Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-514/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – II. protutuženika G.. d.d., Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u O. društvu Ž. & partneri d.o.o. u Z., protiv I. tuženika-protutužitelja Đ. H. iz Z., …, OIB: … i II. tuženika-protutužitelja M. H. iz Z., …, OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici G. V., odvjetnici u Z. i I. protutuženika Grada Z., …, OIB: …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja – II. protutužrnika G. d.d. i I. protutuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6464/21-102 od 20. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja – II. protutuženika G.. d.d., Z., … i I. protutuženika Grada Z., … kao neosnovane te se potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6464/21-102 od 20. siječnja 2022. u dijelu pod točkom II. izreke u cijelosti i pod točkom III. izreke za iznos od 14.157,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se žalba tužitelja – II. protutuženika G. d.d., Z., … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6464/21-102 od 20. siječnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke.

III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6464/21-102 od 20. siječnja 2022. u dijelu pod točkom III. izreke preko iznosa od 14.157,00 kn do suđenih 21.875,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te se odbija zahtjev I. i II. tuženih-protutužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 7.717,50 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. siječnja 2022. do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev I. protutuženika Grada Z. za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev I. tuženika-protutužitelja Đ. H. iz Z., … i II. tuženika- protutužitelja M. H. iz Z., … za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja G. .d.d. Z. koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj G.. d.d. Z. vlasnik novoformirane k.č.br. 5523/6 k.o.V. N. prema ovjerenom parcelacijskom elaboratu broj RN 3271/93 ovjerenom od strane Grada Z., Klasa: 350-05/98-05/195 Ur.br. 251-05-98 od 17.kolovoza 1998.g., a koja čestica obuhvaća i dio postojeće z.kčbr.5523/1 upisane u z.k.ul.br. 1378 k.o. V. N., što su tuženici dužni priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini u zemljišne knjige, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda, sve to u roku od 15 dana. Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju G.I. d.d. Z. parnični trošak u roku od 15 dana."

II Utvrđuje se da je ništav Ugovor o međusobnim pravima i obvezama na pripremi građevinskog zemljišta za izgradnju servisa i autosalona u naselju Š., zaključen između I i II protutuženika dana 30.kolovoza 1995.g. broj 140-124/599, što su protutuženici Grad Z. i G.. d.d. dužni priznati.

III Nalaže se tužitelju-II protutuženiku G.. d.d. i I protutuženiku Gradu Z. naknaditi tuženima-protutužiteljima parnični trošak u iznosu od 21.875,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tužitelj – II. protutuženik G.I. d.d., dok I. protutuženik Grad Z. prvostupanjsku presudu pobija u dijelu pod točkama II. i III. izreke. Oba žalitelja u žalbi ističu sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke na način da protutužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelj – II. protutuženik G.. d.d., predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i pod točkom I. izreke na način da se tužbeni zahtjev prihvati. Sukladno tom predlažu da drugostupanjski sud preinači i odluku o troškovima parničnog postupka i dosudi ih žaliteljima. Protutuženik Grad Z., podredno predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da u tom dijelu predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška žalbe u visini sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovorom na žalbu I. i II. tuženici-protutužitelji osporavaju osnovanost obije žalbe i predlažu da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu te zahtijevaju naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Sud prvoga stupnja sudio je kao u izreci pod točkama I. i II. izreke u bitnome obrazlažući:

- da je rješenjem Grada Z., Gradskog ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Klasa: UP/I-943-04/12-09/1, Ur.broj: 251-14-02/703-13-8 od 22. siječnja 2013. (list 404 spisa), koje rješenje je potvrđeno rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-944-18/13-01/7, Ur. broj: 514- 04/01-14-08 od 21. studenoga 2014. (list 431 spisa) utvrđeno ništetnim rješenje Grada Z., Komisije Gradske skupštine Grada Z. za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i za davanje toga zemljišta na korištenje, Klasa: UP/I-944-05/94-01/23, URBROJ: 251-05-03-94-3 od 11. svibnja 1994. kojim je ovdje tužitelju-II. protutuženiku dana u vlasništvo predmetna nekretnina,

- da je u upravnom sporu koji je potom uslijedio, presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-362/15-14 od 12. srpnja 2016. (list 435 spisa) odbijen tužbeni zahtjev za poništenje spomenutog rješenja Ministarstva pravosuđa od 21. studenoga 2014., koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda, poslovni broj Usž-3187/16-3 od 21. prosinca 2016. (list 440 spisa),

- zbog čega da nije osnovan zahtjev tužitelja - II. protutuženika da ga se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine,

- dok da je osnovan protutužbeni zahtjev I. i II. tuženih-protutužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o međusobnim pravima i obvezama na pripremi građevinskog zemljišta za izgradnju servisa i autosalona u naselju Š., reg.broj 140-124/599, koji su 30. kolovoza 1995. sklopili tužitelj - II. protutuženik i I. protutuženik (list 11 spisa) i to jer da je nakon donošenja ranije spomenutih odluka otpao i osnov za sklapanje navedenog Ugovora, odnosno jer ništetno rješenje ne može biti temelj za kasnija valjana raspolaganja.

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje navodima žalbe. Ovaj sud stava je da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati u smislu te zakonske norme, a također je ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni ostale povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 1. toga Zakona.

7. Suprotno navodima žalbi stranaka sud prvoga stupnja dokaze je ocijenio u skladu s čl. 8. ZPP-a te je neosnovano pozivanje i na povredu iz čl. 354. st. 1. toga Zakona, odnosno neosnovano je isticanje žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 2. toga Zakona i to posebno jer odlučne činjenice među strankama, zapravo, nisu ni sporne (postojanje uvodno navedenih odluka).

8. U odnosu na ovaj žalbeni razlog stoga samo valja odgovoriti da je sud, suprotno navodima žalbe tužitelja-II. protutuženika, utvrdio da je predniku tuženih-protutužitelja isplaćena naknada za deposedirano, predmetno zemljište, ali je, ujedno, pravilno utvrdio, koju činjenicu tužitelj-II. protutuženik tijekom postupka pred sudom prvoga stupnja nije ni osporio, da su tuženici-protutužitelji u postupku pred upravnim tijelima o kojima je uvodno bilo riječi, pravomoćno obvezani platiti revalorizirani iznos naknade koja je bila plaćena njihovom predniku (točka 9., alineja 11. na strani 5. obrazloženja pobijane presude) i to stoga što je utvrđena ništetnost ranijeg rješenja po kojem je isplaćen naknada njihovu predniku.

9. Glede primjene prava u odnosu na tužbeni zahtjev valja reći da iz činjeničnih navoda iznesenih u postupku proizlazi da kao temelj stjecanja vlasništva tužitelj-II. protutuženik navodi stjecanje na temelju odluke druge vlasti, Grada Zagreba (čl. 126. i čl. 127. Zakona o vlasništvu i drugim pravima, Nar. nov. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP). Međutim, kako je nesporno da je upravo odluka kojom se tužitelju - II. protutuženiku u vlasništvo daje predmetna nekretnina (rješenje Grada Z., Komisije Gradske skupštine Grada Z. za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i za davanje toga zemljišta na korištenje, Klasa: UP/I-944-05/94-01/23, URBROJ: 251-05-03-94-3 od 11. svibnja 1994.), u za to propisanom upravnom postupku i kroz upravni spor, utvrđena ništavom, to je donošenjem takve oduke, koja je pravomoćna i konačna, otpao osnov na koji se žalitelj poziva za stjecanje prava vlasništva u smislu navedenih normi i time tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, niti po shvaćanju, ovoga suda nije osnovan. 10. Ovaj sud nije smatrao potrebnim ulaziti u ocjenu (ne)osnovanosti ostalih navoda žalbe tužitelja - II. protutuženika u odnosu na točku I. izreke pobijane presude (čl. 375. st. 1. ZPP u vezi s točkom III.b žalbe). Parnični sud je vezan pravomoćnom i konačnom odlukom donesenom u za to previđenom postupku u kojem je kao o prethodnom pitanju odlučeno o valjanosti osnova stjecanja iz ovog parničnog postupka (čl. 12. st. 1. ZPP-a) te bi se odgovaranjem na navode žalbe iz točke III.b suštinski ulazilo u preispitivanje valjanosti odluke za koju je parnični sud vezan, a za što nema zakonskog ovlaštenja. Uz to valja još istaknuti da je i sam žalitelj, ovdje tužitelj - II. protutuženik, bio stranka i u upravnom sporu u kojem je potvrđena zakonitost rješenja donesenih u upravnom postupku, dakle rješenja kojim je osnov na koji se poziva kao osnov stjecanja utvrđen ništavim, što dodatno ukazuje na vezanost njega odlukom koja je donesena (čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima, Nar. nov. br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22.) i što dodatno ukazuje na osnovanost zaključka o vezanosti parničnoga suda odlukama donesenim u tom postupku.

11. Glede, pak, protutužbenog zahtjeva prije svega treba reći da iz čl. 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama na pripremi građevinskog zemljišta za izgradnju servisa i autosalona u naselju Š. iz kolovoza 1995, koji ugovor je sklopljen između ovdje I. protutuženika i tužitelja-II. protutuženika (list 11 spisa), proizlazi, što nije sporno, da je na temelju rješenja Grada Z., Komisije Gradske skupštine Grada Z. za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i za davanje toga zemljišta na korištenje, Klasa: UP/I-944-05/94-01/23, URBROJ: 251-05- 03-94-3 od 11. svibnja 1994. tužitelju – II. protutuženiku u vlasništvo dano neizgrađeno građevinsko zemljište, predmetno zemljište, te da se ostalim odredbama tog Ugovora, upravo s obzirom na tu činjenicu, određuju daljnja prava i obveze stranaka u vezi istog.

12. Kako je već ranije rečeno, navedeno rješenje je utvrđeno ništavim, uz, u bitnome, obrazloženje, da je u trenutku donošenja tog rješenja postojala zabrana raspolaganja istim u smislu tada važećih propisa i iz razloga na koje ukazuje sud prvoga stupnja pod točkom 11. obrazloženja svoje odluke, a vezano uz obrazloženo u rješenjima i presudama upravnih tijela i upravnog suda na koje je ukazano pod točkom 5., alineje prva i druge ove drugostupanjske presude, na koje se oba žalitelja upućuje, kako bi se izbjeglo nepotrebno prepisivanje.

13. Stoga kada je rješenje koje je bilo osnov i polazišna točka za sklapanje spornog pravnog posla utvrđeno ništavim iz razloga što je postojala zabrana raspolaganja istim, a nije postojala odluka Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju tog zemljišta od zabrane raspolaganja, tada sporni Ugovor, koji suštinski počiva i neposredno izvodi pravne učinke iz ništave odluke, za posljedicu ima ništavost u smislu čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99., dalje: ZOO, u tom smislu izraženo je i shvaćanje u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev x-999/13 od 22. siječnja 2014.). U takvoj situaciji nema uvjeta preispitivanju bi li, gledano neovisno od ništave odluke, ugovor bio valjan i proizvodio pravne učinke te time nije bilo potrebe odgovarati niti na navode žalbi obaju žalitelja o valjanosti samog Ugovora izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

14. Na temelju rečenog odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude (čl. 368. st. 1. ZPP).

15. Osnovano, međutim, žalitelji pobijaju pravilnost odluke o troškovima postupka glede visine. Ovo jer je vrijednost predmeta protutužbenog zahtjeva naznačena u iznosu od 10.000,00 kn (list 70 spisa) pa je shodno tome naknadu za radnje koje je sud priznao (izuzev za ročište koje je održano 14. prosinca 1999.) valjalo priznati prema Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa) u vrijednosti od 75 bodova (750,00 kn za punu radnju). Shodno, tome, kada se oduzme naknada priznata za ročište održano 14. prosinca 1999., s obzirom da tada protutužbenog zahtjeva nije bilo, a sud je u ostalom dijelu pravilno odredio za koje radnje tuženici-protutužitelji imaju pravo na naknadu troškova, to je za iznos od 14.157,00 kn (11.326,00 kn za radnje navedene pod točkom 15. obrazloženja izuzev ročišta 14. prosinca 1999. + 25% PDV) pobijana odluka potvrđena (čl. 380. točka 2. ZPP-a) dok je preko tog iznosa (za iznos od 7.717,50 kn) pobijana odluka preinačena i odbijen je zahtjev tuženih- protutužitalja za naknadu troškova postupka s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 380. točka 3. ZPP-a). Točno je pri tome da sud nije točno odredio koja 4 obrazložena podneska tužitelju priznaje po Tbr. 8/1. Tarif, pa je ovaj sud u tom dijelu ocijenio da se radi o podnescima od 24. svibnja 2000., 14. studenoga 2000., 29. travnja 2002. i 1. rujna 2006., svi nakon podnošenja protutužbe.

16. Trošak žalbe tužitelj-II. protutuženik nije tražio, dok trošak žalbe I. protutuženiku nije priznat jer je sa žalbom uspio samo djelomično i to glede sporednog zahtjeva za naknadu troškova postupka. Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP) te stoga tuženicima-protutužiteljima nije priznat.

U Zagrebu 1. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan