REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 446/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz O. G., OIB ..., koju zastupa punomoćnica mr.sc. S. P. odvjetnica u S. i I. Ć. A. odvjetnica u S., protiv prvotuženika C. b. d.d., OIB ..., koju zastupa punomoćnik B. A. odvjetnik u S., i drugotuženika V. L., OIB ..., iz O. G., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 2226/17-2 od 19. listopada 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-1270/16 od 26. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.
r i j e š i o j e:
Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2226/17-2 od 19. listopada 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru broj P- 1270/16 od 26. lipnja 2017. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
O troškovima postupka nastalima u povodu revizije odlučit će se u odluci o konačnoj stvari.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Ovr-785/00 u odnosu na ½ idealnog dijela vlasništva tužiteljice, M. L. iz O. G., na nekretnini označenoj kao čest.zgr. 1253, u naravi kuća, površine 187 m2, te čest.zem. 1074/2, u naravi dvor površine 480 m2, sve ZU 4169, k.o. O.
2. Dužan je tuženik ad 1 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 43.125,00 kn. “
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba prvotuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na prvotuženika.
3. Protiv drugostupanjske presude prvotuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13 i 28/13
- dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
6.1. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
6.2. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
7. U predmetnoj reviziji prvotuženik između ostalih postavlja pitanje:
„Je li prednost u zaštiti stečenog prava uživa treća savjesna osoba koja je sudionik pravnog posla i stjecatelj prava u dobroj vjeri (tuženik ad.1.), a koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige ili savjesni bračni drug (tužiteljica), koji nije bio sudionik pravnog posla (koji je za posljedicu imao opterećenje založnim pravom i njezinog udjela u nekretnini) i koji se poziva na stjecanje na temelju zakona, odnosno, može li tuženik ad.1 koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje založno pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, suprotstaviti svoje pravo stečeno u dobroj vjeri na valjan način pravu tužiteljice stečenom po samom zakonu?“
8. U odnosu na navedeno pitanje prvotuženik navodi da je u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1867/12 od 29. listopada 2013., Rev-2177/13 od 4. studenog 2014., Rev-1592/11 od 27. travnja 2016. zauzeto drugačije pravno shvaćanje od onog izraženog u pobijanoj presudi.
9. Ovaj sud ocjenjuje da se radi o pitanju koje ispunjava uvjete važnosti iz čl. 382. st. 2. ZPP.
10. Revizija je osnovana.
11. Kada je protiv presude suda drugog stupnja podnesena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena u ovršnom predmetu Općinskog suda u Trogiru pod brojem Ovr-785/00 od 15. lipnja 2000. u odnosu na ½ idealnog dijela vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao čest.zgr. 1253, što je u naravi kuća, površine 187 m2, te čest.zem. 1074/2, što je u naravi dvor površine 480 m2, sve ZU 4169, k.o. O. koja se vodi po prijedlogu prvotuženika kao ovrhovoditelja.
13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su tužiteljica i drugotuženik V. L. zaključili brak 1984.
- da su tijekom trajanja braka 1994. kupili predmetnu nekretninu koja je nakon kupoprodaje u cijelosti upisana na drugotuženika,
- da je drugotuženik sklopio 1995. sa prvotuženikom ugovor o zajmu te je na temelju tog ugovora određeno osiguranje uknjižbom založnog prava prvotuženika na predmetnim nekretninama upisanim kao vlasništvo drugotuženika,
- da tužiteljica nije znala za predmetni ugovor o zajmu.
14. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi ocijenili tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim. Sudovi obrazlažu svoje shvaćanje time da je drugotuženik opteretio zajedničku imovinu stečenu u braku bez suglasnosti tužiteljice, a takvo raspolaganje je u suprotnosti s prinudnim propisima iz čl. 277. st. 2. i čl. 283. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 51/89, 89/90 – dalje: ZBPO).
15. Takvo materijalnopravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u suglasnosti sa shvaćanjem revizijskog suda.
16. Odredbom iz čl. 277. ZBPO-a, propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina, a čl. 283. ZBPO-a propisano je da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno.
17. Odredbom čl. 57. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - u daljnjem tekstu: ZVDSP), propisano je da kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.
18. Nadalje, čl. 61. st. 1. ZVDSP-a propisano je da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali, dok je u st. 2. propisano da iznimno, od st. 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva: - na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnog posla, postupajući u dobroj vjeri, - na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.
18.1. Odredbom sadržanom u čl. 124. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.
19. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. (objavljena u "Narodnim novinama" broj 77/11), Ustavni je sud istaknuo da djelomično odstupa od svog dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih (odluke broj: U-III- 493/2002 od 13. listopada 2004. i U-III-821/2007 od 18. lipnja 2008.).
19.1. U tom smislu Ustavni sud ističe da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa.
20. Iz citiranih odredbi ZVDSP-a proizlazi (a to je i u suglasnosti sa navedenom odlukom Ustavnog suda) da iznimno, radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkom pod kojim se štiti povjerenje u zemljišne knjige, u situaciji kada vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko i kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla. Polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. ZDSPV-a), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri. (Tako npr. u presudi VSRH posl. broj Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013.).
21. Dakle, za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno pravnoj nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna je pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe. U konkretnom slučaju sudovi nisu ispitivali savjesnost odnosno nesavjesnost prvotuženika, što je od utjecaja na ishod postupka, zbog čega se takvo postupanje čini nepravilnim.
22. Kako je savjesnost ili nesavjesnost postupanja prvotuženika bitna za pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju prvotuženika i ukinuti presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
23. U odnosu na ostala pitanja iz revizije prvotuženika, revizijski sud je ocijenio da ona nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za odluku u ovom sporu, jer odgovori na postavljena pitanja ovise o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.
24. Ukinuta je i odluka o trošku postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb,1. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.
