REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 156/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. V. d.d. u stečaju, B., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u R., protiv prvotuženika B. M. iz B., i drugotuženika V. M. iz V., koga zastupa A. Ž., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ž. & p. d.o.o iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji drugotuženika podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-862/16-2 od 23. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-2225/11-27 od 30. studenoga 2011., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija drugotuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno da je ništav ugovor o kupoprodaji čestice broj 11497 zk. ul.3286 k.o. B. površine 501 čhv zaključen 29. siječnja 2002., između prvo i drugo tuženika te da je zemljišnoknjižni odjel nadležnog suda dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije uknjižbe ugovora (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak od 36.617,00 kn (toč. II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukinu nižestupanjske presude i odbaci tužba.

4. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

5. Revizija nije osnovana.

6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije osnovan prigovor da je počinjena apsolutna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP. Sama činjenica da je tužitelj proveo i ovršio pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. 847/05 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-684/06 od 17.11.2010. kojima je utvrđeno da je ništav ugovor o kupoprodaji čestice 11497 k.o. B. zaključen između tuženika, te uspostavio zk stanje kakvo je bilo prije uknjižbe predmetnog ugovora – ne znači da je sud odlučio o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno jer su navedene presude ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-107/10 od 24. veljače 2011. te je predmet vraćen na ponovno suđenje (u kojem ponovnom suđenju su i donesene presude koje se revizijom napadaju).

8. Revizijski prigovor da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer u postupku P-626/09 ishodio pravomoćnu presudu za izdavanjem tabularne isprave za prijenos prava vlasništva predmetnih nekretnina s imena prvotuženika na ime tužitelja, ovaj sud nije razmatrao jer tuženik taj prigovor nije isticao u žalbi.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavim ugovora o kupoprodaji čestice broj 11497 zk.ul. 3286 k.o. B., površine 501 čhv, sklopljen 29. siječnja 2002. između tuženika i to zato što otvaranjem stečajnog postupka, vjerovnik gubi pravo otuđenja i opterećenja stvari koje su na njega prenesene sudskim ili javnobilježničkim osiguranjem (čl. 81.a Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 – dalje u tekstu: SZ).

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelj i prvotuženik 11. studenog 2000. sklopili sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva kojim prvotuženik osigurava svoju tražbinu prema tužitelju,

- da navedeni sporazum predstavlja radnju koja je poduzeta u posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad društvom

V. d.d. u stečaju B.,

- da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tim društvom podnesen 28. studenog 2000., a stečaj je otvoren 19. ožujka 2001.,

- da je prvotuženik nakon otvaranja stečajnog postupka nad društvom V. d.d. B. u smislu čl. 277. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.) ishodio upis punopravnog prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretninama navedenim u sporazumu o osiguranju tražbine od 11. studenog 2000.,

- da su tuženici 29. siječnja 2002. sklopili ugovor o kupoprodaji čestice broj 11497 zk. ul. 3286 k.o. B., a ista nekretnina je bila obuhvaćena navedenim sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 11. studenog 2000.

11. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da prvotuženik nije mogao postati vlasnik sporne nekretnine u smislu odredbe čl.277. OZ već da je jedino mogao pokrenuti postupak ovrhe po općim pravilima ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 98. st. 5. SZ te je imao pravo namirenja svoje tražbine prema tužitelju prodajom sporne nekretnine. Kako prvotuženik nije postao punopravni vlasnik nekretnine koja je predmet spora u smislu odredbe čl. 81. st. 6. SZ, tako da nije niti bio ovlašten prodati drugostuženiku.

12. Drugostupanjski sud potvrđuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da prvotuženik nije mogao postati vlasnik sporne nekretnine u smislu odredbe čl. 277. OZ već da je jedino mogao pokrenuti postupak ovrhe po općim pravilima ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 98. st. 5. SZ te je imao pravo namirenja svoje tražbine prema tužitelju prodajom sporne nekretnine. Stoga, prvotuženik nije postao punopravni vlasnik nekretnine u smislu odredbe čl. 81. st. 6. SZ-a, pa nije bio niti ovlašten prodati je drugotuženiku.

13. To stoga što prema odredbi čl. 81.a SZ-a, otvaranjem stečajnog postupka predlagatelj osiguranja u postupku sudskog osiguranja odnosno vjerovnik u postupku javnobilježničkog fiducijarnog osiguranja gubi pravo otuđenja i opterećenja stavi ili prava koji su na njega preneseni sudskim ili javnobilježničkim osiguranjem. St. 2. navedenog članka izrijekom je predviđeno da pravni poslovi koje bi fiducijar sklopio, nakon otvaranja stečajnog postupka radi otuđenja ili opterećenja predmeta fiducijarnog osiguranja nemaju pravnog učinka pa je predmetni ugovor ništav prema odredbi čl.103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005 dalje ZOO).

14. Navedeno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj revizijski sud jer se otvaranjem stečajnog postupka pravni položaj fiducijarnog vlasnika pretvara u pravni položaj razlučnog vjerovnika, pa on od tada ne može svoju osiguranu tražbinu ostvarivati prema odredbama čl. 277. Ovršnog zakona već prema pravilima za osiguranje tražbine osigurane razlučnim pravima a sukladno odredbi čl. 98. st. 5. SZ, nakon otvaranja stečajnog postupka, razlučni vjerovnici ovlašteni su pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka.

15. Drugotuženik u reviziji ističe da je prije otvaranja stečajnog postupka pokrenuo ovrhu radi naplate svoje tražbine od tužitelj putem javnog bilježnika i da je dostavio kopije dokumenata o navedenim radnjama. Suprotno tome, prvostupanjski je sud na temelju isprava priloženih u spis (list 104 do 111 spisa) i potvrde javne bilježnice M. B., utvrdio da tuženik nije pokrenuo ovršni postupak radi ostvarenja svoje novčane tražbine već je prema čl. 277. OZ pokrenuo postupak unovčenja predmeta osiguranja preko javnog bilježnika.

16. Daljnji revizijski navodi tuženika da je stekao fiducijarno vlasništvo koje nije upisano u zemljišne knjige u skladu s odredbom čl. 81.a st. 8 – 14 SZ (prema kojim odredbama predlagatelj osiguranja čija je tražbina osigurana prijenosom stvari ili prava koji nisu upisani u javnoj knjizi, imaju pravo na odvojeno namirenja na toj stvari ili pravu prema odredbama tog Zakona o unovčenju drugih stvari ili prava) i da je pravna radnja upisa u zemljišne knjige 9. studenoga 2001. kada je prvotuženik podnio prijedlog zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda Crikvenici, koji je upis proveo svojim rješenjem broj Z-2011/01. ne utječu na zakonitost pobijanih presuda niti njihovu odluku dovodi u pitanje jer se ti navodi odnose na uknjižbu prvotuženika u zemljišne knjige. Naprotiv, prvostupanjski je sud utvrdio da su nekretnine navedene u čl. 3. Sporazuma od 11. studenoga 2000. (pa tako i nekretnina koja je predmet ovog spora) bile upisane u zemljišne knjige kod Općinskog suda u Crikvenici, a u tom smislu u reviziji se ne iznose razlozi koji bi ovaj zaključak osporili. Stoga prvotuženik nije mogao steći vlasništvo sukladno odredbama čl. 81.a st. 8. - 14 SZ, već prema čl. 81.a st. 2. SZ ugovor o prodaji predmetne nekretnine nema pravni učinak.

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.