1              Poslovni broj: II Kž-100/2024-5

Poslovni broj: II Kž-100/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te sudaca Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. P., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 6. u svezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-iz-2/2024. (Kovm-3/2024.) od 21. veljače 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba okrivljenog B. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-iz-2/2024. (Kovm-3/2024.) od 21. veljače 2024., nakon podignute optužnice, protiv okrivljenog B. P., zbog kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11., nasilja u obitelji iz članka 179a. KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., dok je pod točkom II izreke okrivljeniku uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 21. kolovoza 2023. pa nadalje.

2. Žalbu protiv uvodno citiranog rješenja je podnio okrivljeni B. P. po braniteljici, odvjetnici J. K., zbog "svih žalbenih razloga", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "žalbu prihvati i ukine pobijano rješenje, te okrivljenika odmah pusti na slobodu".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Utvrđujući postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, počiniti isto ili slično kazneno djelo prvostupanjski je sud, protivno žalbenim prigovorima, pravilno uzeo u obzir, ne samo način i okolnosti počinjenja djela za koja je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv, odnosno iskazanu upornost, odlučnost i bezosjećajnost u protupravnom postupanju, koje ukazuju na visok stupanj njegove kriminalne volje, već je imao na umu i da je iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. sc. I. M. razvidno da je okrivljeniku dijagnosticirana ovisnost o više psihoaktivnih tvari, uz karakteristike poremećaja ličnosti, disocijalnog tipa, te da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, a preporuča se izricanje sigurnosnih mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Prema tome, razvidno je da se prvostupanjski sud ispravno rukovodio svim okolnostima na strani okrivljenika u njihovoj ukupnosti, a ne samo težinom odnosno obilježjima kaznenog djela kako se to tvrdi u žalbi.

6. Žalbenim navodom da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru već šest mjeseci, upire se na načelo razmjernosti, no ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da isto nije povrijeđeno razmatrano u svjetlu odredbe članka 122. ZKP/08. i svih okolnosti na strani okrivljenika. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

7. Žalbenim navodima da je okrivljenik do sada neosuđivana osoba, da je otac dva maloljetna djeteta o kojima mora skrbiti, te bi na slobodi bio u mogućnosti doprinositi za njihovo uzdržavanje, iz kojeg razloga bi se na istog mogle primijeniti mjere opreza, umjesto istražnog zatvora, pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje jer i prema ocjeni drugostupanjskog suda intenzitet osobitih okolnosti na strani okrivljenika je takav da se opasnost od ponavljanja kaznenog djela ukazuje realnom i izglednom s visokim stupnjem vjerojatnosti.

7.1. Upravo zbog visokog stupnja kriminalne volje koji je okrivljenik iskazao prilikom počinjenja kaznenih djela za koje je osnovano sumnjiv, te zbog ostvarene kriminalne količine od čak tri kaznena djela, žalbeni prigovor da je boravak od šest mjeseci u istražnom zatvoru dostatno utjecao na okrivljenika kao neosuđivanu osobu, te da bi mu se istražni zatvor mogao zamijeniti blažim mjerama nisu od značaja, te je prvostupanjski sud je iznio valjanje razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe - uspješne prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

8. Neosnovano se poziva žalitelj na poštivanje načela presumpcije nevinosti, kao i na to da istražni zatvor treba predstavljati krajnju mjeru i niti u jednom trenutku ne smije predstavljati supstitut za budući kaznu, s obzirom da je iz pobijanog rješenja razvidno da je prvostupanjski sud valjano vrednovao sve okolnosti na strani okrivljenika na razini osnovane sumnje, bez ulaženja u kaznenu odgovornost okrivljenika.

9. Žalitelj nadalje ističe kako je sloboda pojedinca Ustavom posebno zaštićena kategorija, u potpunosti gubeći iz vida da sud procjenjuje od slučaja do slučaja opravdanost oduzimanja slobode kada je ono utemeljeno na zakonu, posebice kod počinjenja teških kaznenih djela, odnosno procjenjuje da je oduzimanje slobode pojedinca, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

10. Navodom "sve i da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a kako to obrazlaže prvostupanjski sud" žalitelj dovodi u pitanje postojanje osnovne pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, no prvostupanjski sud je i u odnosu na osnovanu sumnju dao jasne, dostatne i neproturječne razloge koje u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud, uz navođenje dokaza koji je potkrjepljuju (točka 7. obrazloženja pobijanog rješenja), iz čijeg sadržaja proizlazi postojanje osnovane sumnje ne ulazeći u ocjenu njihove vjerodostojnosti.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. ožujka 2024.