REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-3544/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja DAVIDIAS NEKRETNINE d.o.o. Zagreb, Sveti Duh 110, OIB 01086607863, kojeg zastupa punomoćnica Anamaria Ivanković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ISKON Internet d.d., Zagreb, Garićgradska 18, OIB 36779353407, kojeg zastupa punomoćnica Gorana Grubišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić iz Zagreba, radi isplate iznosa od 212.670,95 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3179/2016 od 5. ožujka 2021., 1. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3179/2016 od 5. ožujka 2021., u točkama I. i III. njezine izreke.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.738,35 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3179/2016 od 5. ožujka 2021., u točki I. njezine izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-19195/2016 od 19. veljače 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku Iskon Internet d.d., Zagreb, Garićgradska 18, da plati tužitelju Davidias nekretnine d.o.o., Zagreb, Sveti Duh 110, iznos od 212.670,95 kn zajedno sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena propisanoj čl. 12.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.595,87 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u roku od 8 (osam) dana (točka I izreke). Naloženo je tuženiku Iskon Internet d.d., Zagreb, Garićgradska 18, da tužitelju Davidias nekretnine d.o.o., Zagreb, Sveti Duh 110, naknadi parnični trošak u iznosu od 22.000,00 kn u roku od osam dana (točka III.)

2. Tuženik pobija predmetnu presudu u točkama I. i III. njene izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ponavlja navode iznesene u prvostupanjskom postupku obrazlažući da su stranke bile u trostranom, a ne dvostranom odnosu. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, odnosno ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe i navode žalbe te predlaže da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem ju tuženik pobija. Traži trošak postupka u iznosu od 3.738,35 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presudu unutar žalbenih navoda i po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje se ukazuje žalbom i na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Naprotiv, suprotno žalbenim navodima, ne postoje nedostaci zbog kojih prvostupanjsku presudu ne bi bilo moguće ispitati u smislu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

6. Tužitelj u ovom postupku zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 212.670,95 kn na ime naknade ugovorene između stranaka na temelju odredbe čl. 3. Dodatka Ugovoru o pružanju Iskon SIP usluge br. 026-SIPTR/11 od 2. rujna 2011., koja naknada predstavlja udio tužitelja u prihodu koji tuženik obračunava i naplaćuje krajnjim korisnicima za uspostavu komunikacijske usluge pozivanja kratkog koda 12345 pod nazivom „Hrvatski memo“, čiji pružatelj usluge je tužitelj.

7. Predmetnu naknadu tužitelj je fakturirao tuženiku računom br. 5-PJ1, u kojem se opisuje da se odnosi na ožujak 2015. godine i na pozive ostvarene prema kratkom kodu u trajanju od 47.260,21 minuta.

8. Između stranaka je nesporno:

- da je tužitelju Odlukom Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM-a) od 17. kolovoza 2011. dodijeljen peteroznamenkasti kratki kod (broj) 12345 u svrhu pružanja komunikacijske usluge „Hrvatski memo-servisne informacije o hrvatskom jeziku“ prema pozivateljima navedenog kratkog koda,

- da su stranke sklopile Ugovor o pružanju Iskon-SIP usluge br. 026-SIPTR/11 od 2. rujna 2011. (i njegovih dodataka) kojim se tuženik obvezao za potrebe tužitelja pružati Iskon-SIP uslugu - uslugu u nepokretnoj mreži putem SIP sučelja, te u tom smislu osigurati tužitelju SIP.trunk ugovoreni broj govornih kanala bez mogućnosti korištenja odlaznih poziva, kao i kvalitetu navedene usluge i tehničku podršku, dok se tužitelj obvezao platiti tuženiku jednokratnu naknadu za uspostavu usluge te mjesečne naknade po kanalu, sve na način i pod uvjetima iz navedenog Ugovora (s dodacima) te njegovih Priloga koji su sastavni dio toga Ugovora,

- da su stranke 2. rujna 2011. sklopile Dodatak Ugovoru o pružanju Iskon.SIP usluge br. 026-SIPTR/11 (dalje: Dodatak od 2. rujna 2011.) prema kojem se tuženik obvezao za potrebe tužitelja uspostavljati komunikacijsku uslugu kratkog koda 12345 prema krajnjim korisnicima, naplaćivati naknadu od krajnjih korisnika te usluge te potom za svako obračunsko razdoblje (jedan kalendarski mjesec) isplaćivati tužitelju njegov udio u prihodu u visini od 4,50 kn/min (neovisno o tome jesu li pozivi krajnjih korisnika pristigli iz nepokretnih ili pokretnih mreža) prema računima tužitelja, dok je razliku usluge naplaćene od krajnjih korisnika tuženik bio ovlašten zadržati za sebe,

- da CDR zapis koji je tuženik dostavio tužitelju 7. travnja 2015. predstavlja vjerodostojan dokaz o pozivima koji su ostvareni prema kratkom kodu 12345 u ožujku 2015. godine, dakle broj poziva u ožujku 2015. godine nije sporan između stranaka.

9. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tvrdeći da je u razdoblju od 27. ožujka do 2. travnja 2015. primijetio neuobičajeno i ekstremno povećanje prometa prema kratkom kodu 12345, koji povećan promet je dolazio iz mreže mobilnog operatora Tele 2 d.o.o., a ostvaren je pozivanjem broja 38511234567, radi čega je tuženik u cilju zaštite krajnjih korisnika i operatora iz čije mreže su upućeni navedeni pozivi, 2. travnja 2015. blokirao pozive prema kratkom kodu 12345, dok je Tele 2 d.o.o. kao pristupni operator, iz čije mreže su došli pozivi, 16. travnja 2015. prijavio Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti sumnju na moguću zlouporabu vezanu za uslugu s posebnom tarifom „Hrvatski memo“ koju tužitelj pruža putem broja 12345, navodeći da je moguća zlouporaba izvršena u cilju pribavljanja značajne financijske koristi tužitelju, a na štetu tuženika.

10. Tuženik tvrdi da mu Tele 2 d.o.o., osporivši promet za mjesec ožujak 2015. godine, nije ništa platio, te da slijedom toga osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da tuženik ima pravo uskratiti prema tužitelju plaćanje ugovorene naknade za mjesec ožujak 2015. godine, pozivajući se pritom na čl. 3. st. 2. Dodatka od 2. rujna 2011.

11. Prvostupanjski sud je uvidom u odredbu čl. 3. st. 3. Dodatka od 2. rujna 2011. (list 58. spisa) pravilno utvrdio da su stranke, uz ostalo, ugovorile da se obračun usluge pozivanja kratkog koda vrši na osnovi broja minuta odnosno poziva registriranih na elektroničkoj komunikacijskoj opremi tuženika.

12. Prvostupanjski sud je uvidom u odredbu čl. 3. st. 2. Dodatka od 2. rujna 2011. (list 58. spisa) pravilno utvrdio da je tužitelj suglasan i prihvaća da će u slučaju spora u pogledu ispostavljenog računa za usluge povezivanja kratkog koda između tuženika i drugog operatora javnih komunikacijskih usluga na čiju su mrežu spojeni krajnji korisnici koji ostvaruju pozive prema kratkom kodu 12345, naknada iz st. 7. toga članka biti isplaćena tužitelju tek po okončanju i u iznosu koji se odredi rješenjem spora.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik s operatorom Tele 2 d.o.o. nije vodio nikakav sudski ili neki drugi izvansudski formalni postupak radi rješenja spora koji je među njima nastao radi neplaćanja naknade koju je Tele 2 d.o.o. bio dužan platiti tuženiku za usluge povezivanja kratkoga koda 12345 između tuženika i navedenog operatora Tele 2 d.o.o. putem čije mreže su krajnji korisnici ostvarili pozive prema navedenom kratkom kodu. Navedeno proizlazi iz dopisa Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM) od 17. rujna 2018. (list 539. spisa) u kojem je navedeno da inspektor HAKOM-a nije nikada proveo inspekcijski nadzor nad tužiteljem, da tužitelju nije određena nikakva privremena mjera niti u vezi s tim doneseno kakvo rješenje sukladno propisima o elektroničkim komunikacijama te da u arhivi toga tijela nisu pronađene nikakve prijave od strane tuženika vezano za zlouporabu korištenja usluge s posebnom tarifom na kratkom kodu 12345.

14. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. 15. Na temelju utvrđenja da tuženik nikada nije pokrenuo (pa tako niti okončao) postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi rješavanja spora s operatorom Tele 2 d.o.o. radi neplaćanja naknade za uslugu povezivanja kratkog koda 12345 koju je tuženiku bio dužan platiti Tele 2 d.o.o., pri čemu se okončanjem i rješenjem spora, protivno stajalištu tuženika, ne može smatrati puko osporavanje ostvarenog prometa i odbijanje isplate naknade prema tuženiku od strane operatora Tele 2 d.o.o., pored činjenica da nije vođen nikakav postupak pred HAKOM-om vezan za zlouporabu korištenja usluga s posebnom tarifom na kratkom kodu 12345, te da HAKOM odnosno njegov nadležni inspektor elektroničkih komunikacija nikada nije naredio tuženiku ili operatoru Tele 2 d.o.o. koji su sudjelovali u pružanju navedene usluge zadržavanje pripadajućih prihoda u odnosu na tužitelja kao operatora usluge s posebnom tarifom, prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da tuženik nije stekao pravo prema čl. 3. st. 2. Dodatka od 2. rujna 2011. da prema tužitelju obustavi (privremeno ili trajno) isplatu naknade koja tužitelju pripada prema čl. 3. st. 6. i st. 7. toga Dodatka.

16. Neosnovan je žalbeni navod o trostranom odnosu jer pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da ugovorni odnos između tuženika i treće osobe nije i ne može biti ni od kakvog utjecaja na ugovorni odnos i ispunjenje ugovornih obveza između ovdje parničnih stranaka, pa tako niti na tuženikovu obvezu plaćanja naknade prema tužitelju za pozive ostvarene prema kratkom kodu 12345. te tuženik ne može uvjetovati ispunjenje svoje ugovorne obveze prema tužitelju eventualnim prethodnim ispunjenjem obveze treće osobe (u ovom slučaju operatora Tele 2 d.o.o.) prema njemu (tuženiku), jer ta treća osoba s tužiteljem nije ni u kakvom ugovornom odnosu. Naime, osnovno načelo obveznog prava jest da ugovor stvara prava i obveze samo za ugovorne strane.

17. Sve aspekte ugovornog odnosa između parničnih stanaka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a u obrazloženju prvostupanjske odluke nalaze se i odgovori na sve bitne žalbene navode na koje se upućuje bez potrebe ponavljanja (uključujući i tvrdnje o prijevarnom postupanju koje tuženik nije uspio dokazati u prvostupanjskom postupku) te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i to Zakon o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 73/08 i 90/11; dalje: ZEK) i Pravilnik o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga („Narodne novine“ broj 154/08 i 51/11; dalje: Pravilnik) koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o pružanju Iskon-SIP usluge br. 026-SIPTR/11 od 2. rujna 2011. i njegova Dodatka od 2. rujna 2011. - kada je održao na snazi nalog tuženiku da isplati tužitelju iznos od 212.670.95 kn sa sporednim potraživanjem.

18. Žalbene navode tuženika koji nisu od odlučnog značaja ovaj sud nije ocijenio (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

19. Odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna, određena sukladno vrijednosti predmeta spora. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. Odluka o kamatama na parnični trošak pravilno se temelji na odredbi čl. 30 st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), a odluka o visini kamatne stope na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

21. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke ove presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a, jer je ocijenjeno da trošak odgovora na žalbu nije neophodan za vođenje postupka, pa tužitelju ne pripada pravo na naknadu tog troška na teret protivne strane.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović

Broj zapisa: eb307-21fce

Kontrolni broj: 093c0-a1b28-712a5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=GORANA ARALICA MARTINOVIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.