REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1693/2018-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja J. P. iz G., 2. tužiteljice Đ. P. iz G., 3. tužitelja malodobnog I. B. iz B. G., kojeg zastupa zakonska zastupnica S. B. iz B. G., 4. tužitelja I. P. iz G., zastupanog po skrbniku J. P. iz G., 5. tužiteljice M. P. iz G., i 6. tužiteljice M. P. iz G., svi zastupani po punomoćniku B. S. odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane zastupane po ODO u Karlovcu radi naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-961/15-2 od 31. siječnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 13. ožujka 2015. broj P-835/13-47 u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija 1., 2., 3., i 4. tužitelja odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija 5. i 6. tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I izreke tuženica je obvezana isplatiti na ime naknade štete 1., 2. i 3. tužitelju svakom iznos od 230.000,00 kn, 5. i 6. tužiteljicama svakoj iznos od 75.000,00 kn, te 4. tužitelju iznos od 600.000,00 kn zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 26. srpnja 2012. pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi, te je obvezana 4. tužitelju plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno počam od 1. rujna 2011. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Ujedno je tuženica obvezana tužiteljima nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 178.746,65 kn zajedno sa zakonskom kamatom koja teče na taj iznos počevši od 13. ožujka 2015. pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi, sve to u roku od 15 dana. Pod točkom II izreke 4. tužitelj je odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

»1. Usvaja se žalba tuženice te se preinačava presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-835/13-47 od 13. ožujka 2015. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke i sudi:

Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da tužitelju J. P. isplati iznos od 230.000,00 kn, tužiteljici Đ. P. iznos od 230.000,00 kn, tužitelju mldb. I. B. iznos od 230.000,00 kn, tužiteljici M. P. iznos od 75.000,00 kn, tužiteljici M. P. iznos od 75.000,00 kn i tužitelju I. P. iznos od 600.000,00 kn, sve sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. srpnja 2012. do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te tužitelju I. P. rentu do 3.000,00 kn mjesečno počevši do 1. rujna 2011. pa nadalje, time da je dospjele obroke dužna isplatiti odjednom zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, odnosno od 5. u mjesecu za tekući mjesec, a dospijevajući najkasnije do 5. u mjesecu za tekući mjesec sve po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, kao i da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od prvostupanjskog presuđena pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena,sve u roku od 15 dana.".

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Odbija se kao neosnovana žalba 4. tužitelja te se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-835/13-47 od 13. ožujka 2015. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.«

3. Protiv presude suda drugog stupnja, 1., 2., 3. i 4. tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a 5. i 6. tužiteljice na temelju čl. 382. st. 2. ZPP zato što odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i procesnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da se ista preinači na način da sud prihvati tužbeni zahtjev podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija 1., 2., 3. i 4. tužitelja nije osnovana. Revizija 5. i 6. tužitelja nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

8. U ovom predmetu revizija je dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u odnosu na 1., 2., 3. i 4. tužitelja, budući da u odnosu na njih vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

9. U reviziji tužitelji iznose svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvode drugačije činjenične zaključke od sudova nižeg stupnja. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja (1., 2., 3., 5. i 6. tužitelja) kao posrednih oštećenika za naknadu neimovinske štete koju trpe zbog naročito teškog invaliditeta 4. tužitelja, te zahtjev 4. tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog ozljeda zadobivenih 23. veljače 2011.

11. U postupku pred sudovima nižeg stupnja je utvrđeno:

- da je 4. tužitelj 26. siječnja 2010. pristupio zdravstvenom pregledu, radi ocjene zdravstvene sposobnosti za status dragovoljnog ročnika, te je na pregledu zadovoljio,

- da je 4. tužitelj na zdravstveni pregled 26. siječnja 2010. dostavio i potvrdu obiteljskog liječnika iz koje proizlazi da ne boluje od psihičkih, zaraznih ili kroničnih bolesti,

- da je u okviru prethodnog zdravstvenog pregleda 4. tužitelj pregledan i po specijalisti medicine rada 26. siječnja 2010. te je utvrđeno da je tužitelj zdravstveno sposoban, te mu je 9. ožujka 2010. od ZZP-a vojnozdravstvenog sjedišta, Zavoda za zrakoplovnu medicinu pod brojem 6001220/10 izdano uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za prijem u vojnu službu za dragovoljnog ročnika,

- da je 4. tužitelj u vremenu od 18. listopada 2010. do 10. prosinca 2010. polazio specijalističku vojnu obuku u Obučnoj bojni u vojarni D." u Đ. koju je obuku prošao,

- da je 4. tužitelj rješenjem MORH-a oznake klase: UP/I-805-03/10-01/2638 od 10. studenog 2010. za trajanje specijalističke obuke raspoređen u ustrojstvenu cjelinu Hrvatske kopne vojske, Motorizirane bojne – P. na dužnost poslužitelja s ustrojbenim činom vojnika,

- da je 4. tužitelj tijekom specijalističke obuke bio podvrgnut provjeri tjelesne sposobnosti 21. listopada 2010. koju provjeru nije prošao,

- da je 4. tužitelj prošao provjeru tjelesne sposobnosti koja je vršena 7. prosinca 2010., kada je već bio raspoređen u Motoriziranu bojnu - P. na dužnost poslužitelja, ustrojbenog čina vojnik, dok tjelesnu provjeru vršenu 21. prosinca 2010. nije prošao,

- da je 22. veljače 2011. određeno provesti izvanrednu provjeru novoprimljenih kandidata u Motoriziranoj bojni P. kojoj provjeri je trebalo pristupiti u sportskoj odjeći, a provjera se provodila uz nazočnost sanitetskog tima, a izvanredna provjera tjelesnih sposobnosti sastoji se od zagrijavanja, te potom izvođenja vježbe sklekova, zgibova i trčanja,

- da je 4. tužitelj prethodno izvođenju sklekova bio upitan od brojača je li spreman za sklekove, da je odgovorio potvrdno, te se nakon trećeg ili četvrtog skleka spustio na tlo kada je utvrđeno da se nešto s njime događa te mu je pružena liječnička pomoć od terenskog liječnika nazočnog na vježbalištu,

- da je kod 4. tužitelja unatoč pruženoj adekvatnoj medicinskoj pomoći došlo do srčanog aresta posljedično čemu do oštećenja mozga te zaostalih trajnih posljedica u obliku vigilne kome,

- da je po mišljenju vještaka uzrok srčanog aresta ili urođena greška ili neprepoznata srčana greška,

- da su 1. i 2. tužitelji roditelji, 3. tužitelj dijete, a 5. i 6. tužitelji sestra i baka 4. tužitelja.

12. Prvostupanjski sud je na temelju ovako utvrđenog stanja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu iz članka 1045. stavka 1. i članka 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 42/08 i dr. u daljnjem tekstu ZOO) te je zauzeo pravno shvaćanje da je tužena odgovorna za štetu koju su pretrpjeli svi tužitelji jer je propustila 4. tužitelja uputiti na izvanredni liječnički pregled unatoč činjenici da 4. tužitelj nije zadovoljio na provjeri tjelesnih sposobnosti niti 21. listopada 2010., niti 21. prosinca 2010., čime je postupila suprotno odredbama Pravilnika o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za vojnu službu i Pravilnika o privlačenju, selekciji i odabiru za prijem u djelatnu vojnu službu, zbog čega 4. tužitelju nije dijagnosticiran eventualni predisponirajući faktor srčanog zastoja.

13. Drugostupanjski sud je preinačio odluku suda prvog stupnja te je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da ne postoji odgovornost tužene za štetu nastalu tužiteljima.

14. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda.

15. Valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u mnogobrojnim odlukama kao npr. Revr-83/2008 od 15. travnja 2008, Revr-1028/2009 od 26. svibnja 2010., Revr-820/2010 od 26. siječnja 2011., Revr-1643/12 od 30. listopada 2012. zauzeo shvaćanje da policijski (vojni) trening sam po sebi ne predstavlja opasnu djelatnost već to čine posebne okolnosti konkretnog slučaja u kojima je ozljeda nastala.

16. Upravo uzimajući takve posebne okolnosti u svakom konkretnom gore navedenom predmetu sudovi su ocjenjivali predstavlja li takav trening opasnu djelatnost ili ne.

17. Prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr. dalje: ZOO) propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok je čl. 1064. ZOO propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

18. Kada se u obzir uzmu sve činjenice utvrđene po nižestupanjskim sudovima ovaj sud je shvaćanja da neosnovano revident navodi da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti zaključak drugostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radilo o vježbi koja se predmetnog dana odvijala na uobičajen i dopušten način te da ista stoga ne predstavlja opasnu djelatnost.

19. Obzirom da je 4. tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio pripadnik oružanih snaga to se na odnos njega i tužene primjenjuju odredbe Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ broj 32/02, 58/02, 178/03, 136,04 76/07, 88/09, 124/09 dalje ZSOS) koji u čl. 86. st.4. propisuje da štetu počinjenu u vezi obavljanja službe Republika Hrvatska odgovara po općim propisima o naknadi štete.

19.1. Stoga tužena u predmetnoj stvari tužiteljima odgovara sukladno odredbi čl. 1045. ZOO kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

20. Odredbom u čl. 5. Pravilnika o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za vojnu službu („Narodne novine“ broj 97/2008, 127/2010) propisano je da se zdravstveni pregledi provode kao prethodni, periodični i izvanredni.

20.1. Članak 6. Pravilnika glasi:

„Prethodni pregled obavlja se prije:

– prijama u službu

– potpisivanja ugovora o školovanju – stipendiranju

– upućivanja na dragovoljno služenje vojnog roka

– potpisivanja ugovora za ugovornog pričuvnika.

Ocjena zdravstvene sposobnosti za vojnu službu dragovoljnog ročnika vrijedi kao ocjena zdravstvene sposobnosti za djelatnu vojnu službu ako nije prošlo više od godinu dana od donošenja ocjene do nadnevka prijama u djelatnu vojnu službu.“

20.2. Člankom 7. st. 2. Pravilnika propisano je:

„Periodični pregledi provode se u sljedećim rokovima:

2. Djelatni vojnici i mornari:

– svake treće kalendarske godine.“

21. Rješenjem Ministarstva obrane, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem oznake klase: UP/I-805-03/10-01/2638 od 11. studenog 2010. za trajanja specijalističke obuke 4. tužitelj je raspoređen u ustrojbenu cjelinu Motorizirane bojne – P. na dužnost poslužitelja s ustrojbenim činom vojnik, te je stekao status djelatne vojne osobe.

21.1. 4. tužitelj je pristupio zdravstvenom pregledu 26. siječnja 2010. te je na tom pregledu utvrđeno da je 4. tužitelj zdravstveno sposoban te mu je 9. ožujka 2010. izdano uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za prijem u vojnu službu za dragovoljnog ročnika.

21.2. Sukladno dakle odredbi iz članka 7. st. 2. Pravilnika 4. tužitelj bi morao pristupiti periodičnom zdravstvenom pregledu tek 2013. (svake treće kalendarske godine).

22. Provjera tjelesne sposobnosti 4. tužitelja provedena je prvi puta 21. listopada 2010. koju isti nije prošao, drugi puta 7. prosinca 2010. koju je tužitelj prošao, te je zadnja provjera provedena 21. prosinca 2010. koju 4. tužitelj nije prošao.

23. Člankom 8. st. 2. Pravilnika propisano je da je „Zapovjednik iz stavka 1. ovog članka obavezan zahtijevati izvanredni pregled kada utvrdi postojanje okolnosti koje ukazuju na zlouporabu opojnih droga i alkohola. Kada djelatna vojna osoba tijekom kalendarske godine zbog zdravstvenih tegoba nije niti jednom pristupila provjeri tjelesnih sposobnosti zapovjednik iz stavka 1. ovog članka može zahtijevati izvanredni zdravstveni pregled.“

23.1. Sukladno navedenom nije postojala obveza tužene zahtijevati od 4. tužitelja izvanredni zdravstveni pregled.

24. Prema čl. 41. Pravilnika o privlačenju, selekciji i odabiru za prijem u djelatnu vojnu službu („Narodne novine“ broj 97/2008) provjere tjelesne sposobnosti kojoj podliježu kandidati, dragovoljni ročnici, ugovorni pričuvnici i djelatne vojne osobe provode se kao početne provjere, kao redovne provjere, kao naknadne provjere i izvanredne provjere.

24.1. Početnim provjerama utvrđuje se tjelesna sposobnost za djelatnu vojnu službu.

24.2. Redovnim provjerama se sporadično, u propisanim vremenskim razdobljima utvrđuje stupanj tjelesne sposobnosti djelatnih vojnih osoba i ugovornih pričuvnika, dok se naknadna provjera provodi za osobe koje ni na redovnoj provjeri nisu ispunile propisane kriterije, a provodi se najmanje 30, a najviše 120 dana nakon provedbe redovne provjere.

24.3. Izvanredna provjera se pak izvodi izvan termina redovnih i naknadnih provjera i njima se utvrđuje tjelesna sposobnost djelatnih vojnih osoba, ugovornih pričuva i dragovoljnih ročnika.

24.4. Odredbom čl. 44. Pravilnika izvanredna provjera se provodi uz ostalo i u svrhu nadzora od strane nadređene ustrojstvene jedinice.

24.5. Prema članku 45. Pravilnika provjeru tjelesne sposobnosti provode kineziolozi ili zapovjednici uz stručni nadzor kineziologa.

24.5. Prema odredbi iz članka 46. istog Pravilnika rezultati provjera, pregleda, testiranja ili ispitivanju prikupljeni tijekom odabira za prijam u djelatnu vojnu službu smatraju se važećim godinu dana, osim rezultata testiranja tjelesnih sposobnosti.

25. U situaciji kada 4. tužitelj nije prošao redovnu provjeru tjelesne sposobnosti 21. listopada 2010. naknadnu provjeru tužena je sukladno odredbi čl. 41. st. 4. Pravilnika provela 7. prosinca 2010. koju provjeru je 4. tužitelj zadovoljio. Obzirom je tužena provela novu provjeru 21. prosinca 2010. koju 4. tužitelj ponovno nije zadovoljio pravilno je tužena u smislu odredbe iz članka 44. Pravilnika 22. veljače 2011. provela izvanrednu provjeru tjelesne sposobnosti.

26. Radi svega navedenog ne postoji odgovornost tužene za štetu nastalu prvenstveno 4. tužitelju pa tako ni ostalim tužiteljima, te je tužena dokazala da je do štete tužiteljima došlo bez njezine krivnje.

27. Stoga je valjalo reviziju 1., 2., 3 i 4. tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

28. U odnosu na 5. i 6. tužiteljice u predmetnoj stvari dopuštena je tzv. izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP prema kojoj u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

29. 5. i 6. tužiteljice postavljaju sljedeća pravna pitanja:

„1. Da li se za ozljede na radu nastale u vrijeme važenja Zakona o zaštiti na radu iz 2009. ima primijeniti odredba iz čl. 15. prema kojemu se odgovornost procjenjuje temeljem pravila o objektivnoj odgovornosti za štetu?

2. Smatra li se izvođenje sklekova u smislu provjere tjelesne spreme uz što veći broj sklekova u što manjoj jedinici vremena, u uvjetima na otvorenom pri izrazito hladnoj temperaturi i uz jaki vjetar te uz prethodni boravak ispitanika na hladnom trajanju od dva sata i petnaest minuta, bez adekvatne sportske odjeće, opasnom djelatnošću?“

30. Valja međutim napomenuti da ovako postavljena pravna pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP te nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, o odgovoru na prvo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, obzirom je ovaj sud u ovoj odluci naveo koje odredbe kojih zakona se primjenjuju na predmetni odnos, dok je drugo postavljeno pitanje preopćenito i ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

31. Radi navedenog predmetna revizija 5. i 6. tužiteljice nije dopuštena te je stoga na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.