REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2497/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice S. B. iz R., OIB: ..., koju zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. M. i L. P. u R., protiv tuženih- protutužitelja 1. A. ž. o. d.d. Z., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., i 2. S. g. S. – b. d.d. S., (prije H. S. b. d.d.), radi isplate i utvrđenja, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1353/2016-2 od 4. ožujka 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1564/2012-47 od 22. ožujka 2016., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1353/2016-2 od 4. ožujka 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1564/2012-47 od 22. ožujka 2016. u točkama 1. i 3. izreke odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1353/2016-2 od 4. ožujka 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1564/2012-47 od 22. ožujka 2016. u točki 1. izreke (u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka) odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 88.702,35 kuna s pripadajućim kamatama (stavak I izreke), kao i protutužbeni zahtjev društva A. za utvrđenje ništetnosti ugovora – police osiguranja života br. ... sklopljene 8. ožujka 2006. između ugovaratelja osiguranja Z. B. i osiguratelja E. ž. o. d.d. - sada A. ž. o. d.d. Z. (stavak II izreke) te je u stavku III izreke presude odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove.

2. Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tužiteljice te je preinačena prvostupanjska presuda u stavcima I i III izreke i prihvaćen tužbeni zahtjev pa je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 88.702,35 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pobliže označenim u stavku I izreke presude, dok je u stavku II izreke odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u stavku II izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude prvotuženik podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) i čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno zbog pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te predlaže pobijanu presudu preinačiti ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

4. Revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP je neosnovana, dok revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP je nedopuštena.

5. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b tog Zakona.

5.1. S obzirom da se u ovom slučaju radi o pobijanoj drugostupanjskoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, u konkretnom predmetu dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

6. Stoga je ovaj sud prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč . 11. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju tužiteljice trpi iz razloga što je tuženik na zahtjev banke odbio isplatiti osiguranu svotu prema predmetnoj polici osiguranja života, a koja polica je bila vinkulirana u korist banke u svrhu osiguranja kredita te se stoga banka namiruje iz imovine (mirovine) tužiteljice, kao sudužnice po kreditu.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je između sada pok. Z. B. i prednika drugotuženika H. S. b. d.d. sklopljen ugovor o kreditu 7. ožujka 2006. u vezi kojeg je, radi osiguranja kredita, sklopljen ugovor (polica o osiguranju života Z. B.), kao osiguranika te prednika tuženika, kao osiguravatelja na iznos od 20.000.- EUR-a, vinkulirana u korist banke, a koje je osiguranje počelo teći 1. ožujka 2006.

- da je Z. B. umro ... od infarkta srčanog mišića,

- da je tužiteljica njegova supruga, proglašena rješenjem o nasljeđivanju kao jedina njegova nasljednica,

- da je tužiteljica ugovorom o kreditu bila sudužnica sa pokojnim suprugom Z. B.,

- da je tuženik odbio izvršiti isplatu osigurane svote banci, uz obrazloženje da je Z. B. bio rizičan za zaključivanje predmetne police, budući je utvrđeno da je u trenutku sklapanja ugovora imao povišeni krvni tlak, anginu pectoris te psihičke tegobe,

- da banka svoje potraživanje iz ugovora o kreditu na temelju izjave o suglasnosti zapljene od 7. ožujka 2006. namiruje iz imovine/mirovine tužiteljice,

- da je na temelju provedenog vještačenja po postupku utvrđeno da je bolest srca odnosno organsko oštećenje zdravlja kod Z. B. postojala u trenutku potpisivanja ugovora 7. ožujka 2006. jer je neposredan uzrok smrti Z. B. bio svježi infarkt srčanog mišića koji se mogao razvijati unatrag tjedan dana prije samog nastupa, a komplikacija u vidu razvoja nekrozom oštećenog srčanog mišića u pravilu se razvija nakon tri dana od početka razvoja infarkta, te da Z. B. u vrijeme zaključenja police životnog osiguranja nije bolovao od angine pectoris odnosno da mu nije postavljena dijagnoza aterosklerotske bolesti koronarnih arterija te posljedično nije imao potrebe uzimati odgovarajuće lijekove osim lijekova za sniženje povišenog krvnog tlaka (arterijske hipertenzije) koji je bio dobro reguliran te da se nije dokazalo da je osigurani slučaj bio u nastajanju i da nije bilo izvjesno da će nastupiti akutni infarkt miokarda.

10. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su osnovani prigovori nedostatka aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje da je ugovorom odnosno policom osiguranja života za slučaj smrti kao korisnik osiguranja navedena H. S. b. d.d. S. te sukladno odredbi čl. 7. st. 2. Posebnih uvjeta osiguranja za slučaj smrti korisnika kredita, pravo na isplatu osigurane svote ima jedino korisnik osiguranja – kreditor (banka) koji je naveden u istoj, te kako tužiteljica temelji zahtjev za naknadu štete nastale zbog povrede ugovorne obveze zaključuje da to pravo na naknadu štete zbog neispunjenja ugovora imaju samo sudionici obveznog odnosa u konkretnom slučaju B. Z. kao osiguranik i ugovaratelj osiguranja odnosno s obzirom da je isti preminuo jedine ugovorne strane iz predmetnog ugovora su osiguratelj i korisnik osiguranja banka, pa tužiteljica budući da se ugovorom obvezala kao sudužnik predmetnog ugovora banka osnovano plijeni dio mirovine tužiteljice radi naplate dospjelih tražbina iz ugovora o kreditu te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Drugostupanjski sud je koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO) ocijenivši kako je u postupku utvrđeno da je tuženik neosnovano otklonio zahtjev banke na koju je polica vinkulirana te time odbio isplatiti banci osiguranu svotu iz ugovora/police osiguranja života na temelju koje je bio obvezan isplatiti iznos osigurane svote za slučaj smrti ugovaratelja osiguranja u iznosu od 20.000,00 Eura kojim bi iznosom, ugovorenim kao sredstvo osiguranja kredita Z. B., kredit do tog iznosa bio ispunjen te ne bi tužiteljica, kao sudužnica bila u obvezi plaćati preuzete obveze. Također prihvaća nalaz i mišljenje vještaka i ocjenjuje da se ni na koji način ne može zaključiti da je Z. B. prilikom zaključivanja police životnog osiguranja svjesno i namjerno zatajio i prešutio podatke o svom zdravstvenom stanju te stoga da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 922. st. 3. ZOO kojim je propisano da je ugovor o osiguranju ništetan ako je u trenutku njegovog sklapanja već nastao osigurani slučaj ili je taj bio u nastajanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti ili je već tada bila prestala mogućnost da mu nastane te odbijaju protutužbeni zahtjev.

12. Takav zaključak drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako je prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

14. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, tuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

15. Iz navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena je kao neosnovana.

16. Međutim revizija tuženika u odnosu na troškove parničnog postupka nije dopuštena.

17. Odredbom 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

18. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno i drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

18.1. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. ZPP protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

19. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.