REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 12/2020-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., (kod L.), kojeg zastupa punomoćnica Ž. F., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. & F. Z., protiv tuženika H. Z., radi zaštite članskih prava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Pnz-8/12-2 od 28. prosinca 2012. kojim je odbačena tužba, 1. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Pnz-8/12-2 od 28. prosinca 2012. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima ovog žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci o parničnim troškovima.

Obrazloženje

1. Tužitelj M. M. je 9. srpnja 2012. podnio tužbu protiv tuženika H. Z. radi zaštite članskih prava s tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje ništetnom Odluke redovne skupštine H. Z. od 26. ožujka 2011., a kojom odlukom je tužitelj M. M. isključen iz članstva Udruge H. Z., te da se utvrdi da članstvo tužitelja nije prestalo donošenjem navedene odluke o isključenju iz članstva udruge H. te da tužitelj uživa sva prava i obveze koje proizlaze iz članstva udruge.

2. Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Pnz-8/12-2 od 28. prosinca 2012. odbacio je tužbu, a tužitelju je naložio naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.250,00 kuna.

2.1. U obrazloženju je navedeno da tužitelj nije dokazao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe propisane odredbom čl. 26. Zakona o udrugama ("Narodne novine" broj 88/01, 11/02 - dalje u tekstu: ZU) niti pretpostavke propisane odredbama Statuta tuženika.

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11 – dalje u tekstu: ZPP ).

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je kao drugostupanjski sud ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 16. ZPP, jer je prvostupanjski sud pogrešno odbacio tužbu ocijenivši da nije nadležan za rješenje predmetnog spora.

8. Kako je uvodno navedeno predmet spora je utvrđenje ništetnom Odluke redovne skupštine H. Z. od 26. ožujka 2011., a kojom odlukom je tužitelj M. M. isključen iz članstva U. H. Z., te da se utvrdi da članstvo tužitelja nije prestalo donošenjem navedene odluke o isključenju iz članstva udruge H. te da tužitelj uživa sva prava i obveze koje proizlaze iz članstva udruge.

9. Županijski sud u Zagrebu je, postupajući kao prvostupanjski sud, odbacio tužbu uz obrazloženje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe iz čl. 26. Zakona o udrugama ("Narodne novine" broj 88/01, 11/02 - dalje: ZoU). U obrazloženju je navedeno da je prema odredbi čl. 6 st. 4. ZoU skupština udruge najviše tijelo udruge, a prema odredbi čl. 30. Statuta tuženika S. H. (H.) je najviše tijelo H.-a. Skupština tuženika kao najviše tijelo H.-a donijela je nakon provedenog postupka odluku o isključenju tužitelja iz članstva H.-a. Prema odredbi čl. 26. toč. 1. Zakona o udrugama (ZU) ako član udruge utvrdi nepravilnosti u provedbi Statuta ovlašten je na to upozoriti Statutom najviše tijelo tj. Skupštinu, a koja je prema njegovoj tvrdnji donijela nezakonitu odluku o isključenju, jer da je istu odluku mogao donijeti samo Stegovni sud. Nadalje prema odredbi čl. 26. st. 1. ZoU, ako se upozorenje ne razmotri na sjednici Statutom određenog tijela udruge, odnosno Skupštine, u roku od 30 dana od dostavljenog pisanog upozorenja i nepravilnosti ne otklone, član udruge ima pravo podnijeti tužbu Županijskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih Statutom udruge. Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. Statuta tuženika član udruge H.-a može biti isključen iz H.-a ako ugrozi interese H.-a, a sukladno st. 3. istog čl. na odluku o isključenju član udruge ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka odluke o isključenju.

9.1. Iz tužbe te iz podnesaka tužitelja od 6. travnja 2011. (list 26 spisa), od 9. svibnja 2011. (list 28 i 30 spisa) te od 21. veljače 2012. (list 32 spisa) nije vidljivo da je tužitelj postupio sukladno čl. 26. st. 1. ZU, niti po čl. 19. st. 3. Statuta tuženika. Kako tužitelj uz tužbu nije dostavio dokumentaciju iz koje bi dokazao da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu navedene zakonske odredbe čl. 26. ZU kao ni čl. 19. st. 3. Statuta tuženika to tužba odbačena kao nedopuštenu, jer ne postoje procesne pretpostavke za podnošenje tužbe.

10. Odlučujući o žalbi tužitelja, kojom tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gž-5/13-2 od 19. ožujka 2013. odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje ocijenivši da po odredbi čl. 16. ZPP odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu ne ulazi u sudsku nadležnost.

11. Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom poslovni broj U-III-4883/2017 od 9. srpnja 2020. ukinuo navedeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predmet vratio Vrhovnom sudu na ponovni postupak.

12. Odlučujući u ponovljenom postupku ovaj sud je imao na umu pravno shvaćanje u presudi Europskog suda za ljudska prava donesenoj dana 4. travnja 2017. u predmetu Lovrić protiv Republike Hrvatske po zahtjevu poslovni broj 38458/15 u kojoj je taj sud ukazao na postojanje sudske nadležnosti i u ovoj vrsti predmeta spora kao što je ovdje slučaj. U obrazloženju je navedeno:

"Sud prihvaća da ograničenja prava podnositelja zahtjeva na pristup sudu imaju legitiman cilj koji je Vlada navela, odnosno poštovanje autonomije udruga. S tim u vezi, Sud nadalje ponavlja da organizacijska autonomija udruga predstavlja važan aspekt njihove slobode udruživanja zaštićene člankom 11. Konvencije (vidjeti, mutatis mutandis, predmete koji se odnose na autonomiju vjerskih zajednica, Sindicatul "Păstorul cel Bun" protiv Rumunjske [VV], br. 2330/09, odlomci 136.-38., ESLJP 2013 (izvadci), i Hasan i Chaush protiv Bugarske [VV], br. 30985/96, odlomci 65. i 82.-83., ESLJP 2000-XI) i da može poslužiti kao legitiman cilj ograničavanja prava na pristup sudu (vidjeti, mutatis, mutandis, predmet Müller protiv Njemačke (odl.), br. 12986/04, 6. prosinca 2011.). Konkretno, udruge moraju biti u stanju upotrijebiti određenu stegovnu ovlast, čak i do točke isključenja, bez straha od vanjske intervencije. Međutim, kako navodi članak 11. stavak 2. Konvencije, sloboda udruživanja i, posljedično, organizacijska autonomija udruga, nije apsolutna. To znači da se miješanje države u unutarnje poslove udruga ne može potpuno isključiti. Konkretno, udruga se mora pridržavati nekih minimalnih standarda prilikom isključenja člana (vidjeti instrumente Vijeća Europe citirane u odlomcima 37.-40. gore). Kako je već gore navedeno (vidjeti odlomke 54.-56.), isključenje iz udruge moglo bi predstavljati povredu slobode udruživanja dotičnog člana (na primjer, ako je u suprotnosti s njezinim pravilima ili ako je proizvoljno; vidjeti gore citirani predmet Cheall; vidjeti također gore citirani predmet Sakellaropoulos). Sud prihvaća da u takvim predmetima opseg sudske revizije može biti ograničen, čak i u značajnoj mjeri, kako bi se poštovala organizacijska autonomija udruga. Međutim, u ovome je predmetu podnositelju zahtjeva, koji je pobijao svoje isključenje iz udruge zbog toga što je prekršio njezin statut, u potpunosti uskraćen pristup sudu. Teško je raspoznati je li to bio rezultat nepreciznog ili nepotpunog zakonskog propisa, njegovog tumačenja od strane domaćih sudova ili oboje. Važno je to da je podnositelj zahtjeva trebao imati pristup sudu, ali je lišen tog pristupa. Stoga je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije".

13. Također je ovaj sud imao o na umu i Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4883/2017 od 9. srpnja 2020. u kojoj je u bitnome navedeno da član udruge kojemu je članstvo u udruzi prestalo odlukom udruge, a koji smatra da je ta odluka suprotna statutu udruge, ima pravo na sudsku zaštitu, a da mu to pravo proizlazi iz čl. 26. st. 1. ZoU.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u skladu s navedenim odlukama izmijenio sudsku praksu u identičnim predmetima.

15. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje izraženo u navedenoj odluci Europskog suda za ljudska prava, i Ustavnog suda Republike Hrvatske, a koje shvaćanje u svojoj suštini upućuje na to da prema odredbi čl. 26. st. 1. ZoU članovi udruge imaju pravo i na sudsku zaštitu u slučaju kada im je trajno prestalo članstvo u udruzi i to analogno po istom principu kao kada je član udruge zbog nepravilnosti u provedbi statuta ovlašten pod pretpostavkama iz čl. 26. st. 1. ZoU podnijeti tužbu županijskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava.

16. Slijedom navedenog, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnoj pravnoj stvari nije nadležan suditi, već naprotiv za postupanje u ovoj pravnoj stvari sukladno odredbi čl. 26. st. 1. ZoU nadležan je županijski sud prema sjedištu udruge, odnosno Županijski sud u Zagrebu.

7. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. u svezi čl. 381. ZPP valjalo riješiti kao pod toč. I. izreke rješenja.

Zagreb 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.