REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-1120/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja K. – P. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika A… H. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. T., odvjetnik u Odvjetničkom društvu T. & P. d.o.o., Z., radi isplate iznosa od 10.000,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3381/2016 od 18. prosinca 2020., 1. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3381/2016 od 18. prosinca 2020. u pobijanim točkama I. i III. njene izreke i sudi:

1. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-723/2016 od 20. svibnja 2016. u dijelu kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kn (desettisuća kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2014. do isplate po stopi sukladno čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, kao i u dijelu u kojem mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.162,50 kn (tisućustošezdesetdvije kune i pedeset lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

2. Nalaže se tužitelju K. – P. d.o.o. Z. da tuženiku A… H. d.o.o. Z., u roku od osam dana naknadi troškove postupka u iznosu od 8.357,99 kn (osamtisuća- tristopedesetsedam kuna i devedesetdevet lipa), a odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 2.812,51 kn (dvijetisućeosamstodvanaest kuna i pedesetjedna lipa).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-723/2016 od 20. svibnja 2016. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 11. listopada 2014. do isplate kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.162,50 kn sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2016. do isplate (točka I. izreke). Taj je platni nalog ukinut i odbijen tužbeni zahtjev za dio troškova ovršnog postupka u iznosu od 63,50 kn s kamatama (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.921,86 kn (točka III. izreke), a odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.875,01 kn (točka IV. izreke).

2. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj u cijelosti izvršio uslugu čije plaćanje potražuje u ovoj parnici, te da je tuženikovo prigovaranje opsegu izvedenog posla i utuženoj tražbini, neosnovano (čl. 9., 29., 596. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO - čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužitelj uspio u sporu, u točkama I. i III. njene izreke tuženik je izjavio žalbu iz zakonom dopuštenih žalbenih razloga, s prijedlogom da je ovaj sud preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik se protivi zaključku prvostupanjskog suda o tome da mu je tužitelj pružio ugovorenu uslugu u cijelosti, smatrajući da je pobijana presuda proturječna. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije bio dužan izraditi posebnu geodetsku podlogu (PGP) i parcelacijski elaborat, iako je to sadržano u tuženikovoj narudžbenici. Pritom prvostupanjski sud temelji svoju odluku na iskazu tužiteljevog zastupnika po zakonu, iako ga je ocijenio neuvjerljivim i pretežno neutemeljenim na ispravama u spisu, a iskaz tuženikovog zastupnika po zakonu cijeni istinitim u cijelosti. Tužitelju je bio poznat sadržaj tuženikove narudžbenice čemu nije nikada prigovorio, nego je postupio suprotno narudžbi i nije ispunio dio obveze.

4. Daljnjim žalbenim navodima tuženik upućuje na to da se tužbeni zahtjev temelji na projektnom zadatku iz svibnja 2013., prije stupanja na snagu zakonskih izmjena iz Zakona o gradnji, pa je tuženik bio dužan izvesti obveze prema projektnom zadatku koji nije izmijenjen. Tuženik je kao izvođač radova po tom projektu tražio od tužitelja kao podizvođača izvođenje cjelokupnog geodetskog posla (uključujući i geodetsku podlogu i parcelacijski elaborat koji se po izmjenama Zakona rade u okviru geodetskog projekta). Tuženik je za neispunjeni dio radova morao angažirati i platiti treću osobu, G…A. d.o.o. kojemu je radove platio 15.000,00 kn o čemu je dostavio dokaze, a prvostupanjski sud se o tome nije očitovao. Dakle, tužitelj je izveo tek dio naručene usluge, pokušavajući opravdati svoj propust zakonskim izmjenama koje su međutim stupile na snagu nakon projekta. Zaključno, protivi se i pravilnosti primjene procesnih odredaba Zakona o parničnom postupku, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio tužiteljeve tvrdnje iznijete tek na pripremnom ročištu. Protivi se primjeni materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima o ispunjenju ugovora.

5. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

6. Tuženikova žalba je osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze na kojima je utemeljio pobijanu presudu, što je dovelo do nepravilne odluke o tužbenom zahtjevu.

8. Prije svega, postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pritom se naglašava da je ovaj postupak pokrenut prije 1. rujna 2019., što znači da se ne primjenjuje izmijenjena odredba čl. 467. st. 1. ZPP-a (čl. 96. i 117. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2019.).

9. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na plaćanje dijela tužiteljevog računa br. 025-1-14 od 16. rujna 2014. Tim je računom tužitelj tuženiku obračunao usluge snimanja i izrade geodetskog situacijskog nacrta u horizontalnom i visinskom smislu dužine 6.500 metara za potrebe projektiranja kanalizacije u naselju G., O. K., sukladno ponudi od 25. veljače 2014., ukupnog iznosa od 50.000,00 kn. U ovoj parnici odlučuje se o neplaćenom dijelu tog računa u iznosu od 10.000,00 kn. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je tuženik tužitelju platio iznos od 40.000,00 kn na osnovi dijela tog računa 8. prosinca 2014. Nije sporno niti da je tužitelj u okviru dogovorenog posla izvršio posao izrade geodetske situacije.

10. Prvostupanjski je pravilno ocijenio da su se stranke nalazile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu (čl. 590. ZOO-a). Tužitelj se tuženiku obvezao izvesti određene geodetske poslove, vezane uz projekt izgradnje kanalizacijskog sustava odvodnje otpadnih voda naselja G. u O. K. Cijeneći suprotstavljene tvrdnje stranaka, prvostupanjski je sud za donošenje pravilne i zakonite odluke prvenstveno trebao ispitati sadržaj ugovornih obveza stranaka, kako bi mogao utvrditi je li tužitelj u cijelosti izvršio ugovoreni posao te pripada li mu i neplaćeni iznos od 10.000,00 kn, povrh plaćenih 40.000,00 kn. Naime, tuženik je odbio platiti neplaćeni utuženi dio računa, s obrazloženjem da tužitelj nije u cijelosti izveo naručeni posao, time što nije izradio posebnu geodetsku podlogu (PGP) i parcelacijski elaborat, što je tuženik naručio narudžbenicom od 1. travnja 2014.

11. Iz isprava u spisu proizlazi sljedeće:

- tužitelj je 25. veljače 2014. tuženiku ponudio izradu geodetske situacije prema projektnom zadatku, kao linijski objekt za potrebe projektiranja kanalizacije u horizontalnom i visinskom smislu, pri čemu dužina zahvata iznosi 6500 metara u koridoru od 30 metara. Iz ponude proizlazi da ako bi bilo potrebno izraditi geodetski projekt, tada bi geodetska situacija bila jedan od sastavnih dijelova projekta te bi se ugovorena cijena od 50.000,00 kn smatrala dijelom budućeg geodetskog projekta, - nastavno na tužiteljevu ponudu, tuženik je tužitelju 1. travnja 2014. izdao narudžbenicu broj 2/2014. kojom je od tužitelja naručio izradu geodetskog snimanja terena s izradom geodetske situacije, PGP-a i elaborata, sve prema dostavljenom projektnom zadatku, pri čemu je kao cijena usluga u narudžbenici naveden iznos od 50.000,00 kn, kao i u tužiteljevoj ponudi.

- iz projektnog zadatka iz svibnja 2013. proizlazi da je predmet zadatka izrada geodetskih podloga (posebna geodetska podloga i parcelacijski elaborati), idejnih projekata, geomehaničkih istražnih radova i glavnih projekata za izgradnju kanalizacijskog sustava odvodnje otpadnih voda naselja G., naručitelja K. K. D. d.o.o. Ć. kao investitora. Dakle, projektom je obuhvaćena izrada posebne geodetske podloge i parcelacijskog elaborata.

12. Iz sadržaja isprava proizlazi da je tuženik uz geodetski snimak (koji je izveden i nije predmet ove parnice), naručio i geodetsku podlogu (PGP – posebnu geodetsku podlogu ) i parcelacijski elaborat. Unatoč tome što ih nije izveo, prvostupanjski sud je primjenom odredaba Zakona o gradnji („Narodne novine" broj 153/13) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., zaključio da je tužitelj izveo sve naručene radove. Pritom je prvostupanjski sud zaključio da su izmjenama Zakona o gradnji uvedene novosti u pogledu obavljanja geodetskih poslova koji su predmet ovog postupka. Kao što su i stranke tijekom parnice iskazale, parcelacijski elaborat i posebna geodetska podloga više nisu bili potrebni na osnovi zakonskih izmjena. U tom smislu tuženikov zastupnik po zakonu je ukazao na to da je pokušao umanjiti cijenu iz narudžbenice, ali do dogovora nije došlo. Također i tužiteljev zastupnik po zakonu je izjavio da je novim zakonskim odredbama došlo do predmetnih izmjena.

13. S obzirom na to da je tužitelj nesporno izveo geodetski snimak, a nije izveo geodetsku podlogu (PGP) niti parcelacijski elaborat koji su sadržani u tuženikovoj narudžbenici, činjenica je da tužitelj u tom dijelu nije izveo radove, bez obzira na to jesu li tomu uzrok zakonske izmjene ili ne. Ako je među strankama dogovorena cijena od 50.000,00 kn za sve što je navedeno u narudžbenici, a nisu izvedeni svi radovi, tada tužitelju ne pripada utužena neplaćena razlika od 10.000,00 kn. U protivnom bi, pored nespornog utvrđenja da svi naručeni radovi nisu izvedeni, bila naplaćena cijena koja obuhvaća i njihovo izvođenje, što je nesporno izostalo.

14. Uz navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjivao pravilnost sastavljanja tuženikove narudžbenice, upuštajući se u ocjenu zakonskih odredaba važećih nakon stupanja na snagu projekta u konkretnom slučaju. Nije bila zadaća prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju ulaziti u ocjenu usklađenosti isprava stranaka (ponude i narudžbenice) s projektom ili zakonskim izmjenama, kako bi se na toj osnovi zaključilo o ispunjenju tužiteljeve ugovorne obveze. Zadaća je suda bila ispitati je li tužitelj izveo cijeli posao kojeg je po ugovoru trebao izvesti. U postupku je pravilno utvrđeno da tužitelj nije izveo cijeli posao iz narudžbenice, jer su to potvrdile obje stranke, što znači da nema osnove za obvezivanje tuženika na isplatu utuženog iznosa. Pritom valja istaknuti da je najprije tužitelj izdao ponudu, a potom tuženik ispostavio narudžbenicu koja se ima smatrati protuponudom (čl. 264. ZOO-a), ako je sadržajem drugačija od tužiteljeve ponude. Sama činjenica što je tuženik u narudžbenici unio izmjene, potvrđuje njegovu spremnost da sklopi ugovor i izvede posao pod uvjetima iz narudžbe. S obzirom na to da je tužitelj primio i prihvatio narudžbenicu bez primjedaba, u tom je smislu on zapravo prihvatio protuponudu i zaključen je ugovor upravo po tim uvjetima iz tuženikove narudžbenice.

15. Konačno, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir okolnost da je tuženik za izvođenje spornog posla kojeg je naručio od tužitelja i kojeg tužitelj nije izveo, angažirao treću osobu i taj joj posao platio, što ne ide u prilog zaključku da je tužitelj ugovor ispunio u cijelosti. O tome je tuženik dostavio isprave (narudžbenica, račun i dokaz o plaćanju trećoj osobi iznosa od 15.000,00 kn) koje tužitelj ničim nije osporio. 16. U odnosu na žalbeni navod o iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza, upućuje se tuženik na to da sukladno pravnom shvaćanju ovoga suda od 7. ožujka 2018., u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj može iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica na pripremnom ročištu, jer tužitelj u prijedlogu za ovrhu nije bio dužan iznositi činjenice i predlagati dokaze.

17. Slijedom svega navedenoga, preinakom pobijane presude ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev (čl. 373. ZPP-a). Pritom se napominje prvostupanjskom sudu da u odluci o glavnoj stvari u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, nije pravilno ulaziti u sadržaj platnog naloga i mijenjati ga (kao u ovom slučaju u dijelu odluke o zateznim kamatama), jer u takvoj situaciji sud odlučuje hoće li platni nalog održati na snazi ili ukinuti, upravo onakvog sadržaja kako platni nalog glasi.

18. S obzirom na osnovanost tuženikove žalbe i njegov uspjeh u parnici, valjalo je odlučiti i o troškovima postupka na tužiteljev teret. Tuženik je tražio ukupan trošak od 11.170,50 kn (9.598,63 kn uvećano za trošak žalbenog postupka od 1.571,87 kn), od čega mu pripada iznos od 8.357,99 kn (6.786,12 kn i 1.571,87 kn) pa je odbijen njegov zahtjev u visini razlike od 2.812,51 kn (čl. 154., 155. i 166. st. 2. ZPP-a).

19. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15), ima pravo na ovaj trošak:

- za sastav prigovora 750,00 kn (Tbr. 7.1. OT),

- za sastav četiri podnesaka u iznosima od po 187,50 kn po Tbr. 8.3. OT, jer to nisu podnesci iz Tbr. 8.1. OT za koje mu pripada naknada u punom iznosu koliko je on tražio (17. siječnja 2017., 22. rujna 2017., 12. listopada 2017., 15. prosinca 2017.,),

- za zastupanje na četiri ročišta u iznosima od po 750,00 kn (26. rujna 2017., 17. svibnja 2018., 9. studenoga 2018. i 19. studenoga 2020.) po Tbr. 9.1. OT,

- za zastupanje na ročištu 20. siječnja 2017. po Tbr. 9.5. OT, pripada mu iznos od 187,50 kn, a ne zatraženih 750,00 kn,

- za pristup ročištu za objavu presude iznos od 375,00 kn po Tbr. 9.3. OT,

- PDV na iznos od 5.062,50 kn, u iznosu od 1.265,62 kn,

- materijalni trošak u iznosu od 58,00 kn,

- sudska pristojba na prigovor 400,00 kn (Tar br. 1. Tarife sudskih pristojbi).

20. Tuženik ima pravo i na trošak žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 1.571,87 kn, koji se sastoji od sastava žalbe u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 10.1. OT), PDV 234,37 kn i zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kn (primjenom Zakona o sudskim pristojbama objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 118/18 koji je na snazi od 1. siječnja 2019., jer se po ranije važećoj tarifi naplaćuju pristojbe do donošenja nove (čl. 40.) tj. do donošenja Uredbe o tarifi sudskih pristojbi objavljene u „Narodnim novinama“ broj 53/19 i 92/21 koja je stupila na snagu 1. lipnja 2019. – Tbr. 3.1.).

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Sudac

Kristina Saganić