REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 611/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, zastupanog po Nataši Ivek Kalamari, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 32, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7187/2017-2 od 21. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-55/2017-10 od 23. listopada 2017., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7187/2017-2 od 21. rujna 2018. i presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-55/2017-10 od 23. listopada 2017., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-55/2017-10 od 23. listopada 2017., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženik obveže platiti mu iznos od 56.521,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje od 21. travnja 2017. do isplate teku po preciznije određenoj u toj presudi, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Predlaže reviziju prihvatiti, te preinačiti pobijane odluke, podredno predlaže ukinuti pobijane nižestupanjske presude i vrati predmet na ponovno suđenje sudu I. stupnja.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija je dopuštena i osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete povodom prometne nezgode koja se dogodila 20. ožujka 1996., u kojoj je osiguranik tužitelja Josip Mareković zadobio teške tjelesne ozljede, uslijed kojih ozljeda je 2. travnja 1996. preminuo, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika.
6. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je njegov osiguranik Josip Mareković u ovoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo, te da je u upravnom postupku njegovim članovima obitelji, Mariji Mareković priznao pravo na obiteljsku mirovinu, a kojim isplatama za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 28. veljače 2017. korisnicima obiteljske mirovine trpi štetu.
7.1. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženik u cijelosti tužitelju naknadio štetu za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 18. veljače 2015., budući je 20. travnja 2017. platio tužitelju iznos od 27.467,85 kn, te su odbili tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je bila sporna osnova i visina tužiteljeve tražbine.
7.2. Uz navedeno smatraju da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od tuženika na temelju odredaba čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZOMO), ali kako je u vrijeme nastanka štetnog događaja 20. ožujka 1996. tužiteljev osiguranik Josip Mareković (rođen 18. veljače 1950.) navršio 46 godina života, da je u tom trenutku imao 26 godina i 27 dana radnog staža pa bi po redovnom tijeku stvari 18. veljače 2015. otišao u starosnu mirovinu u dobi od 65 godina, slijedom čega opseg štete koja tužitelju nastaje nakon što bi njegov osiguranik navršio 65 godina, i time stekao pravo na punu starosnu mirovinu, predstavlja razliku između obiteljske i starosne mirovine, te bi tužitelj trpio štetu samo u slučaju da je iznos starosne mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svojem osiguraniku, da nije bilo štetnog događaja, manji od iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje, ali samo za iznos za koji je obiteljska mirovina veća od starosne, no kako tužitelj nije dokazao da bi obiteljska mirovina koju isplaćuje supruzi pokojnog Josipa Marekovića, tužiteljevog osiguranika, u razdoblju od 19. veljače 2015. do 28. veljače 2017. bila veća od starosne mirovine koju bi pokojni Josip Mareković primao u tom razdoblju da nije preminuo, tužbeni zahtjev tužitelja su ocijenili neosnovanim i kao takvoga ga odbili.
8. Tužitelj smatra da su odluke nižestupanjskih sudova nezakonite zbog pogrešne primjene materijalnog prava, konkretno odredbe čl. 161. i čl. 164. st. 1. ZOMO-a, te navodi da je na konkretni slučaj nužno primijeniti citirane zakonske odredbe, prema kojima tužitelj ima pravo na novčana davanja isplaćena na osnovi rješenjem tužitelja priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, jer je tim odredbama propisano pravo na naknadu stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog zakona.
9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10. Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.
11. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
12. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja suda revizijskog suda iznesenog u odluci poslovni broj Rev- 1235/2021-2 od 22. veljače 2022., u kojoj je izneseno pravno shvaćanje, nakon što je tuženiku dopušteno podnošenje revizije, u kojem je odgovoreno na postavljeno pitanje
13. Kako je naprijed navedeno, i u ovoj fazi postupka sporan je način utvrđivanja opsega štete na koju tužitelj ima pravo, zbog čega tužitelj u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a postavlja pitanje:
„Predstavlja li za tužitelja štetu, u parničnom postupku za naknadu štete kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj obiteljskoj mirovini članovima obitelji priznate nakon smrti osiguranika, puni iznos isplaćene mirovine u skladu s čl. 161. ZOMO (Narodne novine“ broj: 157/13), ili, kako smatra tuženik, štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate obiteljske mirovine i starosne mirovine koju bi umrli ostvario, da nije bilo štetnog događaja, u odnosu na koje pitanje se poziva se na presudu revizijskog suda broj Rev-501/2007-2 od 5. srpnja 2007. i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8613/2016-2 od 25. travnja 2018.“.
14. Izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj odluci sudova nije pravilno.
15. U odnosu na sporno pitanje opsega štete, ističe se da prema odredbi čl. 161. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. toč. 1.)
15. Po shvaćanju ovog suda, sukladno navedenim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete.
16. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. toč. 1. ZOMO-a), dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. t. 1. ZOMO-a).
17. Prihvatljive su tvrdnje tuženika da bi po redovnom tijeku stvari, da u štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik nije uslijedila smrt osiguranika tužitelja, osiguranik nastavio raditi i ostvario starosnu mirovinu. Time bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZOMO-a tužitelj ostvarivao prihod. U konkretnoj situaciji tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do smrti svog osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale.
18. Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (tako i u Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022.).
19. Kako na takav način nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali predmetnu štetu tužitelja osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
20. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, posljedično tome nije bilo moguće preinačiti pobijane presude, te je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a bilo nužno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
21. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 1. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
Broj zapisa: eb307-37e54
Kontrolni broj: 01252-84e21-cd2d2
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
