REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4787/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. T. iz B., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. B. i M. P., odvjetnici u Z., protiv tužene A. V. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob- 285/18-2 od 4. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-251/17-10 od 8. siječnja 2017., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se da su nekretnine:
-z.č.br. 5847/898 dvor, površine 13 čhv odnosno 47 m2, upisano u z.k.ul. br. 5589 k.o. N.
- određeni suvlasnički dio nekretnine k.č.br. 5847/420 kuća površine 23 čhv odnosno 83 m2, i to: 1. suvlasnički dio 26/67 etažno vlasništvo (E-1), posebni dio zgrade sagrađene na k.č.br. 5847/420, prizemlje: konoba u prizemlju u nacrtu označeno žutom bojom, prvi kat: stambena jedinica br. 1., koja se sastoji od dnevnog boravka, hodnika, kuhinje, kupaone, WC-a, sobe, spremišta, zatvorene terase, ukupne površine 53,69 m2, u nacrtu označeno žutom bojom, upisano u z.k.ul. 3330 k.o. N.
u cijelosti vlastita imovina pok. S. T. s posljednjim prebivalištem u Z., ..., s boravištem u Njemačkoj, ... M., OIB ... stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice sa izvanbračnom suprugom tuženicom A. V. iz Z., ..., OIB ....
2. Utvrđuje se da nekretnine:
-z.č.br. 5847/898 dvor, površine 13 čhv odnosno 47 m2, upisano u z.k.ul. br. 5589 k.o. N.
- određeni suvlasnički dio nekretnine k.č.br. 5847/420 kuća površine 23 čhv odnosno 83 m2, i to: 1. suvlasnički dio 26/67 etažno vlasništvo (E-1), posebni dio zgrade sagrađene na k.č.br. 5847/420, prizemlje: konoba u prizemlju u nacrtu označeno žutom bojom, prvi kat: stambena jedinica br. 1., koja se sastoji od dnevnog boravka, hodnika, kuhinje, kupaone, WC-a, sobe, spremišta, zatvorene terase, ukupne površine 53,69 m2, u nacrtu označeno žutom bojom, upisano u z.k.ul. 3330 k.o. N.
u cijelosti čine ostavinu pok. S. T. s posljednjim prebivalištem u Z., ..., s boravištem u Njemačkoj, ... M., OIB ..., koja se ima rasporediti nasljednicima pok. S. T. u ostavinskom postupku.
3. Nalaže se tuženici A. V. iz Z., ..., OIB ..., s boravištem u Njemačkoj, ..., M., naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti.“
II. Odbija se eventulano objektivno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se da ½ dijela nekretnina
-z.č.br. 5847/898 dvor, površine 13 čhv odnosno 47 m2, upisano u z.k.ul. br. 5589 k.o. N.
- određeni suvlasnički dio nekretnine k.č.br. 5847/420 kuća površine 23 čhv odnosno 83 m2, i to: 1. suvlasnički dio 26/67 etažno vlasništvo (E-1), posebni dio zgrade sagrađene na k.č.br. 5847/420, prizemlje: konoba u prizemlju u nacrtu označeno žutom bojom, prvi kat: stambena jedinica br. 1., koja se sastoji od dnevnog boravka, hodnika, kuhinje, kupaone, WC-a, sobe, spremišta, zatvorene terase, ukupne površine 53,69 m2, u nacrtu označeno žutom bojom, upisano u z.k.ul. 3330 k.o. N.
čini izvanbračnu stečevinu pok. S. T. s posljednjim prebivalištem u Z., ..., s boravištem u Njemačkoj, ... M., OIB ... stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice sa izvanbračnom suprugom tuženicom A. V. iz Z., ..., OIB ....
2. Utvrđuje se da ½ dijela nekretnina:
-z.č.br. 5847/898 dvor, površine 13 čhv odnosno 47 m2, upisano u z.k.ul. br. 5589 k.o. N.
- određeni suvlasnički dio nekretnine k.č.br. 5847/420 kuća površine 23 čhv odnosno 83 m2, i to: 1. suvlasnički dio 26/67 etažno vlasništvo (E-1), posebni dio zgrade sagrađene na k.č.br. 5847/420, prizemlje: konoba u prizemlju u nacrtu označeno žutom bojom, prvi kat: stambena jedinica br. 1., koja se sastoji od dnevnog boravka, hodnika, kuhinje, kupaone, WC-a, sobe, spremišta, zatvorene terase, ukupne površine 53,69 m2, u nacrtu označeno žutom bojom, upisano u z.k.ul. 3330 k.o. N.
ulazi u ostavinsku masu pok. S. T. s posljednjim prebivalištem u Z., ..., s boravištem u Njemačkoj, ... M., OIB ..., s naslova izvanbračne stečevine koja se ima rasporediti nasljednicima pok. S. T. u ostavinskom postupku.
3. Nalaže se tuženici A. V. iz Z., ..., OIB ..., s boravištem u Njemačkoj, ..., M., naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti.“
III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi parnični trošak tuženici u iznosu od 25.000,00 kn (dvadesetpettisućakuna), u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka tuženika odbija kao neosnovan.“
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka povodom pravnog lijeka.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je pravodobno podnio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nekretnina pobliže navedena u izreci prvostupanjske presude predstavlja vlastitu imovinu njegova pok. oca S. T. i da ista u cijelosti čini njegovu ostavinsku imovinu, odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da predmet nekretnina u ½ dijela predstavlja izvanbračnu stečevinu pok. S. T., te da u tom dijelu predmetna nekretnina ulazi u ostavinsku masu iz pok. S. T.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su sada pok. S. T. i tuženica bili izvanbračni drugovi u razdoblju duljem od 30 godina,
- da je tijekom trajanja izvanbračne zajednice tužiteljica stekla vlasništvo na nekretnini koja je predmet ovog postupka i to temeljem kupoprodajnog ugovora 2002.,
- da nije sporno da je novac za kupnju predmetne nekretnine dao sada pok. S. T.,
- da je sada pok. S. T. isplatio kupoprodajnu cijenu prodavateljici,
- da je sada pok. S. T. svojom voljom raspolagao svojim novčanim sredstvima na način da je iste uložio u kupnju nekretnine, time da je kao kupac odmah, u samom ugovoru bila navedena tuženica,
- da je sporna nekretnina kupljena 15 godina prije smrti sada pok. oca tužitelja S. T.,
- da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi njegov otac, za vrijeme života, poduzimao bilo kakve radnje usmjerene na pobijanje predmetnog kupoprodajnog ugovora.
10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je sada pok. S. T. vlastitom voljom raspolagao svojim novčanim sredstvima na način da je ista uložio u kupnju nekretnine tuženici, radi čega predmetna nekretnina ne predstavlja niti vlastitu imovinu pok. S. T., niti izvanbračnu stečevinu sada pok. S. T. i tužene.
11. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da je prednik tužitelja uložio novčana sredstva u kupnju nekretnine u vlasništvu tuženice, da je takvim postupanjem izbjegnuta situacija da prednik tužitelja najprije sklapa kupoprodajni ugovor s prodavateljem, a zatim darovni ugovor kojim predmetnu nekretninu daruje tuženici, da otac tužitelja za života, a ni tužitelj (gotovo 15 godina od kupnje predmetne nekretnine do smrti prednika tužitelja) nije poduzimao nikakve radnje usmjerene na pobijanje predmetnog ugovora o kupoprodaji.
Obzirom na takva utvrđenja drugostupanjski sud smatra da bez obzira što nije sačinjen pisani ugovor o darovanju (misli se na darovanje nekretnine), činjenicom da je nekretnina predana u posjed tuženici da je došlo do konvalidacije navedenog neformalnog ugovora o darovanju, a što predstavlja stav uobičajene sudske prakse. Radi toga drugostupanjski sud smatra da se ne radi o vlastitoj imovini pok. S. T., niti o izvanbračnoj stečevini, već da se radi o darovanoj nekretnini tuženici od strane prednika tužitelja.
12. Revident u reviziji prije svega ukazuje na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP. Pri tome bitnu povredu odredaba parničnog postupka revident nalazi u tome što zaključak drugostupanjskog suda, odnosno prvostupanjskog suda ne proizlazi iz provedenih dokaza, a što bi upućivalo na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
13. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud ne nalazi da bi navedena povreda bila počinjena. Kod toga valja naglasiti da je prvostupanjski sud utvrdio da je prednik tužitelja dao novac za kupnju sporne nekretnine, ali da je u ugovoru kao kupac bila navedena isključivo tuženica. Prvostupanjski sud smatra da je prednik tužitelja davanjem novca za kupnju predmetne nekretnine i uknjižbom prava vlasništva na istoj nekretnini u korist tuženica jasno izrazio svoju volju, radi čega sporna nekretnina ne predstavlja niti vlastitu imovinu prednika tužitelja, niti izvanbračnu stečevinu prednika tužitelja i tuženika.
14. Osnovano revident u reviziji ukazuje da je drugostupanjski sud potpuno pogrešno zaključio da je prednik tužitelja usmeno darovao predmetnu nekretninu tuženici, odnosno da je predajom nekretnine u posjed tuženici došlo do konvalidacije neformalnog ugovora o darovanju.
15. Neovisno o tim navodima revidenta, prema shvaćanju revizijskog suda, navedeni navodi ne bi doveli do drugačije odluke.
U situaciji kada prednik tužitelja svoja sredstva ulaže u kupnju sporne nekretnine, kada je isti suglasan da se nekretnina uknjiži kao vlasništvo tuženice – izvanbračne supruge, kada prednik tužitelja gotovo 15 godina ne pokreće nikakav postupak u smislu pobijanja tog ugovora ili pokretanja postupka radi utvrđenja izvanbračne stečevine, te kada isti sačinjava i oporuku u kojoj svoju imovinu ostavlja tuženici, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tada takva imovina ne predstavlja posebnu imovinu prednika tužitelja, niti predstavlja izvanbračnu stečevinu.
16. Tvrdnja tužitelja u reviziji da navod u oporuci pok. S. T. da „da sve svoje imanje“ ostavlja tuženoj, pa da bi to dokazivalo da je prednik tužitelja smatrao sebe vlasnikom sporne nekretnine, zapravo ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga se revizija uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).
17. Kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je prednik tužitelja svojom voljom dao svoja sredstva i da je bio suglasan da se tuženica navede kao kupac u kupoprodajnom ugovoru, te kako se ista na temelju ugovora upisala u zemljišnu knjigu kao vlasnica, to je pravilan zaključak da sporna nekretnine ne predstavlja niti vlastitu imovinu prednika tužitelja, a niti pak izvanbračnu stečevinu prednika tužitelja i tuženice. Pri tome predmet ovog postupka nije uračunavanje darova, odnosno vraćanje dara radi povrede nužnog dijela nasljedstva.
18. Radi navedenog revizija tužitelja nije osnovana, pa je istu valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 1. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.