Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-278/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. K., zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi sa člankom 119. stavak 1. i člankom 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećenog B. Z., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 4. svibnja 2021. broj K-17/2016-97, u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
I Odbacuje se žalba oštećenog B. Z. kao nedopuštena.
II Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Karlovcu optuženi A. K. je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.-dalje: ZKP/08.) oslobođen od optužbe da bi na način i pod okolnostima opisanim u presudi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom s posljedicom smrti, opisanom u članku 120. u vezi sa člankom 119. stavkom 1. KZ/11. i člankom 118. stavkom 1. KZ11., a kažnjivo po članku 120. KZ/11.
1.1. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećeni nasljednici pokojnog I. Z. s imovinskopravnim zahtjevom upućeni su u parnicu.
1.2. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i suđenje.
3. Žalbu je podnio oštećeni B. Z. po punomoćniku J. S., odvjetniku u K. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na obje žalbe podnio je optuženi A. K. po branitelju T. K., odvjetniku u Z. s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu te odbaciti žalbu oštećenika kao nedopuštenu.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba oštećenika nedopuštena.
U odnosu na točku I izreke ove odluke
7. Žalba oštećenika nije dopuštena, jer se za njezino podnošenje nisu stekli uvjeti iz članka 464. stavka 4. ZKP/08. koji propisuje da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati.
7.1. U konkretnom kaznenom predmetu oštećenik niti u jednom stadiju postupka nije imao status oštećenika kao tužitelja, već je kazneni postupak protiv optuženika pokrenuo državni odvjetnik koji ni u jednom trenutku nije ustanovio da nema osnova za pokretanje ili provođenje kaznenog postupka, kada bi na njegovo mjesto mogla stupiti žrtva (ili nasljednici žrtve) u ulozi oštećenika kao tužitelja (članak 2. stavak 4. ZKP/08.), pa je stoga žalbu oštećenika trebalo odbaciti kao nedopuštenu.
U odnosu na točku II izreke ove odluke
8. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da je na tako pogrešno utvrđenom stanju temeljio oslobađajuću presudu protiv optuženika.
8.1. Naime, svoju presudu sud prvog stupnja temeljio je na obrani optuženika kojim negira kazneno djelo te na iskazu svjedoka danih na raspravi pred prvostupanjskim sudom, zaključujući kako se iz njihovih podudarnih iskaza te na temelju vještačenja po vještaku sudsko-medicinske struke, dr. P. B., koji je kao uzrok smrti pokojnog I. Z., u svom nalazu i mišljenju te dopuni istog, zaključio da je neposredni uzrok smrti akutno otrovanje etilnim alkoholom, pa sud nalazi da se na temelju tako provedenih dokaza može zaključiti, da fizički napad optuženog K. na pokojnog Z. nije rezultirao nanošenjem takvih tjelesnih ozljeda koje bi kod pokojnog Z. bile u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom njegove smrti. Prvostupanjski sud potom zaključuje da je smrtna posljedica rezultat kombinacije tih dvaju uzroka, stupnja alkoholiziranosti te zadobivanih ozljeda uslijed kojih je došlo do smanjenja volumena udaha i smanjenja korisne aktivne površine preko koje se obavlja izmjena plinova u plućima.
8.2. Uporište za gore navedene zaključke sud nalazi u tome što iz mišljenja medicinskog vještaka proizlazi vjerojatnijim kako je u ozljeđivanju pokojnog oštećenog Z. sudjelovalo više osoba, te da niti jedan od svjedoka nije iskazao da bi optuženi K. oštećenog Z. udarao i prutastim sredstvom, a za koje vještak navodi da je također bilo uporabljeno pri ozljeđivanju pokojnog Z. Takvo sredstvo, zaključuje sud, koje bi odgovaralo opisu prutastog sredstva, sa sobom su imali jedino V. U. koji je sa sobom imao štap za hodanje te M. U. koji je također sudjelovao u fizičkom sukobu koji se odvijao izvan lokala, dok je fizički sukob u kojem je sudjelovao optuženik bio u lokalu, ali ne i izvan lokala.
8.3. Kao daljnju, a odlučnu činjenicu za oslobađajuću presudu, prvostupanjski sud nalazi u tome da je oštećeni Z. doista izašao iz lokala, te kako nema nikakvih dokaza da bi Z. preminuo u lokalu ili da bi ga bilo tko iznosio iz lokala, jer na to ne upućuju bilo kakvi pronađeni biološki ili drugi tragovi. Kako medicinski vještak dr. P. B. dozvoljava da je oštećeni Z. preminuo na mjestu na kojem je pronađen izvan lokala, sud zaključuje da je pokojni Z. bio živ u trenutku kada je izašao iz lokala, prihvaćajući za takva utvrđenja u cijelosti obranu optuženika, te iskaze svjedoka B., M. i svjedokinje G.
8.4. To što svjedokinja M. Š. tvrdi da Z. uopće nije izlazio iz lokala za vrijeme tog fizičkog sukoba na parkiralištu, sud smatra da očito nije točno, jer je on pronađen mrtav na parkiralištu sa višestrukim ozljedama koje su po zaključku suda rezultat fizičkog napada na parkiralištu, dok u pogledu svjedočenja D. B. sud zaključuje da je njegov iskaz proturječan samom sebi, pa sud nije povjerovao niti njegovom prijašnjem iskazu, niti onom izmijenjenom na raspravi, ocijenivši da je ovaj svjedok u vrijeme događaja u lokalu bio pod utjecajem alkohola, a prilikom ispitivanja u prethodnom postupku da je bio pod stresom zbog spoznaje da je oštećeni Z., kojeg je dobro poznavao, umro.
9. U odnosu na ovako iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, s pravom državni odvjetnik ističe kako se zaključak o pomanjkanju dokaza za osuđujuću presudu temelji prvenstveno na pogrešnoj ocjeni suda o iskazu svjedoka, pogotovo svjedoka bliskih optuženiku, koje su dali na raspravi, ocijenivši iste kao podudarne obrani optuženika i nalazu vještaka, a pri čemu je prvostupanjski sud propustio u pogledu personalnih dokaza razlučiti bitno od nebitnog, istinu od neistine, a sve bez analize i ocjene iskaza svih svjedoka koje su dali u prethodnom postupku, te bez valjano prihvatljivog obrazloženja zašto su svjedoci mijenjali svoje iskaze te iznosili neprihvatljive konstrukcije i nelogične sljedove događaja u odnosu na ono što su prethodno iskazivali.
9.1. Naime, po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, sud prvog stupnja se oslonio isključivo na vlastitu prosudbu, kada je, očito, nekritički u bitnome prihvatio obranu optuženog te svjedoka M. i svjedokinje G. te se zadovoljio njihovim paušalnim obrazloženjem kako je točno ono što iskazuju na raspravi, prihvativši pritom u cijelosti pročitani iskaz svjedoka B. Nasuprot tome, a u odnosu na iskaz svjedoka B., koji je također promijenio svoj iskaz na raspravi, sud je zaključio da se radi o proturječnom iskazu, da je isti u suprotnosti sam sa sobom, ali i sa medicinskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je oštećenog najvjerojatnije tuklo više osoba, da je pretučen i prutastim sredstvom i da je preminuo na parkiralištu.
9.2. No, prilikom ocjene dvaju iskaza svjedoka B., sud gubi iz vida da je iskaz ovog svjedoka iz prethodnog postupka u bitnim dijelovima suglasan iskazu svjedokinje Š., a pogotovo u dijelu da Z. nije izlazio iz lokala. Prvostupanjski sud je propustio sa potrebitom pažnjom ocijeniti činjenice koje proizlaze iz iskaza svjedokinje Š., da kada je ona odlazila iz lokala, da je I. Z. i dalje bio u lokalu, a kada je izašla iz objekta, tamo je zatekla D. B. kod njegovog automobila, dok je optuženog A. K., S. G. i M. B. vidjela na parkiralištu kako su stajali i svađali se, no, da tada već više nije bilo nikog od Roma. Svjedok D. B. također je iskazao da kada je izašao iz lokala, da je oštećeni Z. ostao u lokalu, a dok je čekao M. Š. da dođe, na parkiralište su došli V. U., V. zet, braća i još neki rođaci, te ih je vidio da u rukama drže tupotvrde predmete poput palica i letvi te su ga pitali tko je tukao J. U., a on im je to rekao. Tada je na parkiralištu došlo do obračuna između V. U. i osoba koje su s njim došle s D. M. Zatim je izašla M. Š. te su njih dvoje otišli, a nekako istovremeno da su otišli V. U. i osobe koje su bile s njim. Tvrdi da te osobe, koje su bile s V. U., nisu tukle I. Z. koji je ostao u lokalu.
9.3. Isto tako, a u pogledu događanja na parkiralištu te u odnosu na prethodne iskaze svjedoka B. i svjedokinje Š., sud je u analizi dokaza propustio osvrnuti se i valjano ocijeniti iskaze svjedoka V. i M. U. te J. J., a iz čijih iskaza gotovo istovjetno proizlazi opis događaja na način kako ga je opisao i svjedok B.
9.4. Tako iz iskaza svjedoka M. U. proizlazi da u vrijeme kada su došli ispred lokala, te ustanovili da J. U. više nije tamo, odlučili su otići, ali da su tada iz kafića izašle dvije osobe od kojih mu je jedna rekla: "Kako sam brata, tako ću i tebe!" te je između njih započeo fizički sukob. Te dvije osobe su pobjegle natrag u kafić, pa je on zajedno sa osobama sa kojima je došao na mjesto događaja i otišao. Svjedok V. U., iskazuje da kada mu je D. B. rekao da su J. U. istukli i da je ovaj pobjegao, da su on i M., te ostali koji su s njima došli, odlučili otići, ali kada su krenuli prema autu, da su iz lokala istrčala dvojica muškaraca od kojih je jedan bio sin B. M., a drugi A. K. Kako je kod sebe imao pomoćni štap za hodanje, da je istim udario A. K. po leđima, nakon čega su K. i M. pobjegli u objekt, a on i njegovi su tada otišli kući. U vrijeme tog njihovog sukoba sa optuženim nijedan od njih nije vidio da bi netko ležao na parkiralištu. Svjedok J. J. potvrdio je da je s V. i M. U. te G. C. došao do tog objekta gdje su tražili J. U. te da su spomenute osobe izašle iz vozila, dok je on ostao u vozilu. Sjeća se da je nastala galama zbog čega je i on izašao iz vozila te vidio kada su iz ugostiteljskog objekta izašla dvojica muškaraca, od kojih je jedan bio znatno viši od drugog, a kada je jedan s bocom u ruci krenuo na M., da ga je M. letvom udario po ruci, te još nekoliko puta po leđima, nakon čega su oba muškarca pobjegla u lokal, a oni su potom otišli. Nije primijetio da bi netko ležao na parkiralištu u vrijeme dok su oni bili tamo.
9.5. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da sud nije sa potrebnom pažnjom analizirao iskaze ovih svjedoka, a s druge strane nije objasnio u čemu su obrana optuženika i iskazi njemu bliskih svjedoka u svemu podudarni, osim što iskazi ovih potonjih svjedoka pogoduju obrani optuženika.
9.6. Naime, kada je prvostupanjski sud izveo zaključak da je u bitnome povjerovao obrani optuženika te iskazima saslušanih svjedoka, osim D. B. i svjedokinje Š., a ne osvrćući se pri tom i na iskaze svjedoka iz točke 9.4. ove odluke, te kada je bezrezervno prihvatio nalaz sudsko-medicinskog vještaka dr. P. B. da je oštećeni Z. preminuo na parkiralištu, isključivo uslijed trovanja etilnim alkoholom, a s druge strane, kada zaključuje da je smrtna posljedica kombinacija stupnja alkoholiziranosti i brojnih ozljeda koje su pronađene na tijelu oštećenika, a da pri tome nije razjasnio koje su to ozljede, kako u mehanizmu njihovog nanošenja i nastanka, tako i u njihovoj težini, bile od presudnog značaja da u kombinaciji sa stupnjem alkoholiziranosti dovedu do smrtnog ishoda (više udaraca u glavu i u prsa šakama i nogama od strane optuženika ili druge ozljede na glavi ili ozljede od prutastog sredstva i drugo, za koje sud smatra da su nastale na parkiralištu), s pravom žalitelj upire na to da je prvostupanjski sud na tako pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju izveo i pogrešan zaključak za oslobađajuću presudu.
9.7. Isto tako, u pravu je državni odvjetnik kada u razlozima svoje žalbe navodi, a s obzirom na brojnost ozljeda i opsežnu površinsku ozljedu glave, koje je zadobio oštećenik, a u odnosu na pronađene tragove neznatnog krvarenja na parkiralištu, gdje je nedvojbeno pronađeno tijelo oštećenika, da je sud propustio vještačenjem razjasniti da li takve ozljede izazivaju obilno krvarenje ili ne izazivaju, odnosno da li neznatni tragovi krvi eventualno ukazuju da su ozljede oštećenika nastale postmortalno. Osim toga, sud se uopće nije osvrnuo na dio vještačenja iz kojeg proizlazi da su neke ozljede, kao što su prijelom rebara, mali razdori u dijelu pluća i razdor slezene nastali nakon smrti oštećenog I. Z.
9.8. Stoga je za sada preuranjen zaključak prvostupanjskog suda, kako nije moguće sa sigurnošću utvrditi da bi ovo kazneno djelo počinio samo optuženi K., koji je jedini optuženi u ovom predmetu, a sve iz razloga što je oštećenik, po nalazu vještaka, zadobio ozljede i prutastim sredstvom, koja su imali samo svjedoci U., koji su došli na parkiralište. Pri tome, državni odvjetnik u svojoj žalbi s pravom skreće pozornost, a u odnosu na prebacivanje odgovornosti na treće osobe, da je prethodno iscrpno provedena istraga koja nije dovela do procesuiranja ovih svjedoka, a niti je njihov dolazak i fizički sukob na parkiralištu doveden u vezu sa ozljeđivanjem oštećenika.
9.9. Upravo, u svezi s prethodno navedenim, sud treba imati u vidu da iz iskaza svih svjedoka, pa čak i iskaza svjedoka bliskih optuženiku, proizlazi da su U. i svi koji su s njima došli, gotovo istovjetno otišli sa parkirališta, kada i svjedoci B. i Š., dok su optuženik K., te svjedoci M., B. i svjedokinja G. ostali iza njih, jer su nakon fizičkog sukoba sa svjedocima U. pobjegli u lokal. Isto tako, sud mora pomnije izanalizirati obranu optuženog, te svjedoka M., B. i svjedokinje G., a isto tako i u pogledu toga tko je od njih i kada otišao sa parkirališta, tko je kome i kada javio da je Z. mrtav, poglavito u odnosu na protek vremena od odlaska U. i vremena kada reagiraju svjedok M. B. i njegova supruga. Naime, iz iskaza svjedoka B. proizlazi da se u vrijeme kada je čuo škripu guma od automobila na parkiralištu nalazio u kupaoni, te da je nakon 15 minuta, pogledao kroz prozor, kao i njegova supruga, kada su primijetili S. G. koja je s parkirališta mahala da otvore prozor, te su tada vidjeli vani S. G. i M. B., a S. G. im je tada rekla da na parkiralištu leži I. Z. i da misli da je mrtav, te da zovu hitnu.
10. Slijedom svega iznesenog, za sada se čini da je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveden pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nema dovoljno dokaza iz kojih bi se na nedvojbeni način moglo zaključiti da je optuženi A. K. počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom s posljedicom smrti, opisanom u članku 120. u vezi sa člankom 119. stavkom 1. KZ/11. i člankom 118. stavkom 1. KZ11. Stoga je žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo prihvatiti, te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud u potpuno izmijenjenom vijeću voditi računa o okolnostima na koje mu je ovdje ukazano, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, ali i nove ukoliko ih ocijeni opravdanim radi razjašnjenja cjelokupnog slijeda i dinamike događaja, te valjano razjasniti uzročno posljedičnu vezu o nastanku smrtne posljedice na strani pokojnog I. Z., poglavito u dijelu da li se i ozljede koje je zadobio oštećeni Z. u fizičkom sukobu sa optuženim K. nalaze također "u kombinaciji dvaju uzroka, stupnja alkoholiziranosti te zadobivanih ozljeda uslijed kojih je došlo do smanjenja volumena udaha i smanjenja korisne aktivne površine preko koje se obavlja izmjena plinova u plućima", kao i to da li ozljeda prutastim sredstvom po svojoj težini, lokaciji i intenzitetu ulazi u krug ozljeda koje su u svezi sa etilnim alkoholom dovele do smrti oštećenog, odnosno da li je ta ozljeda uopće ona odlučna činjenica koja je dostatna za isključenje odgovornosti optuženika. Prvostupanjski sud će potom nakon provedene svestrane analize i ocjene rezultata dokaznog postupka iznova ocijeniti ima li pouzdanih dokaza o učinu terećenog kaznenog djela te će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će, sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08., i valjano obrazložiti.
12. Iz naprijed navedenih razloga, na temelju članka 480. i članka 483. stavak 1.
ZKP/08.,valjalo je riješiti kao u izreci.
Zagreb, 1. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
