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. i 11. te stavka 2. ZKP/08. koje u žalbama ističu optuženici.

9. Žaleći se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja branitelj optuženog R. K. navodi da "cijelu istinu o spornom događaju nije moguće u potpunosti rekonstruirati….iz razloga profila osoba uključenih u cijelu ovu priču". Navodi kako je "suludo" zaključiti da su se okrivljenici odlučili oteti torbu s novcem na mjestu kao što je zagrebački aerodrom koje je pokriveno kamerama, kao i vjerovati da je svrha međusobnih odnosa bila mijenjati jedne novčanice eura u druge uz proviziju od 10 %, odnosno za istu proviziju mijenjati dolare u eure. U žalbi se ističe da je tijekom svojih iskaza oštećeni H. davao nedosljedne, proturječne i nejasne odgovore "koji vrlo često dolaze do razine nevjerojatnog". Tako se u žalbi navodi više dijelova iskaza oštećenog H. koji se odnose na okolnosti susreta u B., razlozima prvog dolaska u Z. 4. studenog 2015. te iznosima i apoenima koje je donio na taj susret kao i okolnostima susreta u M.. U žalbi se nadalje ističe da E. P. nije pouzdana svjedokinja jer je u odnosu ovisnosti prema oštećenom F. H. jer je riječ o prostitutki koja je radila u njegovoj organizaciji. U odnosu na rekonstrukciju, navodi da se iz iste ne može zaključiti ništa, jer je teoretski moguće ono što tvrdi oštećenik i ono što tvrde optuženici. Međutim, navodi da je rekonstrukcija pokazala da je nemoguće i nelogično da je automobil u kojem su bili okrivljenici stao nakon što su mu oduzeli torbu, jer nije bilo moguće da postoje vozila ispred njih zbog kojih oni nisu mogli nastaviti kretanje.

9.1. Prigovarajući činjeničnim utvrđenjima optuženi L. V. navodi da nema nijednog dokaza da je prilikom dolaska u H. oštećenik imao kod sebe bilo koji veći novčani iznos, a pogotovo ne 50.000 eura. Dalje navodi da nema dokaza je optuženi R. K. toga dana imao kod sebe nož niti da su događaji 6. studenog 2015. odvili ili mogli odviti na način na koji ih opisuje oštećeni H. u bilo kojoj varijanti svog iskaza. Ističe da nijedan sudionik ovog kaznenog postupka, osim svjedoka S. B., "ne ulazi u kategoriju savjesnog i poštenog građanina čijoj bi izrečenoj riječi na sudu sud apriori trebao vjerovati". Navodi da su i oštećenik i optuženici osuđivane osobe i da su se

I Kž 330/2020-8

upoznali u zatvoru, a da je svjedokinja E. P. prostitutka u ovisnosti o oštećenom H. na čijoj adresi stanuje i s kojim istim automobilom dolazi u H.. Žalitelj smatra da ove činjenice prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza H. i P., a na tim se iskazima, u nedostatku materijalnih dokaza, zasniva čitava presuda. Žalba ističe da H. različito iskazuje u odnosu na događaj od 4. studenog 2015., te u iskazu danom tijekom istrage u M. govori o Z. banci u Z., a ne o Z. banci u V. G., spominje žensku osobu koja je provjerila novčanice i govori o datumu 2. studenom 2015., u kojoj valuti i apoenima je donio novac te je li znao kakva razmjena (dolari u eure ili krupni euri u sitne eure) će se odvijati, dok u kasnijim iskazima iznosi drukčije detalje. Na sličan način žalitelj osporava i vjerodostojnost iskaza E. P. u dijelu koji se odnosi na događaj od 4. studenog 2015. U odnosu na inkriminirani događaj od 6. studenog 2015., žalitelj navodi da u svoja prva dva iskaza oštećeni H. uopće ne spominje da je automobil optuženika stao zbog prometa nego o tome iskazuje tek kasnije te upućuje na nedosljednosti u iskazu oštećenika i u dijelu koji se odnosi na to na koji je način "ušao" u automobil optuženika nakon što se ovaj zaustavio. Žalba također ističe nedosljednosti u iskazu svjedokinje E. P. o tome zbog čega je automobil optuženika stao, na koji je način oštećenik ušao u vozilo i koliko je novaca imao sa sobom. Osim toga, ove okolnosti nisu razjašnjene niti rekonstrukcijom. Konačno, žalitelj se osvrće na "koncept posla" koji su oštećenik i optuženici navodno trebali obaviti, ocjenjujući ga besmislenim kraj činjenice da isti posao mogao obaviti u svakoj mjenjačnici ili banci u Europskoj uniji bez provizije ili naplate.

9.2. U pravu su optuženici kada tvrde da su svrha i smisao poslovnih odnosa optuženika i oštećenika ostali nejasni i nepoznati. To isto utvrđuje i prvostupanjski sud kada u obrazloženju presude navodi da niti sud, niti branitelji, a niti oštećenik ne vide logiku u zamjeni dolara u eure uz proviziju od 10 %, a osobito zamjenu krupnih novčanica eura u sitne. No, suprotno žalbenim navodima, za odluku u ovom kaznenom predmetu nije bilo važno utvrditi koji su bili motivi optuženika i oštećenika da se upuste u međusobnu razmjenu novca i koji je smisao takvog „posla“ nego utvrditi jesu li optuženici počinili djelo koje im se stavlja na teret.

9.3. Optuženici u svojim obranama i oštećenik u svojem iskazu iznose sasvim različite razloge zbog kojih su se sastajali 4. odnosno 6. studenog 2015. Dok optuženici navode da je 4. studenog 2015. bila riječ o kupovini automobila od oštećenika do koje nije došlo jer je oštećenik navodno inzistirao i na povratu novca koji je prethodno izgubio na kartama, oštećenik opisuje transakciju razmjene krupnih novčanica eura u sitne. Iako i sami optuženici u žalbama ističu da su i oni i oštećenik osobe iz kriminalnog milja kojima se ne može vjerovati, verziju događaja koju je ispričao oštećenik potvrđuje snimka kamere u Z. banci. Iz navedene je snimke vidljivo da je do određene razmjene novca došlo i to tako da je oštećenik predao deblji svežanj novčanica optuženom R. K., a optuženi R. K. tanji svežanj oštećenom F. H.. To odgovara iskazu oštećenika. Budući da je do razmjene očito došlo, snimkom je opovrgnuta obrana optuženika koji govori o odustanku od kupnje automobila, jer u toj situaciji niti oštećenik niti optuženi R. K. ne bi imali razloga predati jedan drugom svežanj novčanica.

I Kž 330/2020-8

9.4. U odnosu na inkriminirani događaj od 6. studenog 2015., prvostupanjski je sud detaljno obrazložio zašto smatra da se događaj odvio na način kako to opisuje oštećenik, a ne optuženici. Tu raščlambu prihvaća i ovaj sud jer je logična i utemeljena na provedenim dokazima. S obzirom na transakciju snimljenu dva dana prije inkriminiranog događaja, vjerodostojni su navodi F. H. da je svrha njihovog ponovnog susreta 6. studenog 2015. bio ponavljanje istovrsne transakcije kao i 4. studenog 2015., a ne navodni razgovori o povratku kockarskog duga kako to u svojim obranama tvrde optuženici.

9.5. Kada osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelji u biti osporavaju vjerodostojnost iskaza oštećenog F. H. i svjedokinje E. P. upirući u razlike u iskazima svakog od njih te u razlike u njihovim međusobnim iskazima te upirući na detalje iz tih iskaza koji prema njihovim stajalištima čine te dokaze u cijelosti nepouzdanima pa tako i u odnosu na inkriminirani događaj.

9.6. Kada je riječ o žalbenim navodima koji se odnose na nedosljednost iskaza oštećenog H., treba navesti da je tijekom postupka oštećeni H. iskazivao četiri puta. Najprije je ispitan u istrazi pred mađarskim tijelima, a potom tri puta na raspravi pred prvostupanjskim sudom. Kada je oštećeni F. H. iskazivao pred mađarskim tijelima, tada je iznio cijelu kronologiju međusobnih odnosa s optuženim R. K.. Detaljno je iskazivao o brojnim događajima koji nisu predmet ovog kaznenog postupka. Tijekom njegovog ispitivanje pred raspravnim vijećem branitelji su detaljno ispitivali oštećenika o brojnim detaljima svakog od tih poslova, nastojeći osporiti pouzdanost njegovog iskaza, upirući u razlike u iskazima koje se odnose na neke pojedinosti tih poslova, a koje za ovaj kazneni postupka nisu od značaja. Također, iz zapisnika o ispitivanju u Mađarskoj proizlazi da je oštećeniku tijekom ispitivanja postavljeno samo jedno pitanje te da je u preostalom dijelu slobodno iskazivao. Kada je ispitivan pred raspravnim sudom, oštećeniku su postavljana brojna i detaljna pitanja te je prvi put iznio neke pojedinosti o kojima tijekom iskazivanja u Mađarskoj nije govorio. Obrana iznošenje ovih pojedinosti tumači kao bitne i kontradiktorne razlike u iskazu i smatra ih dokazom da oštećenik ne govori istinu, a posebno upire na činjenicu da oštećenik navodi da se "bolje sjeća" nekih pojedinosti na raspravi nego kada je prije u istrazi ispitan pred mađarskim sudom. Međutim, kraj činjenice da se oštećenik ispituje uz sudjelovanje tumača za mađarski jezik o detaljima brojnih događaja s vremenskim odmakom (pri čemu je i ispitivanje u M. provedeno deset mjeseci nakon inkriminiranog događaja), jasno je da nije razumno upirati na svaku izgovorenu riječ prevedenu po tumaču i inzistirati na tome da je iskaz oštećenika zbog toga nevjerodostojan. Jednako se odnosi i na iskaz E. P..

9.7. O samom događaju od 6. studenog 2015. oštećenik i svjedokinja E. P. iskazuju u bitnom suglasno, a prvostupanjski je sud provođenjem rekonstrukcije utvrdio da njihovi iskazi nisu dovedeni u pitanje. Zbog navedenog nisu osnovani niti žalbeni navodi da je svjedokinja E. P. nevjerodostojna svjedokinja jer je u odnosu ovisnosti prema oštećeniku ili zato što se bavi prostitucijom. Činjenica je, a što ističu i optuženici u svojim žalbama, da su sve osobe uključene u ovaj postupak "pripadnici kriminalnog miljea". No tim više, činjenica da su F. H. i E. P. kao "osobe iz kriminalnog miljea" odmah prijavile ovaj događaj policiji govori u prilog zaključku da se ovaj događaj odvio upravo onako kako oni to iskazuju.

I Kž 330/2020-8

9.7.1. Treba dodati i sljedeće. Optuženici u žalbama u stvari tvrde da iskazi oštećenika i svjedokinje E. P. nisu prikladni za utvrđivanje odlučnih okolnosti jer oštećenik "pripada kriminalnom miljeu", a svjedokinja je prostitutka koja je ovisna o svjedoku. Takve diskvalifikacije osoba nisu prihvatljive. To bi značilo da ocjena vjerodostojnosti ovisi o tome što radi i čime se bavi neka osoba. No, ocjena vjerodostojnosti svake ispitane osobe ovisi o raznim okolnostima koje se procjenjuju slobodnom ocjenom dokaza koja je podložna zdravorazumskoj provjeri. Pritom nije i ne treba biti odlučno što osoba radi nego što i kako iskazuje. Osim toga, ako bi se prihvatio stav žalitelja koji navode da su i optuženici "pripadnici kriminalnog miljea", onda bi i njihovi iskazi unaprijed bili nevjerodostojni.

9.7.2. Takva postavka nije prihvatljiva, a nije je prihvatio niti prvostupanjski sud koji je sve iskaze raščlanio i dao zdravorazumske razloge zašto neke prihvaća, a neke ne. Pritom pravilno nije uzimao u obzir mjerilo "pripadnosti kriminalnom miljeu" nego razložno zaključivanje usporedbom izvedenih dokaza. To se ponajprije odnosi na video snimku koja potkrjepljuje iskaz oštećenika, a obeskrijepljuje iskaz optuženog R. K..

9.8. U odnosu na žalbene navode o tome da nije utvrđeno da bi se automobil optuženika, a nakon što su oštećeniku oduzeli torbicu s novcem, zaustavio zbog prometa ispred sebe, treba reći da svjedokinja E. P. i oštećeni F. H. u svim svojim iskazima suglasno iskazuju da se automobil oštećenika zaustavio nakon par metara, nakon čega je oštećenik dotrčao do automobila i pokušao u njega ući, u čemu ga je spriječio optuženi R. K. zamahujući nožem. Činjenica je također da kada su o tome iskazivali u istrazi oni nisu niti pitani o razlogu zaustavljanja automobila, dok su kasnije naveli kako misle da je bilo prometa. Stoga se niti ova "razlika" u iskazivanju ne može cijeniti kao razlog nevjerodostojnosti iskaza svjedoka, posebno imajući na umu da je riječ o stresnom događaju za oštećenika i svjedokinju koji su u tom trenutku koncentrirani na torbicu s velikom količinom novca koja je oštećeniku nasilno oduzeta pa i nije životno i logično da bi u tom trenutku pozorno pratili prometnu situaciju.

9.9. Stoga je pravilno ocijenio prvostupanjski sud da se razlike u iskazima oštećenika, a i razlike u iskazima oštećenika i E. P. ne mogu smatrati bitnima jer se ne tiču odlučnih činjenica.

9.10. Zbog činjenice da je iskaz oštećenog H. ocijenjen vjerodostojnim, nisu osnovani žalbeni navodi o tome da nije dokazano da je oštećenik imao kod sebe 50.000 eura. Naime, prvostupanjski je sud pažljivo ispitao oštećenika na ove okolnosti. Oštećenik je iskazao koliko je novaca imao sa sobom, otkud ga je pribavio i na koji je način razmijenio forinte u eure odnosno novčanice veće vrijednosti u novčanice manje vrijednosti. Prvostupanjski je sud potom savjesno i detaljno raščlanio te ocijenio ovaj iskaz u povezanosti s ostalim izvedenim dokazima. Zbog toga je i ovaj žalbeni navod neosnovan. Jednako vrijedi i za žalbeni navod o tome da nije dokazano da je optuženi R. K. imao kod sebe nož, jer je prvostupanjski sud i tu činjenicu utvrdio na temelju suglasnih iskaza oštećenika F. H. i svjedokinje E. P..

I Kž 330/2020-8

10. Prvostupanjski je sud sve dokaze izvedene u ovom postupku savjesno i detaljno raščlanio te ocijenio svakog posebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti. Potom je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, zaključivši da su se u postupanju optuženika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela razbojničke krađe kako je to opisano u izreci pobijane presude. Zato su neosnovane žalbe optuženika podnesena iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08.

11. Pobijana presuda ispitana je i u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Nije nađeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženog L. V., zbog odluke o kazni.

12. Iako se optuženi R. K. ne žali zbog odluke o kazni, u odnosu na njega je prvostupanjska presuda ispitana i tom djelu (članak 478. ZKP/08.). Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti i kod optuženog R. K. i kod optuženog L. V. i to posebno okolnost da je riječ o osobama mlađe životne dobi, jer su obojica optuženika upravo u mlađoj dobi dva puta osuđivani za istovrsna kaznena djela. Osim toga, smatra da olakotne okolnosti koje su uzete u obzir optuženicima nisu naročito olakotne okolnosti koje su osnova za ublažavanje kazni prema članku 48. KZ/11.

12.1. Optuženi L. V. u okviru iste žalbe osnove ističe da je prvostupanjski sud naveo da se optuženom L. V. uračunava vrijeme oduzimanja slobode uračunava u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora. Navodi da je u ovom dijelu presuda nerazumljiva jer optuženik nije osuđen za više kaznenih djela da bi mu se izricala jedinstvena kazna te da bi bilo pravilno da je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru uračunato u dio kazne u trajanju od 10 mjeseci koji se ima izvršiti.

12.2. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Jednako tako im je, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, dao pravilnu važnost.

12.3. Optuženom R. K. prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti cijenio to što je otac petero maloljetne djece i što je osoba mlađe životne dobi. Kao otegotnu okolnost cijenio je njegovu raniju osuđivanost. Uvažavajući ove okolnosti, prvostupanjski sud je primijenio odredbe o ublažavanju kazne zatvora iz članka 48. stavak 2. u vezi s člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., kao i odredbe o djelomično uvjetnoj osudi iz članka 57. KZ/11. jer postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela.

12.4. Optuženom L. V. prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti cijenio to što je otac troje maloljetne djece, mlađu životnu dob i manju kriminalnu količinu u inkriminiranom postupanju. Kao otegotnu okolnost cijenio je njegovu raniju osuđivanost. I u odnosu na ovog optuženika, prvostupanjski sud je primijenio odredbe o ublažavanju kazne zatvora te odredbe o djelomično uvjetnoj osudi.

I Kž 330/2020-8

12.5. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere sankcije pažljivo ocijenio težinu i okolnosti počinjenih djela, kao i osobnost obojice optuženika. Izrečene sankcije mogu dostatno utjecati na optuženike i na sve ostale da ne čine kaznena djela te utjecati na svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a sadrži i primjerenu količinu moralne osude za zlo koje su optuženici počinjenjem kaznenih djela nanijeli i društvu u cjelini

12.6. U odnosu na žalbene navode optuženog L. V. o nerazumljivosti izreke u odnosu na sankciju, treba reći da je iz izreke i obrazloženja presude jasno da je osuđen za jedno kazneno djelo. Očitom je pogreškom u dijelu izreke u kojem mu se vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru uračunava navedeno da je riječ o "jedinstvenoj" kazni zatvora. To ne dovodi u pitanje pravilnost presude u tom dijelu. Odredbe članka 54. KZ/11. pravilno su primijenjene u odnosu na izrečenu kaznu.

13. Osporavajući odluku o imovinskopravnom zahtjevu optuženi L. V. navodi da je oštećenik imovinskopravni zahtjev postavio u eurima, a prvostupanjski sud je naložio optuženicima podmiriti imovinskopravni zahtjev u kunama i to u vrijednosti od 375.000 kuna. Žalitelj ističe da ovaj iznos ne odgovara tečaju eura niti na dan počinjenja kaznenog djela niti na dan donošenja presude, pa je nejasno kako je sud došao do ovog iznosa.

13.1. Suprotno ovom žalbenom navodu, treba reći da iz podataka o tečaju eura Hrvatske narodne banke na dan počinjenja kaznenog djela proizlazi da je iznos od 375.000,00 kuna čije je plaćanje naloženo optuženicima manji od protuvrijednosti eura po navedenom tečaju. Time nije dovedena u pitanje pravilnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Osim toga, imovinskopravni zahtjev nije dosuđen samo u kunama kako to pogrešno navodi optuženik L. V.. Oštećeniku je dosuđeno 50.000 eura u protuvrijednosti od 375.000,00 kuna pa i zato žalbeni navod o nerazumljivosti izreke u tome dijelu nije osnovan.

14. Optuženi L. V. žali se i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali ne obrazlaže svoje žalbene navode. S obzirom na to da je optuženi L. V. proglašen krivim, pravilna je odluka kojom mu je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka.

15. Budući da žalbe državnog odvjetnika te optuženika R. K. i L. V. nisu osnovane, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

I Kž 330/2020-8