REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 648/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćniku N. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. B. d.d. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1576/2021-2 od 18. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2931/19-25 od 29. siječnja 2021., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1576/2021-2 od 18. listopada 2021., pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten.
4. Pobijanom presudom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi ugovorenih kamata koje su obračunate primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 28. lipnja 2006. za iznos kredita od 22.263,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.
5. Prvim pitanjem se traži odgovor na to je li sud ovlašten, kada utvrdi da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi neodrediva, ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope, a ono, po shvaćanju ovoga suda nije važno za rješenje ovog spora, jer sud nije ukinuo ugovorenu promjenjivost kamatne stope nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Osim toga u odnosu na to pitanje, odluke na koje se poziva navodeći razloge razlozi važnosti (Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Revt-304/11 od 4. travnja 2012) donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, dok pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja iznesenih u odluci ovoga suda Rev-1172/2018.
6. Drugo pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. donesene u kolektivnom sporu, bez pravne ocjene je li konkretna odredba u ugovoru istovjetna onoj koja je utvrđena ništetnom presudom u kolektivnom sporu, a ni razlozi važnosti (odluka Suda Europske unije u predmetu Ruxanda Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA, C-186/16 od 20. rujna 2017.) ne odgovaraju ovoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
6.1. Treće pitanje odnosi se na "ovlaštenje-mogućnost suda da iz pravnog poretka ukloni pravni institut zastare za povrat iznosa (restituciju) u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe na temelju koje je plaćanje izvršeno", te ono, kao takvo, polazi od pogrešne pretpostavke da je iz pravnog poretka uklonjen institut zastare kada se radi o ništetnim ugovorima, a osim toga odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda o tome pitanju, tim više što je o tome pitanju na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:
"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora",
6.2. Na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. broj: Su-IV-33/2022- 2 doneseno je i objedinjeno pravno shvaćanje, kojim je pojašnjeno naprijed izneseno shvaćanje, koje glasi:
"1. Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju.
2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2).
3. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017- 2).
4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka".
7. U odnosu na četvrto pitanje koje se odnosi na mogućnost primjene shvaćanja građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje glasi "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", i na ugovor o kreditu, nisu navedeni odgovarajući razlozi važnosti jer se u tom pravcu tuženik pozvao na odluku Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3811/2017 od 22. siječnja 2020., koja nije razlog važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev- 2398/10., koja se ne odnosi na predmetnu činjeničnu i pravnu situaciju, jer se radi o zajmu između fizičkih osoba.
8. Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 1. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
