REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 97/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I - tužitelja B. L. i II – tužiteljice M. L., oboje iz Nj., oboje zastupani po punomoćniku M. T., odvjetniku u Z. protiv tuženika E. o. d.d. M., kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva G.& Partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1855/09-4 od 29. kolovoza 2012. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Slunju broj P-101/09-19 od 25. svibnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1855/09-4 od 29. kolovoza 2012. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-101/09-19 od 25. svibnja 2009. u dijelu pod stavkom 2. u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos zatezne kamate tekuće od 1. rujna 1997. do 25. svibnja 2009. na iznos od 8.217,50 kuna, kao i pod stavkom 3. u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos devizne kamate koju plaća Zagrebačka banka na oročena devizna sredstva preko godine dana na iznos od 1.417,38 DEM od 6. rujna 1996. do 28. veljače 2002. a od 1. ožujka 2002. do 25. svibnja 2009. na iznos od 726,86 eura, i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos zatezne kamate na iznos od 8.217,50 kuna tekuću na taj iznos od 1. rujna 1997. do 25. svibnja 2009. kao i iznos devizne kamate koju plaća Zagrebačka banka na oročena devizna sredstva preko godine dana tekuću na iznos od 1.417,38 DEM od 6. rujna 1996. do 28. veljače 2002., a od 1. ožujka 2002. do 25. svibnja 2009. na iznos od 726,86 eura.

II. U odnosu na preostali dio revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju B. L. na ime naknade štete iznos od iznos od 8.217,50 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 1997., iznos od 4.040,00 Eura, sa pripadajućom deviznom kamatom koju plaća Zagrebačka banka na oročena devizna sredstva preko godine dana a koja teče od 1. studenog 1997. pa do isplate, 26.819,00 kn sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena od dana donošenja presude 25.svibnja 2009. pa do isplate, te iznos od 726,86 Eura, sa pripadajućom deviznom kamatom koju plaća Zagrebačka banka na oročena devizna sredstva preko godine dana a koja teče od 6. rujna 1996. pa do isplate, a tužiteljici M. L. iznos od 1.894,85 Eura sa pripadajućom deviznom kamatom koju plaća Zagrebačka banka na oročena devizna sredstva preko godine dana a koja teče od 7. studenog 1997. do isplate, te da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 29.237,13 kn. Točkom II odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva.

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

„I O d b i j a s e žalba tužitelja B. L. kao neosnovana i djelomično se odbija žalba tuženika E. o. d.d. M. kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P-101/09-19 od 25.svibnja 2009.godine, p o t v r đ u j e pod točkom I., u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo da isplati tužitelju B. L. na ime naknade štete iznos od 26.819,00 kn sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena od dana donošenja presude 25.svibnja 2009. godine pa do isplate, te iznos od 8.217,50 kn.

P r e i n a č a v a se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P-101/09-19 od 25.svibnja 2009.godine, pod točkom I. u odnosu na zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 8.217, 50 kn, tako da zatezna kamata na taj iznos teče od 1. rujna 1997. godine do 30.lipnja 2002. godine po stopi od 18% godišnje, od 1.srpnja 2002. godine do 31.prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena. Djelomično se usvaja žalba tuženika E. o. d.d. M. kao osnovana, te se p r e i n a č a v a presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P-101/09-19 od 25.svibnja 2009.godine, pod točkom I. u odnosu na iznos od 726,86 Eura, sa pripadajućom deviznom kamatom koju plaća Zagrebačka banka na oročena devizna sredstva preko godine dana a koja teče od 6.rujna 1996. godine pa do isplate i s u d i: Nalaže se tuženiku E. o. d.d. M. da tužitelju na ime troškova vještačenja isplati iznos od 724,694 Eura, sa pripadajućom deviznom kamatom koju plaća Zagrebačka banka na oročena devizna sredstva preko godine dana, a koja teče na iznos od 1.417, 38 DEM od 6.rujna 1996. godine pa do 28.veljače 2002. godine, a od 1. ožujka 2002. godine do isplate na iznos od 726,86 Eura.

r i j e š i o  j e :

Djelomično se usvaja žalba tuženika E. o. d.d. M. kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P-101/09-19 od 25.svibnja 2009.godine u dijelu pod točkom I., kojom je naloženo tuženiku da tužitelju B. L. na ime naknade štete isplati iznos 4.040,00 Eura, sa pripadajućom deviznom kamatom koju plaća Zagrebačka banka na oročena devizna sredstva preko godine dana a koja teče od 1. studenog 1997. godine pa do isplate, a tužiteljici M. L. iznos od 1.894,85 Eura sa pripadajućom deviznom kamatom koju plaća Zagrebačka banka na oročena devizna sredstva preko godine dana a koja teče od 7. studenog 1997. godine do isplate po stopi koju plaća.:

U k i d a s e odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Karlovcu broj: P-101/09-19 od 25.svibnja 2009.godine, u dijelu u kojemu je odlučeno o troškovima postupka te su tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odluka o troškovima tužitelja i tuženika nastalim povodom izjavljenog pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu preinači.

4. Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

5. Revizija tuženika je djelomično osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2.ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

6.1. Prema odredbi čl. 373.a. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

7. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi članka 373. a. ZPP.

8. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Suprotno navodima revizije sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. i 12. ZPP, budući da je odluka Općinskog suda u Slunju broj P-53/04 od 8. rujna 2004. ukinuta odlukom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1834/04 od 22. studenog 2006. u dijelu kojim tužitelji traže naknadu materijalne štete pa tako i odluka o kamatama na navedene iznose naknade štete, a koja naknada je sada predmetom ovog postupka. Stoga suprotno navodima tuženika nižestupanjski sudovi nisu odlučivali o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno i nije prekoračen tužbeni zahtjev.

10. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete kao posljedice štetnog događaja od 28. kolovoza 1996. koja se sastoji od štete nastale zbog oštećenja vozila tužitelja u iznosu od 9.315,41 Eura sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude, troškove procjene štete na vozilu u iznosu od 726,86 Eura sa zateznom kamatom od 6. rujna 1997. i troškova vučne službe iz Hrvatske u Njemačku u iznosu od 8.217,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 1997. do isplate.

11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete nastale na vozilu tužitelja u iznosu od 26.819,00 kuna obzirom je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka da je na vozilu nastala totalna šteta, da je vrijednost vozila u trenutku nezgode iznosila 33.689,00 kuna te da je tuženik tužitelju na ime materijalne štete na vozilu već isplatio 6.870,00 kuna. Pravilno navedenu odluku potvrđuje i drugostupanjski sud.

12. Neosnovana je tvrdnja revidenta da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo time što su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu troška procjene štete u Njemačkoj kao i troška prijevoza vozila od mjesta nezgode do mjesta prebivališta tužitelja. Ovo iz razloga što je tužitelj kao oštećenik, da bi uopće mogao postaviti odštetni zahtjev bilo u postupku van suda ili u tužbi kao tužbeni zahtjev, trebao saznati koje su sve posljedice za njega proizašle iz štetnog događaja a ta je saznanja mogao imati tek provođenjem procjene štete na vozilu. Zbog navedenog se taj trošak ukazuje kao materijalna novčana šteta nastala tužitelju u svezi sa štetnim događajem. Tužitelj je stoga imao opravdan trošak prijevoza njegovog oštećenog vozila do svog mjesta prebivališta koje je u Njemačkoj kao i trošak procjene štete na vozilu u Njemačkoj, te ti troškovi predstavljaju novčanu materijalnu štetu u vezi s nastalim štetnim događajem pa mu pripada i pravo na naknadu te štete.

13. Drugostupanjski sud je međutim pogrešno primijenio materijalno pravo kada je I- tužitelju dosudio iznos zateznih kamata tekućih na iznos od 726,86 eura od 6. rujna 1996. do 25. svibnja 2009. te na iznos od 8.217,50 kuna tekućih od 1. rujna 1997. do 25. svibnja 2009.

14. Prema odredbi čl. 369. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su: potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne.

14.1. Prema odredbi čl. 372. st. 1. ZOO potraživanje povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja) pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

14.2. Prema odredbi čl. 388. ZOO zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

15. Kada je tužitelj u tužbi zahtijevao na iznos naknade štete zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, onda je podizanjem tužbe došlo do prekida zastarijevanja za glavni dug i za tako zahtijevane zatezne kamate. No podizanjem tužbe nije došlo do prekida zastarijevanja za zatezne kamate tekuće od 1. rujna 1997., odnosno 6. rujna 1997. do presuđenja jer tužba se nije niti odnosila na to potraživanje (čl. 388. ZOO).

15.1. Stoga kada je tužitelj zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 8.217,50 kuna za razdoblje od 1. rujna 1997. do presuđenja odnosno na iznos od 726,86 eura za razdoblje od 6. rujna 1996. do presuđenja postavio tek 9. lipnja 2004., onda je njegovo potraživanje zateznih kamata zastarjelo za razdoblje do 25. svibnja 2009. (presuđenja) zbog protoka trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 272. st. 1. ZOO.

16.Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, djelomično prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti drugostupanjsku presude te za taj dio dosuđenih zateznih kamata odbiti tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. izreke), dok je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu (točka II. izreke).

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.