REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3573/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz N. G., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. J. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. i dr. j.t.d. iz N. G., protiv tuženika J. K. iz N. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik u N. G., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-41/2018-2 od 16. prosinca 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-90/17-10 od 24. studenog 2017., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-41/2018-2 od 16. prosinca 2020. kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-41/2018-2 od 16. prosinca 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-90/17-10 od 24. studenog 2017.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pet pitanja za koje navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Prvo postavljeno pitanje kojim tuženik pita može li se iz ugovora o zajmu i postupanju stanaka tog ugovora utvrditi da je stvarna volja ugovora bila plaćanje višegodišnje najamnine, a ne zaključenje ugovora o zajmu, drugo pitanje o tome ispunjava li in concreto prijeporni ugovor o zajmu po svojim karakteristikama pretpostavke uvjetnog kupoprodajnog ugovora ili obratno te peto pitanje o tome je li s obzirom na trenutak predaje i primitak novca koji je izvršen istog dana kad je ugovor i zaključen nastupila zastara potraživanja, ne predstavljaju jasno i određeno pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a.

5.1. To stoga jer su tako postavljena pitanja činjenična pitanja vezana za okolnosti samo ovog konkretnog slučaja te nisu usmjerena na tumačenje neke konkretne pravne norme.

6. U trećem pitanju u kojem podnositelj pita ima li se nepostojanje ugovorne volje za zaključenje ugovora o zajmu tumačiti kao razlog ništetnosti ugovora, podnositelj polazi od pogrešne pretpostavke da nije utvrđena volja stranaka za zaključenje ugovora o zajmu pa pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Vezano za četvrto pitanje o tome je li ugovor s obzirom na vrijeme zaključenja (1999.) i ugovorenu stranu valutu (10.000,00 DEM) ništetan s obzirom na propise kogentne prirode- Zakon o deviznom poslovanju i Uredba o uvjetima i načinu održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu u vezi sa Zakonom o obveznim odnosima kojim je propisano da je govor o zajmu strane valute sklopljen usprkos propisanoj zabrani ništavan (članak 103. stavak 1. ZOO), valja reći da od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod spora jer iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je predmetni ugovor o zajmu zaključen s valutnom klauzulom, a ne u stranoj valuti. Stoga niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.