REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 420/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. Z., OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Studentskog centra Sveučilišta u Z. OIB: … Z., zastupanog po punomoćnici Z. Ž., odvjetnici iz Z., radi nadomještanja ugovora o kupnji stana, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž-1149/2016-2 od 23. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-267/14-25 od 5. svibnja 2016., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je nadomješten ugovor o kupoprodaji stana između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, kojim tuženik prodaje, a tužitelj kupuje stan u Z., … koji se nalazi u sklopu upravne zgrade Studentskog centra doma "dr. A. S.", aneks uz paviljon C, izgrađen na kat.čest.br. 4752/3 k.o. T., a koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, hodnika, kupaonice s WC-om, prizemno, površine 50 m2 s pripadajućim dijelom zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja zgrade, sadržaja pobliže opisanog u izreci presude.
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži da se nadomjesti ugovor o kupoprodaji stana između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca sadržaja pobliže opisanog u izreci presude.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), podredno pozivom i na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a sve zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način da se potvrdi prvostupanjska presuda, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.
4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
7. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, povodom revizije podnesene po čl. 382. st. 1. ZPP, jer je ista dopuštena obzirom da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
9. Iako je tužitelj paušalno naveo da podnosi reviziju zbog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, on te razloge ničim nije obrazložio. Stoga, sukladno odredbama čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP, ovaj sud taj razlog nije uzeo u obzir.
10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se presudom nadomjesti ugovor o kupoprodaji stana između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca.
11. Sporna je u revizijskom postupku aktivna legitimacija tužitelja, odnosno ima li pravo na otkup stana osoba koja je u vrijeme smrti nositelja stanarskog prava bila član domaćinstva nositeljice stanarskog prava (njezin unuk), ako nositelj stanarskog prava nije za života ostvario pravo na otkup, niti je poduzeo pravne radnje radi ostvarenja tog prava pred sudom. S tim u vezi je sporno je li pravo na otkup nasljedivo imovinsko pravo.
12. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:
- da je baka tužitelja M. J. 6. svibnja 1992. podnijela zahtjev za otkup predmetnog stana koji se nalazi u sklopu Studentskog doma „Dr. A. S.“ Z., površine 50 m2, kao tadašnja nositeljica stanarskog prava,
- da je tužitelj bio član njezinog obiteljskog domaćinstva u smislu odredbe čl. 12. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 22/92, 70/93 – dalje: ZSO),
- da je baka tužitelja M. J. umrla 22. ožujka 1995.,
- da o zahtjevu za otkup predmetnog stana nikad nije riješeno,
- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps- 619/98 od 17. rujna 2007. pravomoćno utvrđen status tužitelja kao zaštićenog najmoprimca, te da tužitelj prebiva na adresi predmetnog stana nakon smrti pok. Mirjane Jozić (1995.) do danas neprekidno.
13. Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim jer je zaključio da je tužitelj stekao status člana obiteljskog domaćinstva na temelju odredbe čl. 12. tada važećeg ZSO-a, pa je nakon smrti nositeljice stanarskog prava stekao pravni položaj zaštićenog najmoprimca u skladu s odredbom čl. 18. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/1996, 48/1998, 66/1998, 26/2006 – dalje: ZNS) te je stoga stekao i pravo na otkup stana po čl. 9. na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 27/1991, 33/1992, 43/1992, 69/1992, 25/1993, 26/1993, 48/1993, 2/1994, 44/1994, 47/1994, 58/1995, 11/1996, 11/1997 i 68/1998 - dalje: Zakon o prodaji stanova).
14. Drugostupanjski sud ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o postojanju aktivne legitimacije na strani tužitelja te stoga primjenom odredbe čl. 373.a. st. 1. i 2. preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev, zaključivši da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u ovom premetu u smislu odredbe čl. 9. st. 2. Zakona o prodaji stana, budući da je pravo na kupnju stana, prema odredbama Zakona o prodaji stana strogo osobno pravo koje se ne može naslijediti, kao i kraj nesporne činjenice da tužitelj nije podnio zahtjev za kupnju stana, kao niti zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana, a niti ima suglasnost za kupnju stana svoje pokojne bake, M. J. kao nositeljice stanarskog prava prema odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o prodaji stanova.
14.1. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda pravo na otkup stana je strogo osobno nenasljedivo pravo, pa tužitelj nije nasljeđivanjem stupio u prava prednice koja je pravo stekla po Zakonu o prodaji stanova.
15. Tužitelj kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava revizijom osporava pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda glede njegove aktivne legitimacije u ovom sporu i to u odnosu na odredbu čl. 6. Zakona o prodaji stanova, jer u bitnom smatra da on ulazi u krug osoba koje su ovlaštene zahtijevati sklapanje predmetnog ugovora, a to nije mogao učiniti ranije nego mu je presudom utvrđen status zaštićenog najmoprimca.
16. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava, jer tužitelj nema aktivnu materijalnopravnu legitimaciju.
17. Pravo na otkup stana u ovom slučaju valja riješiti primjenom Zakona o prodaji stanova koji uređuje uvjete prodaje stanova danih na korištenje na temelju stanarskoga prava.
17.1. Mjerodavne odredbe Zakona o prodaji stanova glase kako slijedi:
- Članak 4.: Svaki nositelj stanarskog prava (u daljem tekstu: stanar) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom, odnosno vlasniku (u daljem tekstu: prodavatelj) ... a prodavatelj ga je dužan prodati.
- Članak 6.: Stan ima pravo kupiti stanar pod uvjetima Zakona o prodaji stanova, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva ... . Suglasnost iz čl. 4. st. 1. Zakona o prodaji stanova daje se na ugovoru ili u posebnoj ispravi uz ovjereni potpis. U slučaju uskrate suglasnosti odlučuje se u sudskom postupku.
- Članak 9.: Prodavatelj je dužan sklopiti ugovor s kupcem najkasnije u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora. Ako prodavatelj na zahtjev kupca ne sklopi ugovor u roku iz stavka 1. ovoga članka, kupac ima pravo pokrenuti postupak i zatražiti od suda presudu koja u cijelosti nadomješta ugovor.
18. Polazeći od činjenice da je u ovom slučaju pravna prednica tužitelja bila nositeljica stanarskog prava po odredbama Zakona o stambenim odnosima te je u navedenim okolnostima stekla pravo na otkup stana te da kao nositeljica stanarskog prava nije za života dala tužitelju potrebnu suglasnost za otkup predmetnog stana, a niti ostvarila svoje pravo, pravilno je pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda da tužitelj nema izvorno pravo na otkup stana po čl. 6. i čl. 9. Zakona o prodaji stanova, odnosno da nije na temelju tih odredaba ovlašten zahtijevati sklapanje ugovora o prodaji stana.
18.1. Naime, tužitelj nije ni nakon smrti nositelja stanarskog prava, a niti nakon pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-619/98 kojom mu je utvrđen status tužitelja kao zaštićenog najmoprimca, stekao pravo zahtijevati od tuženika sklapanje ugovora, niti je u opisanim okolnostima mogao imati legitimna očekivanja glede prava na otkup.
18.2. Nadalje, nositeljica stanarskog prava nije za života podnijela tužbu radi ostvarenja prava na otkup, niti je koristila svoje pravo iz čl. 8. Zakona o prodaji stanova prema kojemu je davatelj stana na korištenje bio dužan do 31. prosinca 2000. osigurati drugi odgovarajući prazan stan kojeg nositelj stanarskog prava može kupiti pod uvjetima iz Zakona o prodaji stanova, a ukoliko davatelj stana na korištenje ne ponudi stanaru drugi odgovarajući stan u propisanom roku, stanar ima pravo kupiti stan u kojem stanuje.
18.3. U situaciji kada je nositelj stanarskog prava podnio zahtjev za otkup stana, ali je umro prije sklapanja ugovora o prodaji, i nije ostvarivao svoje pravo tužbom, pravo na otkup koje je pripadalo stanaru na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ne prelazi na njegove nasljednike, jer je ono vezano uz stanarsko pravo koje također nije moglo biti predmetom nasljeđivanja.
18.4. Nasljednik bi mogao naslijediti jedino imovinu stanara koja je u trenutku njegove smrti već postojala, a samim podnošenjem zahtjeva za otkup stana bivši stanar nije stekao imovinu, odnosno potraživanje koje bi prelazilo na nasljednike. U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske ima ustaljenu, jedinstvenu sudsku praksu prihvaćenu od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske.
18.5. Stoga ako bi tužitelj i bio nasljednik iza pok. bake, u okolnostima konkretnog slučaja, nema aktivnu legitimaciju na zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana.
19. Zbog iznijetih razloga tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.
Zagreb, 1. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
