REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 633/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Agrokolekt d.o.o., Pula, Gladijatorska 2, OIB 48489200235, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Državni zavod za intelektualno vlasništvo Zagreb, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4293/2016-3 od 6. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1084/2008-94 od 11. ožujka 2016., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na nalaganje tuženici naknaditi tužitelju zbog uzrokovanja nemogućnosti iskorištavanja konsenzualnog patenta i sprječavanja međunarodne zaštite izuma patenta "Berač maslina i kave" sukladno odredbi čl. 95.a Zakona o patentu i čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave u visini od 8.000.000,00 Eura/kn po srednjem tečaju HNB na 28. studenoga 2015. i protuvrijednosti u kunama. Šteta iznosi 61.014.256,00 kuna zbog nemogućnosti korištenja licence, odnosno korištenja patenta, koji je prouzrokovao Državni zavod za intelektualno vlasništvo na što će se obračunati zakonske zatezne kamate pobliže opisane u tom stavku izreke. Rješenjem istog suda odbačena je tužba u dijelu kojim se traži da se utvrdi:

„- da je DZzIV iz neutvrđenih razloga odbio prenijeti na tužitelja međunarodnu prijavu za „Berač maslina i kave“ koju je Bartol Pereša podnio 14.11.2002. god., umjesto da prijavu patenta podnese na ime Agrokolekta d.o.o. Pula koji je po tri ugovora zaključenim s Bartol Perešom u obvezi da izum međunarodno zaštiti patentom što je definirano u:

- Ugovoru o licenci čl. 18

- Ugovoru o kupoprodaji patentibilnog izuma „Berač maslina i kave“ čl. 6

- Dodatkom/Annex Ugovoru o kupoprodaji patentibilnog izuma "Berač maslina i kave" od 7.07.2003. god. OV-4600/03 u čl. 6

- da je Agrokolekt d.o.o. Pula pravovremeno platio troškove prijenosa međunarodne zaštite patenta odnosno prijenosa Bartola Pereše na Agrokolekt d.o.o. i to 25.03.2003. god. uz Ugovor što DZzIV do sada nije spomenuo u svojim očitovanjima

- da je DZzIV odbio prenijeti na Agrokolekt d.o.o. konsenzualni patent za branje egzotičnog voća i povrća mada je bio svjestan da je prijava za zaštitu patentom bila pod imenom „Sakupljač egzotičnog bilja i plodova“ što po Ugovoru od 7.07.2003. god. isključuje bilo kakvu mogućnost patentiranja po članka 1. Tužitelj je platio troškove prijenosa 8.02.2006. god. za Sakupljač aromatičnog bilja i plodova ne znajući u to vrijeme da je Pereša zatražio za sebe međunarodnu zaštitu patentom 14.11.2002. god. „Berač maslina i kave“ u Japanu i Australiji. Ova informacija je uskraćena Agrokolektu d.o.o. i pored više dopisa DZzIV-u i 13 dopisa Pereši koji ih jednostavno nije preuzeo, mada su bila preporučena, a DZzIV nije reagirao na pismena jer su smatrali da će se tužitelj izmoriti. Trebalo je prihvatiti prijedlog Agrokolekta d.o.o. da se prijava za međunarodnu zaštitu patentom za „Sakupljač aromatičnog bilja i plodova“ povuče i omogući nastavak zaštite patentom „Berač maslina i kave“ tužitelju.

- da DZzIV nije obavijestio tužitelja u skladu s članka 74 tč. 4 unutar 6 mjeseci kako bi mogao platiti troškove održavanja konsenzualnog patenta „Berač maslina i kave“, a iz Ugovora je vidljivo da sve troškove plaća Agrokolekt d.o.o., u ovom slučaju tužitelj.

- da je DZzIV komunicirao i sva pismena slao Bartolu Pereši na više adresa, a on službeno uvijek živi na jednoj adresi

- da su djelatnici DZzIV-a trebali znati da Agrokolekt d.o.o. nije mogao nastaviti međunarodnu zaštitu patentom kako je obavezan po Ugovoru, ako je zahtjev za međunarodnu zaštitu patentom zatražio i Bartol Pereša, što ugovorima nije mogao tim više što Pereša ima 25% udjela u Agrokolektu, pa je patentni ured u Nizozemskoj savjetovao tužitelju zastoj postupka dok se formalno ne riješi u DZzIV-u u RH. Tužitelj je u više navrata molio da se propusti isprave, ali u DZzIV-u su izbjegavali komunikacije bez obzira što je tužitelj platio sve troškove prijenosa. Neprimjereno je da djelatnike DZzIV-a ne interesiraju međusobni ugovorni odnosi stranaka po kojima sami moraju postupati ili tvrditi da ne postoji konsenzualni patent. Tužitelj je kupio konsenzualni patent 7.07.2003. god. i postao pravni sljednik u obvezi da međunarodno zaštiti patent što je pravovremeno i platio. Nemoguće je da Agrokolekt d.o.o. Pula i Bartol Pereša istovremeno povedu postupak međunarodne zaštite jedinstvenog izuma pod imenom „Berač maslina i kave“. Sa umišljajem se radilo o zaobilaženju Agrokolekta d.o.o. od strane DZzIV-a i Bartola Pereše jer je isti dan prijavio zaštitu patentom za „Sakupljač aromatičnog bilja i plodova“ u RH i međunarodnu zaštitu patentom „Berač maslina i kave“ bez znanja tužitelja.“

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je rješenjem istog suda odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude i rješenja na način da prihvati tužbeni zahtjev te naloži tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, uvećan za troškove revizije ili podredno ukine nižestupanjske presude i rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 382.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji tužitelja nije učinjena bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijane presude i rješenja sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7.1. Pobijana presuda nadalje, sadrži obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja i iz kojih se može provjeriti, a njima je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o sporu. Stoga nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju revident ukazuje ističući da prigovori tužitelja u postupku i žalbi nisu dovoljno raspravljeni.

7.2. U odnosu na sve navedene prigovore potrebno je, prije svega, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza u pravilu pridržano za prvostupanjski sud koji prema svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Drugostupanjski sud pak, u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a u obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranaka je dužan odgovoriti za sve žalbene navode od odlučnog značaja za odluku o predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP).

7.3. Naime, u prvostupanjskom postupku proveden je opsežan dokazni postupak o kojem je svoju ocjenu u pobijanoj drugostupanjskoj odluci iznio drugostupanjski sud. Drugostupanjski sud je u obrazloženju naveo kako je prvostupanjski sud na sporne okolnosti proveo odgovarajuće dokaze saslušanjem svjedoka te uvidom u odgovarajuću dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis. Također drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud valjano ocijenio sve provedene dokaze, a naročito priložeću dokumentaciju i da je pritom dao valjane razloge zbog čega je neke od njih kao vjerodostojne prihvatio, a drugima nije poklonio svoju vjeru.

7.4. Na taj način se drugostupanjski sud valjano i jasno očitovao o prigovorima tužitelja u odnosu na izbor i ocjenu dokaza pred prvostupanjskim sudom.

7.5. Kako u revizijskim navodima tužitelja koji se odnose na prigovore načinu na koji je prvostupanjski sud cijenio dokaze ni ovaj revizijski sud ne nalazi protivnosti ili bilo kakvih suprotnosti zapisnicima koji te iskaze i dokumentaciju sadrže (to cijeneći sadržaj obrazloženja prvostupanjske odluke, na koju se u svom obrazloženju pozvao i drugostupanjski sud) ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj, kao ni u prvostupanjskoj presudi nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.6. Tako provedenim dokaznim postupkom tuženiku nije omogućeno raspravljanje pred sudom pa nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

7.7. S obzirom na navedeno, preostali navodi revizije tužitelja kojima se kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao provedene dokaze zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP).

8. Nije također učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP. U odnosu na ove navedene prigovore potrebno je, prije svega, naglasiti kako je pravo na izbor pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza u pravilu pridržano za prvostupanjski sud koji prema svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, pa postupanje prema toj ovlasti, time što provedene dokaze nije cijenio sukladno shvaćanju tužitelja, nižestupanjski sudovi nisu počinili navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se revizijom ukazuje.

9. Kako je prema odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika, pa je u konkretnom slučaju teret dokazivanja da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu bio isključivo na tužitelju koji je trebao predložiti dokaze kojima će potkrijepiti takvu svoju tvrdnju. Kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju to time sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 7. i 219. st. 1. ZPP.

10. Prema tome nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

11. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi utvrđuju da ne postoji odgovornost Republike Hrvatske za štetu kako to zahtijeva tužitelj pa primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP odbijaju tužbeni zahtjev, jer tužitelj nije dokazao osnovanost tog tužbenog zahtjeva.

13. Odredbom čl. 221.a ZPP određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Kako na temelju izvedenih dokaza i njihovom ocjenom sudovi nižeg stupnja nisu utvrdili činjenice odlučne za ovaj spor (da je tužitelj trpio štetu), to su o njihovom postojanju odnosno nepostojanju pravilno zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja te odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva (da je zbog nezakonitog rada tijela državne vlasti trpio štetu).

15. Naime tužitelj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03 i 79/07) kojom je propisano da štetu koju građanima, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave ili uprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska, te na odredbu čl. 172. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) prema kojoj odredbi pravna osoba odgovara za štetu koju njezin organ uzrokuje trećoj osobi u obavljanju ili u svezi s obavljanjem svojih funkcija.

16. Na temelju opsežno provedenog prvostupanjskog postupka nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tužitelj nije dokazao da je postupanje tijela bilo nezakonito, a teret dokaza je upravo bio na tužitelju pa su pravilno nižestupanjski sudovi odbili takav zahtjev.

17. Radi navedenog reviziju tužitelja valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci ove presude.

18. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

18.1. Tužitelj u reviziji određeno ne navodi niti obrazlaže revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na rješenje pa ovaj sud ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje tih revizijskih razloga.

19. Kako ne postoje revizijski razlozi protiv rješenja zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju u odnosu na rješenje odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Broj zapisa: eb307-4c485

Kontrolni broj: 08655-07900-82e8c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.