REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 465/2020-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosanidća kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. G., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2020. broj K-1/20., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se žalba optuženog M. G., a u povodu te žalbe i žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi M. G. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela. Za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11., uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., utvrđena mu je kazna zatvora jedna godina. Za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora tri mjeseca. Na temelju članka 51. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora jedna godina i jedan mjesec. U tu mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to od 12. svibnja do 1. kolovoza 2014. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženiku je naloženo
I Kž 465/2020-6
podmirivanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. i to 5.235.00 kuna.
2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik po branitelju, odvjetniku Z. G.
2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i predlaže da se optuženiku "izrekne bezuvjetne kazna zatvora u duljem trajanju za svako od predmetnih kaznenih djela, kao i jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju".
2.2. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže "da Vrhovni sud Republike Hrvatske ... ukine pobijanju prvostupanjsku presudu, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a sasvim podredno da revidira odluku o kazni njenim znatnijim ublažavanjem uzimajući u obzir sve okolnosti ovog slučaja."
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženog M. G., odvjetnika Z. G.. Na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i optuženi M. G. pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavak 4. ZKP/08.).
6. Žalba optuženog M. G. je osnovana, a žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
7. Optuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud „nije istinski dao razloge u pogledu svoje tvrdnje da je optuženik djelovao u izravnoj namjeri“ pa da se zato pobijana presuda "u tom najvažnijem dijelu niti ne može valjano ispitati, odnosno kritizirati ... u žalbi". Žalitelj je u pravu.
7.1. U ovom je postupku optuženik proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela; razbojništvo i teška tjelesna ozljeda. Oba djela, kao i svako drugo kazneno djelo, imaju objektivne i subjektivne sastavnice koje u postupku moraju biti utvrđene i obrazložene, ako je riječ o osudi.
7.2. Za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. objektivna je sastavnica ovdje nanošenje teške tjelesne ozljede oštećeniku, a subjektivne su sastavnice ubrojivost, svijest o protupravnosti, izostanak ispričavajućih razloga te namjera koja ovdje, prema činjeničnom opisu, očito predstavlja izravnu namjeru I. stupnja (svjestan počinjenja djela i hoće posljedicu). Objektivna sastavnica u postupku nije bila sporna, a subjektivne je sastavnice prvostupanjski sud dostatno obrazložio iako izravnu namjeru nije precizno odredio kao izravnu namjeru I. stupnja. No, ta nepreciznost ne utječe na pravilnost obrazloženja objektivnih i subjektivnih sastavnica kaznenog djela teške tjelesne ozljede.
I Kž 465/2020-6
7.3. Za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. ovdje su objektivne sastavnice uporaba sile i kvalifikatorna okolnost vrijednosti oduzete stvari (ručnog sata). Subjektivne su sastavnice kao i kod prethodnog djela, ali ovdje postoje još dvije dodatne okolnosti koje su trebale biti utvrđene i obrazložene. Jedna je upotreba sile radi krađe, a druga je postojanje svijesti o kvalifikatornoj okolnosti odnosno o vrijednosti ručnog sata. Niti jedna od te dvije posebnosti u postojanju subjektivnih sastavnica u pobijanoj presudi nisu obrazložene.
7.3.1. Naime, prvostupanjski sud samo uopćeno navodi da je "optuženik uporabom sile protiv oštećenika, oduzeo tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji". U obrazloženju nema razloga o tome da je optuženik silu upotrijebio upravo radi oduzimanja sata. Na to je posebno trebalo obratiti pozornost imajući na umu činjenični opis u kojem stoji da je oštećeniku optuženik rekao „sada ću naplatiti onu vožnju kada sam te vozio! te krenuo prema njemu u nakani da ga udari ... u cilju da imenovanoga teško tjelesno povrijedi ... da bi mu potom u jednom trenutku sa zapešća lijeve ruke otkopčao muški ručni sat ... nakon čega se udaljio u nepoznatom smjeru odnoseći sa sobom navedeni ručni muški sat ...". Ovakav ne baš sasvim jasan opis sastavnica razbojništva ipak bi mogao biti dostatan ako bi obrazloženje imalo razloge da je optuženik silu upotrijebio i za oduzimanje sata, a ne samo za nanošenje teške tjelesne ozljede. S obzirom na to da u pobijanoj presudi izostaju razlozi o navedenome, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju optuženik u žalbi upire navodeći da su izostali potpuni razlozi o izravnoj namjeri.
7.4. Osim toga, razmatrajući žalbe, utvrđene su još dvije pogreške u sastavljanju pobijane presude. Jedna se odnosi na izostanak razloga o postojanju svijesti o kvalifikatornoj sastavnici razbojništva (vrijednost sata), a druga na proturječje između izreke i obrazloženja te proturječje unutar obrazloženja.
7.4.1. Naime, kada je kvalifikatorni oblik razbojništva ostvaren oduzimanjem radi prisvajanja tuđe pokretne stvari koja predstavlja znatnu imovinsku korist, tada je potrebno utvrditi i obrazložiti da počinitelj ima svijest da stvar koju oduzima ima vrijednost koja predstavlja znatnu imovinsku korist. To naravno ne znači da počinitelj mora znati točnu vrijednost tuđe stvari koju oduzima, dovoljno je da ima svijest o tome da stvar ima veću vrijednost i to onu koja prelazi kvalifikatornu granicu. Ovdje je, dakle, trebalo utvrditi i obrazložiti da je optuženik imao svijest o većoj vrijednosti sata. No, to utvrđenje i obrazloženje optuženikove svijesti o vrijednosti sata je ovdje izostalo pa se u tom dijelu prvostupanjska presuda ne može ispitati. Time je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
7.4.2. Nadalje, u pobijenoj presudi postoji proturječje između izreke i obrazloženja i proturječje unutar obrazloženja. Naime, u izreci pobijane presude stoji da je optuženiku utvrđena pojedinačna kazna za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora jedna godina i jedan mjesec. U obrazloženju stoji da mu je utvrđena pojedinačna kazna za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. KZ/11. te da je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora jedna godina i tri mjeseca (stranica 7., drugi odlomak odozdo). To je proturječje između izreke i
I Kž 465/2020-6
obrazloženja. Unutar obrazloženja postoji proturječje između navedenoga na stranici 7. pobijane presude i navedenoga na stranici 8. (treći red odozdo) gdje se navodi da je optuženiku utvrđena pojedinačna kazna za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora jedna godina i jedan mjesec (kao u izreci). Riječ je dakle o dva proturječja koja predstavljaju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
7.4.3. Ovo tim više ako se ima na umu da je u navedenom odlomku na stranici 7. pobijane presude tekst obrazloženja istovjetan tekstu obrazloženja prethodne prvostupanjske presude (od 24. svibnja 2016., list 261 spisa, treći odlomak odozgo). To upućuje na zaključak da je tekst iz prethodne prvostupanjske presude jednostavno prenesen u pobijanu presudu. Prethodna prvostupanjska presuda je ukinuta odlukom ovoga suda broj I Kž 517/2016. od 10. prosinca 2019. Jedan od razloga ukidanja je bilo i istovjetno proturječje izreke i obrazloženja koje je ovdje ponovljeno prenošenjem dijela obrazloženja iz prethodno ukinute prvostupanjske presude u pobijanu presudu. Drugim riječima, prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku ponovio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju je bio upozoren odlukom ovoga suda od 10. prosinca 2019.
8. S obzirom na počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., prvostupanjsku je presudu trebalo ukinuti.
9. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud izbjeći pogreške na koje je upozoren ovom odlukom. Izvest će potrebne dokaze koje će razložno raščlaniti te donijeti novu odluku koju će pravilno obrazložiti. Ako optuženika proglasi krivim za oba kaznena djela koja su mu stavljena na teret, pravilno će obrazložiti sve objektivne i subjektivne sastavnice posebno za svako djelo.
10. Imajući na umu sve navedeno, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjska je presuda ukinuta u cijelosti pa je, po prirodi stvari, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna.
Zagreb, 1. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
