Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-52/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. D., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12. – dalje KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, Kv I-29/2021-5 od 13. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, prihvaćen je zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđenog I. D., te je na temelju članka 501. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18., i 126/19. – dalje ZKP/08.) dopuštena obnova kaznenog postupka dovršenog točkom 2. izreke presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-67/10-111 od 29. veljače 2012., koja presuda je u tom dijelu preinačena u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-842/12-8 od 27. travnja 2016., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 507. stavak 3. ZKP/08. odlučeno je odmah odrediti novu raspravu u odnosu na točku 2. izreke presude.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je u pobijanom rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer da "pobijano rješenje zapravo ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama". Naime, prvostupanjski sud je za svoje zaključke iznio razloge, dok se žaliteljevo neslaganje s tim razlozima može razmatrati u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u nastavku ovog rješenja.
5.1. Osuđenik je podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka samo u odnosu na jedno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11. zbog kojeg je osuđen točkom 2. izreke presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-67/10-111 od 29. veljače 2012., koja je preinačena u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-842/12-8 od 27. travnja 2016., pozivajući se na novi dokaz i to nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka R. P., stalnog sudskog vještaka, iz kojeg, po navodima podnositelja zahtjeva proizlazi, suprotno utvrđenjima točke 2. izreke presude, da se u konkretnom slučaju nije radilo o fiktivnim pozajmicama već stvarnim pozajmicama koje su i evidentirane u knjigovodstveno- financijskoj dokumentaciji trgovačkog društva, te da nije došlo do bilo kakvog umanjenja imovine navedenog trgovačkog društva s obzirom na to da je osuđeni I. D. sve naznačene poslovne radnje izvršavao u potpunosti u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.
5.2. Prvostupanjski sud uporište za svoju odluku nalazi u tome što iz citirane pravomoćne presude u odnosu na točku 2. izreke i osuđenog I. D. proizlazi da je ta presuda donesena na temelju u cijelosti prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke Z. P., te na temelju poslovne dokumentacije trgovačkog društva, i iskaza svjedoka Lj. T., R. P., S. T. i drugih dokaza, da se radilo o fiktivnim pozajmicama u cilju pribavljanja velike nepripadne imovinske koristi, dok iz novog vještačenja, sačinjenog po vještaku R. P., proizlazi da se u konkretnom slučaju nije radilo o fiktivnim pozajmicama već stvarnim pozajmicama koje su i evidentirane u knjigovodstveno-financijskoj dokumentaciji trgovačkog društva, pa taj novi dokaz dovodi u sumnju činjenično stanje utvrđeno u točki 2. izreke pravomoćne presude.
5.3. Žalba državnog odvjetnika osnovana je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer "dovođenje u sumnju" pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćno okončanom kaznenom postupku doista ne ulazi u razloge propisane u članku 501. stavku 1. točki 3. ZKP/08. da bi se dopustila tzv. prava obnova postupka.
6. Naime, po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, zaključak prvostupanjskog suda za sada je preuranjen, jer je prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji propustio izvidjeti činjenice i pribaviti dokaze u smislu članka 506. stavka 2. ZKP/08. u kojem je propisano da "…predsjednik vijeća će sam ili preko suca istrage izvidjeti činjenice i pribaviti dokaze na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev", pa je prvostupanjski sud barem trebao ispitati stalnog sudskog vještaka P. i tek potom ocijeniti njegov nalaz i mišljenje. Tako proizlazi i iz ustaljene sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske da bi sud trebao u smislu odredbe članka 506. stavak 2. ZKP/08., provesti izvide, a potom ocijeniti da li su ispunjeni uvjeti iz članka 501. stavku 1. točki 3. ZKP/08. da bi se dopustila tzv. prava obnova postupka (odluke broj I Kž-205/2015., I Kž-153/2018., I Kž 102/2020.).
6.1. Stoga je u pravu državni odvjetnik da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno budući da u pobijanom rješenju nije razjašnjeno da li se radi o preocjeni utvrđenog činjeničnog stanja i dokumentacije koja je vještačena po vještakinji P. ili stvarno o novim činjenicama i dokazima koja su dovela do suprotnih utvrđenja vještaka P., odnosno radi li se samo o polemiziranju osuđenog D. sa činjeničnim stanjem utvrđenog pravomoćno okončanom kaznenom postupku.
6.2. Isto tako, a ovisno o utvrđenjima o tom novom nalazu, sud će imati u vidu da iz prethodno citirane pravomoćne presude u odnosu na točku 2. izreke proizlazi da je i prvostupanjski i drugostupanjski sud našao utvrđenim "…da nije utvrđeno postojanje ugovora o pozajmicama, a poglavito ne odluka poduzeća kojom se pozajmice odobravaju, … navodne uplate tog novca u blagajnu a zatim isplate, u nekim slučajevima knjižene kao materijalni troškovi…", pa da je stoga pravilno zaključeno "…da se radilo o tzv. fiktivnim pozajmicama kojima je prikrivano izvlačenje novca iz poduzeća."
6.3. Upravo na te okolnosti svakako treba ispitati vještaka i razjasniti na temelju kojih dokaza i dokumentacije je došao do utvrđenja da se "nije radilo o fiktivnim pozajmicama već stvarnim pozajmicama koje su i evidentirane u knjigovodstveno- financijskoj dokumentaciji trgovačkog društva, te da nije došlo do bilo kakvog umanjenja imovine navedenog trgovačkog društva s obzirom na to da je osuđeni I. D. sve naznačene poslovne radnje izvršavao u potpunosti u skladu s pozitivnim zakonskim propisima."
7. Stoga, izvid prvostupanjskog suda koji se sastoji samo u pregledavanju dostavljenog nalaza, a bez ocjene iz čega proizlazi zaključak vještaka "da se u konkretnom slučaju nije radilo o fiktivnim pozajmicama", nije dostatan da bi se za sada donijela odluka o prihvaćanju podnesenog zahtjeva za obnovu postupka uz samo paušalno navedenu konstataciju "da taj novi dokaz upravo dovodi u sumnju činjenično stanje utvrđeno u točki 2. izreke presude."
8. S obzirom na izloženo, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti pobijano rješenje kako bi se u ponovljenom postupku uklonili nedostaci na koje je ukazano, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 1. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
