Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-81/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Š. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-9/2022-7 (K-40/2014.) od 11. veljače 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Š. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj broj Kv-I-9/2022- 7 (K-40/2014.) od 11. veljače 2022., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-16/2013. od 30. svibnja 2014., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-30/2014-18 od 20. listopada 2014., protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog Š. K. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 1. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. studenog 2020. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno optuženi Š. K. i po branitelju K. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i „pustiti optuženika da se brani sa slobode“, a podredno ukinuti pobijano rješenje i uputiti predmet na ponovno odlučivanje. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Premda žalitelj uvodno ističe bitnu povredu odredbi kaznenog postupka kao zakonsku osnovu pobijanja, to ne konkretizira. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Š. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.
6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski sud nalazi da načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisane kazne te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, posebno imajući u vidu kriminalnu količinu. Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je do sada u postupku pokazao dovoljan stupanj marnosti, u skladu s objektivnim mogućnostima i nije bilo neopravdanih zastoja u postupanju. Pri tome uzeto je obzir da je riječ o izuzetno složenom kaznenom predmetu, da je prvostupanjski sud kontinuirano određivao i održavao rasprave, a okolnost da je zadnja rasprava održana 11. lipnja 2021. ne može se pripisati nemarnosti suda (li nekim drugim razlozima na stani suda) jer je riječ o objektivnih razlozima.
7. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su na strani optuženog Š. K. ostvarene one osobite okolnosti koje ukazuju na postojanje realne i predvidive opasnosti da će on na slobodi pobjeći, kriti se i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, čime je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08, a ta opasnost je takvog intenziteta da se ne može za sada prevenirati blažim mjerama. Jednako tako nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije „dao suvisli odgovor koja je točno svrha“ primjene mjere istražnog zatvora niti su osnovani žalbeni navodi da „istražni zatvor nije ispunio svoju svrhu“. Bez značaja su žalbeni navodi optuženika da će u daljnjem tijeku rasprave „odazivati se putem video linka“ jer takav način sudjelovanja u raspravi nije predviđen u ZKP/08.
8. U žalbi se nadalje tvrdi da prvostupanjski sud u svojim odlukama „10 puta ponavlja jedan te isti razlog“ za produljenje istražnog zatvora te da se proteklih godina „dogodilo previše promjena koje dovode u pitanje opasnost od bijega“. Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom ovih optuženika na slobodu, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica i u kojem je rasprava u poodmaklom stadiju, pa nije u pravu optuženik da su se „argumenti suda izlizali“ pa da više ne postoje posebne okolnosti za produljenje istražnog zatvora.. Bespredmetni su žalbeni navodi koji svrhu produljenog istražnog zatvora dovode u odnos s činjenicom da je optuženik već iznio obranu na raspravi, da je naveo da ne želi odgovarati na ničija pitanja, da se odriče prava na postavljanje pitanja svjedocima koji će tijekom rasprave biti ispitani te da je angažirao branitelja da ga samostalno zastupa u ovom kaznenom predmetu.
9. Optuženik u žalbi smatra da je primjenom članka 404. stavak 3. ZKP/08. otpala svaka mogućnost da ometa i opstruira daljnje vođenje kaznenog postupka te da mu se može suditi u njegovoj odsutnosti pa da produljenje istražnog zatvora nema nikakvu svrhu. Međutim, takvi žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene, posebice imajući u vidu žalbene navode da će optuženik po puštanju na slobodu odazivati se pozivima suda putem video linka. Bez značaja su pretpostavke optuženika u žalbi da se suđenje u daljnjem tijeku može provesti bez njegove prisutnosti i da više ne mora dolaziti na rasprave i da ako je nešto propustio učiniti da će i to otkloniti da ga se pusti na slobodu.
10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 1. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
