REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 713/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Lj. iz Z., OIB … , zastupanog po punomoćniku I. F. odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. e. t. d.o.o. iz Z., OIB … , radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1601/19-2 od 28. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3984/18-39 od 9. rujna 2019., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslovni broj 270-IO-069/2018 od 11.5.2018. kao ni Odluka kojom se ne udovoljava zahtjevu za zaštitu prava radnika poslovni broj 270-IO-069/2018 od 7.6.2018. godine kojim se otkazuje Ugovor o radu sklopljen 8. prosinca 2016. između tuženika Z. e. t. d.o.o., Z., OIB … i tužitelja D. Lj. iz Z., … , OIB … zaposlenom na radnom mjestu "referent za promet III" šifra radnog mjesta ZO 153, A. p. P. zbog osobito važne činjenice radi koje nastavak radnog odnosno moguć, pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto "referent za promet III" šifra radnog mjesta ZO 153, A. p. P. u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 2.000,00 kuna u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.".

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3984/18-39 od 9. rujna 2019.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.".

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I i stavkom II izreke, reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

3. Revizija tuženika nije osnovana.

4. Prema odredbi čl. 391. st. 3 ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

4.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. svibnja 2018. i odluke tuženika kojom nije udovoljeno zahtjevu tužitelja za zaštitu prava od 7. lipnja 2018., za utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te zahtjev za vraćanje tužitelja na posao na radno mjesto ("referent za promet III" - A. p. P.).

6. Nižestupanjski sudovi, između ostalog utvrdili su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao samostalni referent kontrole karata,

- da mu je radni odnos prestao na temelju odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. ožujka 2015., koju je tužitelj pobijao u sudskom postupku te je ista presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1114/15 od 12. svibnja 2016. utvrđena nedopuštenom, a ista je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-821/16 od 29. rujna 2016.,

- da je tuženik, postupajući po navedenoj pravomoćnoj presudi, pozvao tužitelja na rad te je zbog organizacijskih promjena koje su nastale kod tuženika s tužiteljem 8. prosinca 2016. sklopio novi ugovor o radu za radno mjesto "referent za promet III",

- da su rješenjem ovog revizijskog suda broj Revr 578/17 od 28. studenoga 2017. ukinute navedena prvostupanjska i drugostupanjska presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je tuženik dopisom od 4. travnja 2018. pozvao tužitelja da dostavi očitovanje Elektrostrojarske obrtničke škole iz Z. da je njegova svjedodžba o završnom ispitu te škole matični broj DP … od 9. rujna 2002. istinita i vjerodostojna, pod prijetnjom izvanrednog otkaza,

- da je tužitelj dopisom od 24. travnja 2018. odgovorio tuženiku da je u tijeku, pored sudskog postupka i upravni postupak radi donošenja rješenja o vjerodostojnosti njegove svjedodžbe, a po završetku kojih postupaka se obvezuje tuženiku dostaviti rješenje Elektrostrojarske obrtničke škole,

- da je tuženik 11. svibnja 2018. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tužitelj primio 19. svibnja 2018. te protiv iste u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio odlukom od 7. lipnja 2018.,

- te da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. svibnja 2018. tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć, uz obrazloženje kako je tužitelj 8. prosinca 2016. sklopio s poslodavcem ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove "referenta za promet III", i to postupajući po pravomoćnoj sudskoj presudi, da su u čl. 9 Ugovora o radu od 8. prosinca 2016. stranke ugovorile da u slučaju ako je radnik prilikom sklapanja ugovora dao neistinite podatke ili prešutio činjenice bitne za njegovo sklapanje da poslodavac može otkazati ugovor o radu bez obveze poštivanja propisnog roka, da je tuženik dopisom od 4. travnja 2018. pozvao tužitelja da u roku od 8 dana dostavi očitovanje Elektrostrojarske obrtničke škole iz Z. da je njegova svjedodžba o završnom ispitu istinita i vjerodostojna, da je tužitelj bio upozoren da u slučaju da ne dostavi takvo očitovanje da će se smatrati da je prilikom sklapanja ugovora o radu od 8. prosinca 2016. dao neistinite podatke (posljedično čemu će biti otkazan ugovor o radu bez poštivanja otkaznog roka), da se tužitelj očitovao na dopis tuženika od 4. travnja 2016., pri tome ne dostavivši dokaz da je sporna svjedodžba vjerodostojna, a uslijed svega toga da je došlo do grubog narušavanja odnosa povjerenja među strankama što u konačnici predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć.

7. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su prihvatili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. U konkretnom slučaju tuženik nije imao valjani razlog da izvanrednim otkazom otkaže predmetni ugovor o radu sa tužiteljem. Činjenica da je tuženik posumnjao u vjerodostojnost svjedodžbe tužitelja o završnom ispitu, da je pozvao tužitelja da dostavi dokaz o vjerodostojnosti te svjedodžbe te da tužitelj nije takav dokaz dostavio, ali je pri tome ukazao da su u toku upravni i sudski postupci vezani za utvrđivanje vjerodostojnosti te svjedodžbe, ne opravdava otkazivanje ugovora o radu, pa niti zbog narušenog povjerenja tuženika prema tužitelju. Navedene okolnosti ne predstavljaju niti osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a niti neku drugu osobito važnu činjenicu radi kojih uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć (čl. 116. st. 1. ZR). Naime, u datim okolnostima tj. kada se vodio upravni i sudski postupak za utvrđenje vjerodostojnosti predmetne svjedodžbe (koji su postupci u konačnici završili pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-2284/18-26 od 31. ožujka 2021., kojom je poništeno rješenje Elektrostrojarske obrtničke škole od 21. svibnja 2018. i rješenje od 18. srpnja 2018. - kojim rješenjima je utvrđena nevjerodostojnom svjedodžba tužitelja o završnom ispitu), tužitelj nije niti mogao udovoljiti zahtjevu tuženika za dostavu traženog dokaza (već je mogao samo ukazati tuženiku da se navedeni postupci vode).

10. Nije u pravu tuženik kada smatra da pobijana drugostupanjska presuda odstupa od prakse revizijskog suda (odluke broj Revr 1323/15-3 od 17. siječnja 2017., Revr 2354/15-2 od 1. ožujka 2017., Revr 207/16-2 od 3. listopada 2017., Revr 876/16-2 od 12. prosinca 2017., Revr 971/16-2 od 20. rujna 2017., Revr 1143/16-3 od 22. veljače 2017., Revr 1208/16-2 od 5. prosinca 2017., Revr 1291/16-2 od 11. srpnja 2017., Revr 157/17-2 od 11. srpnja 2017., Revr 170/17-2 od 28. studenoga 2017., Revr 270/17-2 od 28. studenoga 2017., Revr 820/05-2 od 23. veljače 2006. i Revr 54/16-3 od 16. travnja 2016.). Naime, u postupcima koji su prethodili navedenim odlukama revizijskog suda utvrđeno je da je poslodavac otkazao ugovor o radu radniku jer je određena svjedodžba o stručnoj spremi bila nevjerodostojna te da je radnik tu nevjerodostojnu svjedodžbu koristio kod poslodavca. Kao što je prethodno rečeno u konkretnom slučaju razlog otkazivanja ugovora o radu je bitno drugačiji (sama sumnja poslodavca u vjerodostojnost svjedodžbe i nedostavljanje dokaza od strane radnika da je svjedodžba vjerodostojna).

11. S obzirom na ostale revizijske navode tuženika ovdje je tek za ukazati da će u konačnici sporni odnos među strankama vezan za vjerodostojnost predmetne svjedodžbe biti riješen u ponovnom postupku koji se vodi nakon rješenja ovog revizijskog suda broj Revr 578/17 od 28. studenoga 2017., obzirom da je predmet spora u tom postupku tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 11. ožujka 2015. (gdje je razlog otkaza korištenje nevjerodostojne svjedodžbe).

12. Kako ne postoje razlozi radi kojih je podnesena predmetna revizija, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom revizije.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko Jug, v.r.