REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4107/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja Z. S., pok. J. S., OIB: …, Beograd, Luja Adamića 28, Republika Srbija, II-tužiteljice L. J. H., OIB: …,

Š., III-

tužitelja M. S., OIB: …, IV-tužiteljice A. V., OIB: …, L., R. S., V-tužitelja Ž. P., OIB: …, B., R. S., i VI-tužiteljice Z. S., OIB: …, S., koje sve zastupa punomoćnik L. T., odvjetnik u S., protiv tuženika E. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. Z., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 53/2021-6 od 25. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-342/16 od 7. studenoga 2016., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-53/2021-6 od 25. ožujka 2021. u toč. I.a. izreke se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik E. d.d. Z. je podneskom od 19. svibnja 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-53/2021-6 od 25. ožujka 2021. u toč. I.a. izreke radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Tužitelji nisu odgovorili na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

4. Presuda je donesena u sporu radi naknade neimovinske i imovinske štete koju su tužbom zahtijevali tužitelji J. S., M. S. i F. P., zbog smrti bliske osobe - njihove sestre pokojne M. S., koja je stradala kao pješakinja u prometnoj nezgodi dana 10. studenoga 2010. na način što ju je na prilanom kolniku koji vodi do skladišta S. srušilo i usmrtilo teretno vozilo I. reg, oznake i broja …, osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj …. Vozilom je upravljao osiguranik tuženika I. J. koji je proglašen krivim za kazneno djelo počinjeno u prometu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-254/11.

4.1. Tijekom parničnog postupka su preminuli I-tužitelji J. S. i F. P., pa su na njihova mjesta u parnicu stupili njihovi nasljednici i to iza I-tuženika nasljednici Z. S. i L. J. H., a iza F. P. nasljednici Ž. P. i Z. S..

4.2. Tužbeni zahtjev je prihvaćen na temelju utvrđenja koja se u bitnome svode na to da je za prometnu nezgodu isljučivo kriv vozač kamiona, da nije bilo doprinosa štetnom događaju od strane pokojne M. S., da su braća i sestra pokojnice bili s njom vrlo bliski, a od 2004. godine pa do njezine smrti 2010. su i živjeli u istom domaćinstvu. Stoga je tužiteljima dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete pozivom na odredbu čl. 1101. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO). Tuženikov prigovor zastare je odbijen jer su nižestupanjski sudovi našli da je za zastaru mjerodavna odredba čl. 231. st. 1. ZOO prema kojoj, kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

5. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je preložio da mu Vrhovni sud RH dopusti reviziju radi više pravnih pitanja.

6. Prvim pitanjem tuženik pita je li parnični sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je propustio zaključiti prethodni postupak te presudu zasniva na činjenicama o kojima je zaključio na temelju dokaza koji su predloženi na ročištu za glavnu raspravu, nakon što je prethodni postupak trebao biti zaključen, a za predloženi dokaz nije utvrđeno da ga stranka bez svoje krivnje nije mogla ranije iznijeti.

6.1.U odnosu na razlog važnosti je navedeno da je o tom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje u odluci poslovni broj Revr-198/16 od 4. srpnja 2018., a shvaćanje iz pobijane odluke da je protivno shvaćanju revizijskog suda.

6.2. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora, iako je prvostupanjski sud propustio zaključiti prethodni postupak te je donio presudu poslovni broj Pnš- 69/14 koju je zasnovao na činjenicama utvrđenim na temelju dokaza koji su predloženi na ročištu za glavnu raspravu i prihvatio tužbeni zahtjev. Međutim ta presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-144/15, pa je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku su svi dokazi bili već predloženi pravovremeno jer su predloženi prije donošenja ranije prvostupanjske presude, dakle prije nego što je i počeo ponovljeni postupak, pa postupovnopravna situacija nije identična situaciji na kojoj se temelji pravno shvaćanje u odluci revizijskog suda poslovni broj Revr-198/16 od 4. srpnja 2018.

7. Drugim pitanjem tuženik pita je li vođenje kaznenog postupka protiv štetnika, te njegovo pravomoćno okončanje donošenjem osuđujuće presude protiv štetnika samo po sebi dovodi do prekida zastarijevanja potraživanja naknade štete ili je, da bi došlo do takvog prekida zastarijevanja potraživanja naknade štete potrebno da je oštećeni podnio imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku.

7.1. U odnosu na razlog važnosti je navedeno da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odluci poslovni broj Revx-908/2010. od 8. lipnja 2011. i Rev- 1451/93 od 11. listopada 1995., a shvaćanje iz pobijane odluke da je protivno shvaćanju revizijskog suda.

7.2. Naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP jer se presuda temelji na jasnoj odredbi 231. st. 1. ZOO prema kojoj, kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. (st. 2. ).

7.3. Ova se odredba primjenjuje za slučaj da je protiv odgovorne osobe donesena osuđujuća kaznena presuda, a takav je i predmeti slučaj. U ovom slučaju štetni događaj se zbio 10. studenog 2010., optužni prijedlog je podnesen 21. veljače 2011., a tužba radi naknade štete je podnesena sudu 25. veljače 2014., pa u trenutku podnošenja tužbe sudu radi naknade štete nije istekao zastarni rok. Stoga pitanje prekida zastarnog roka pokretanjem kaznenog postupka nije odlučno u ovom sporu, a predmetna situacija nije identična onima u odlukama revizijskog suda broj Revx- 908/2010. od 8. lipnja 2011. i Rev-1451/93 od 11. listopada 1995.

8. Treće pitanje odnosi se na definiciju pojma zajednice života bliskih osoba koje imaju pravo na novčanu naknadu neimovinske štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe, sve u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO, prema kojoj se pravična novčana naknada neimovinske štete može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog, postojala trajnija zajednica života.

8.1. Pitanje što se smatra trajnijom zajednicom života nije unaprijed definirano, a u ovom slučaju je utvrđena zajednica života između umrle osobe i njezine braće i sestre u razdoblju od 2004. godine do smrti, 2010., dakle šest godina. To je bitno drugačija situacija u odnosu na činjenična utvrđenja na kojima se zasnivaju obrazloženja odluka revizijskog suda broj Rev-313/2012, Revx-680/2011 i Rev- 622/2007, koje je tuženik naveo u prijedlogu kao razlog važnosti naznačenog pitanja.

8.2. Slijedi da treće pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

9. Četvrto i peto pitanje glase:

„Je li parnični sud pri odlučivanju o građanskopravnoj odgovornosti pješaka u štetnom događaju do kojeg je došlo njegovim srazom s vozilom, dužan, uz protupravnost vozača uzeti u obzir i protupravnost pješaka u vidu kretanja i zadržavanja na kolniku, te ovisno o toj protupravnosti i njezinoj uzročnoj povezanosti sa štetnim događajem odlučiti o građanskopravnoj suodgovornosti pješaka?

Je li kretanje i zadržavanje pješaka na kolničkoj površini kada ne može vidjeti vozilo u nailasku i pri tome ima prostora kretati se uz rub kolnika čime bi se sraz s vozilom izbjegao, predstavlja protupravnost koja je uzročno povezana sa nastankom štetnog događaja, te time predstavlja njegovu građanskopravnu odgovornost?“

9.1. Tuženik je naveo da je pitanje važno zato što je o tom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje u identičnoj situaciji u predmetu Rev-338/10 od 18. rujna 2013.

9.2. Tuženik nije u prijedlogu naveo odredbu materijalnog prava na koju se odnosi naznačeno pitanje, ali je prema sadržaju pitanja riječ o odredbi čl. - čl. 1045. st. 3. ZOO prema kojoj za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, te odredbu čl. 1067. ZOO prema kojoj se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), a oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.).

9.3. U ovom slučaju su nižestupanjski sudovi po prigovoru tuženika ispitali odlučne činjenice te su utvrdili da je šteta nastala isključivo radnjom osiguranika tuženika, bez doprinosa sada pokojne M. S..

9.4. Zato pitanje nije važno za rješenje ovoga spora, jer polazi od tvrdnje da nižestupanjski sudovi nisu cijenili protupravnost postupanje pješakinje koja je stradala u prometnoj nezgodi.

10. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.