Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA Poslovni broj: 20 Pr-1433/2023-50 OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj
stvari tužiteljice M.P. iz S., OIB , koju
zastupa punomoćnik V.L., odvjetnik u O.d.Lj.-
V. & P. u S., protiv tuženika Z.b. d.d., Z., OIB , kojeg zastupa punomoćnik M.R., odvjetnik u O.d.R. i p. d.o.o. u Z.,
radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene 5. veljače 2024.. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i
punomoćnika tuženika, 7. ožujka 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora
o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici dana

5. listopada 2016. godine pa radni odnos nije prestao i tuženik je dužan vratiti
tužiteljicu na posao sve sukladno ugovoru o radu broj: 01515/14 od dana

30.6.2014. godine, i u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak spora s
zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak od 1.659,51 eura sa
zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja
se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne
stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih
postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja
banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište
primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo
polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u
roku od 8 dana.





2

Poslovni broj: 20 Pr-1433/2023-50

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika, a 5. listopada 2016.
tuženik je donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s
ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu
sklopljen za poslove Bankarice za podršku prodaji, 3. platni razred, zbog
gospodarskih, organizacijskih i tehničkih razloga te joj je istovremeno ponuđen na
sklapanje ugovor o radu za poslove razine zanimanja Bankarica za podršku
prodaji, 3. platni razred, u nepunom radnom vremenu od 25 radnih sati tjedno i s
mjestom rada u V.ž. Protiv navedene Odluke tužiteljica je
pravovremeno izjavila zahtjev za zaštitu prava tuženiku. Navodi da je pobijana
odluka u protivnosti s odredbama Pravilnika o radu, Kolektivnog ugovora te
Zakona o radu stoga tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi nedopuštenost Odluke
o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora
o radu, utvrditi da radni odnos nije prestao i naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na
posao sukladno ugovoru o radu od 30 lipnja 2014., uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev.
Navodi da je tužiteljica prihvatila ponuđeni ugovor o radu za iste poslove u
nepunom radnom vremenu i s mjestom rada na području V.ž.
Tuženik se nije očitovao na zahtjev za zaštitu prava koji je tužiteljica podnijela.
Navodi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu iz razloga jer su Odlukom o relokaciji
i centralizaciji aktivnosti pripreme dokumentacije za pohranu s primjenom za
Prodajnu mrežu Maloprodaje, Segment Obiteljsko, Osobno i Poduzetničko
bankarstvo, poslovi zanimanja Bankar za podršku prodaji a koji su se obavljali u
sklopu poslovanja svih poslovnica tuženika na području R.H.,
izdvojeni iz okvira poslovanja svih poslovnica tuženika te centralizirani i relocirani
u poslovni objekat tuženika, Poslovnicu za obradu dokumentacije, na područje
V.ž. Slijedom navedene Odluke provedene su i adekvatne
promjene u Odlukama o sistematizaciji i klasifikaciji zanimanja, a kako je
navedena odluka imala učinak na radnopravni status na ukupno 103 radnika
tuženika, pristupilo se obveznom postupku savjetovanja s Glavnim sindikalnim
povjerenikom u ulozi radničkog vijeća koji nije dostavio primjedbe niti prijedloge. O
provedenom savjetovanju obaviještena je i nadležna služba zapošljavanja te su
dostavljeni svi podaci sukladno odredbama Zakona o radu. Po navedenom,
pristupilo se o otkazivanju radnicima, a prethodno otkazivanju razmotreni su
kriteriji trajanja radnog odnosa, starosti, obveze uzdržavanja koje terete tužiteljicu
te je u odnosu na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o
radu tužiteljici proveden postupak savjetovanja s Glavnim sindikalnim
povjerenikom u funkciji radničkog vijeća koji se u zakonom predviđenom roku nije
očitovao. Stoga tuženik navodi da je u cijelosti postupio osnovano i sukladno
odredbama Zakona o radu i internih akata pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz
naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Na navode tuženika tužiteljica se očitovala navodeći da je tuženik bio dužan
voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja a to nije
poštivao pa je već zbog toga odluka o otkazu nezakonita. Dodaje da je tužiteljici
rješenjem od 9. srpnja 2004.
priznato profesionalno oboljenje osnovom dijagnoze Dermatitis alergica e kontaktu
te je rješenjem zavoda od 5. prosinca 2016. utvrđeno tjelesno oštećenje od 50%



3

Poslovni broj: 20 Pr-1433/2023-50

čime ukazuje kako tuženik nije uvažio odredbu čl. 87. Kolektivnog ugovora i ponudio tužiteljici adekvatne poslove.

4. Sud je donio presudu u ovom postupku posl. br. Pr-3970/2018 od 6. svibnja

2019. (list 152) kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, a ista je ukinuta od
strane Županijskog suda u Zagrebu rješenjem broj R-991/19 od 15. listopada

2019. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud
navodi kako se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je tuženik u postupku
otkazivanja proveo postupak suodlučivanja sa radničkim vijećem s obzirom da je
tužiteljica radnik kod kojeg je zbog profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne
sposobnosti.

5. Sud je drugi put donio presudu posl. br. Pr-2971/2019 od 7. srpnja 2019.
(list 258) kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, a ista je potvrđena presudom
Županijskog suda u Zagrebu posl. br. R-823/2020 od 13. listopada 2020.

6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po izjavljenoj reviziji rješenjem posl. br.
Rev-322/2021 od 14. lipnja 2023. ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku
presudu i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje. VSRH u svojoj odluci
navodi da sukladno odredbi čl. 151. st. 1. toč. 3. Zakona o radu proizlazi da bi za
ocjenu je li postupak suodlučivanja sa radničkim vijećem bio proveden bilo nužno
da sindikalni povjerenik bude obaviješten da je tužiteljica radnica koja je oboljela
od profesionalne bolesti i da je do njene smanjene radne sposobnosti došlo
upravo uslijed ove bolesti, a što tijekom postupka nije utvrđeno na ovaj način.

7. Tijekom ponovljenog postupka sud je proveo dokaz uvidom u isprave koje
su stranke dostavile u spis, saslušao je svjedoke B.Lj., S.S.,
B.M., M.B. te je saslušao tužiteljicu. Odbijeni su prijedlozi
tužiteljice istaknuti u drugom ponovljenom postupku za dopunskim saslušanjem
tužiteljice i dostavom podataka o novom zapošljavanju na radnom mjestu
tužiteljice u periodu 6 mjeseci od otkaza na području S.d.ž. kao suvišni. Naime, tužiteljica je saslušana detaljno i opsežno na sve bitne
okolnosti te nema razloga ponovno ju saslušavati. Što se tiče novog zapošljavanja
na radnom mjestu Bankara za podršku prodaji, tuženik je u postupku dokazao da
je poslovnom odlukom sve radnike tog radnog mjesta prelocirao u poslovnicu u
Varaždinu, a tužiteljica nikakvim relevantnim navodima i dokazima nije učinila
vjerojatnom činjenicu da je tuženik na području S.d.ž.
zaposlio nove radnike na tom radnom mjestu u periodu 6 mjeseci od otkaza.

8. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je
utvrdio i u ovom trećem ponovljenom postupku da je tužbeni zahtjev u cijelosti
neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za utvrđenjem
nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o
radu od 5. listopada 2016. te zahtjev za povratkom na radno mjesto sukladno
Ugovoru o radu od 30. lipnja 2014.



4

Poslovni broj: 20 Pr-1433/2023-50

10. Iz navoda stranaka i isprava u spisu proizlazi da slijedeće činjenice u postupku nisu sporne:

- da je tužiteljica radila kod tuženika osnovom Ugovora o radu od 30. lipnja 2014.
(list 11) na radnom mjestu Bankarice za podršku prodaji s mjestom rada u
S.d.ž.,

- da je tuženik 14. lipnja 2016. donio Odluku o relokaciji i centralizaciji aktivnosti
pripreme dokumentacije Prodajne mreže za pohranu (list 17),

- da je tuženik 21. lipnja 2016. donio Odluku o izmjeni i dopune Odluke o mezorganizaciji Z.b. d.d. (list 25),

- da je o naprijed navedenim organizacijskim primjenama tuženik obavijestio
Glavnog sindikalnog povjerenika radi očitovanja, te je istome dostavio podatke o
radnicima kojima se namjerava otkazati ugovor o radu, na kojem popisu je bila i
tužiteljica pod brojem 100. (list 64), a Glavni sindikalni povjerenik se nije očitovao,
- da je tuženik o kolektivnom višku obavijestio nadležnu službu zapošljavanja koja
je dala suglasnost na navedeni akt (list 83),

- da je tuženik 5. listopada 2016. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s
istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora kojim je otkazan tužiteljičin ugovor o
radu za obavljanje poslova Bankarica za podršku prodaji, 3. platni razred, zbog
organizacijskih razloga, te joj je istovremeno ponuđeno sklapanje ugovora o radu
pod izmijenjenim uvjetima za isto radno mjesto u nepunom radnom vremenu i s
mjestom rada u V.ž.,

- da je tužiteljica prihvatila ponudu izmijenjenog ugovora o radu, a protiv Odluke o
otkazu podnijela je zahtjev za zaštitu prava u zakonskom roku,

- da tuženik na zahtjev za zaštitu prava nije odgovorio, te je tužiteljica u daljnjem
zakonskom roku podnijela ovu tužbu,

- da je tužiteljici rješenjem zavoda iz 2004. priznato profesionalno osnovnom dijagnoze oboljenje Dermatitis alergica e kontaktu.

11. Sporno je da li je ostvaren organizacijski razlog otkaza, je li otkazivanje bilo
u skladu sa Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom te Pravilnikom o radu, te,
posljedično tome, je li Odluka o otkazu zakonita i dopuštena. Sporno je i da li je
tuženik proveo zakonit postupak suodlučivanja sa radničkim vijećem u postupku
otkazivanja tužiteljici.

12. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br.
93/14, dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za
to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog
posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

13. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a propisano je da poslodavac koji zapošljava
više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi
računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja
koje terete radnika.

14. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza
ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na
poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

15. Prema odredbi čl. 123. st. 1. ZR-a odredbe toga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno



5

Poslovni broj: 20 Pr-1433/2023-50

predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, a ako radnik
prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati
dopuštenost takvog otkaza (čl. 123. st. 2. ZR-a).

16. Odredbom čl. 151. st. 1. toč. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može
samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku
kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja
radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost. Stavkom 3. istog članka je
propisano da u slučaju da se radničko vijeće u roku 8 dana ne izjasni o davanju ili
uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasno s odlukom poslodavca.

17. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s
ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 5. listopada 2016. utvrđeno je da je
tužiteljici otkazan ugovor o radu sklopljen za poslove razine zanimanja Bankarica
za podršku prodaji, 3. platni razred te istodobno ponuđen ugovor o radu pod
izmijenjenim uvjetima za poslove razine zanimanja Bankarica za podršku prodaji,

3. platni razred, u nepunom radnom vremenu od 25 sati tjedno s mjestom rada
V.ž., a zbog organizacijskih, gospodarskih i tehničkih razloga. Iz
obrazloženja navedene odluke utvrđeno je kako poslodavac spornu Odluku temelji
na Odluci o relokaciji i centralizaciji aktivnosti pripreme dokumentacije za pohranu
s primjenom za Prodajnu mrežu maloprodaje, Segment obiteljskog, osobnog i
poduzetničkog bankarstva prema kojoj je usvojena organizacija rada na način da
se odlučilo centralizirati a time i relocirati poslove pripreme dokumentacije za
pohranu na jedno poslovno područje u okviru V.ž. Navodi se da
je proveden postupak savjetovanja s Glavnim sindikalnim povjerenikom u ulozi
radničkog vijeća koji se na odluku nije očitovao pa se smatra da je dao suglasnost
te su provedene adekvatne promjene u Odlukama o sistematizaciji i klasifikaciji
zanimanja u Banci. Navodi se da su procesom centralizacije i relokacije poslova
pripreme dokumentacije za pohranu obuhvaćeni svi radnici banke za poslove
razine zanimanja Bankar za podršku prodaji i Stariji bankar za podršku prodaji a
što je više od 20 radnika, obaviještena je nadležna služba za zapošljavanje a
poduzete su i ostale potrebne radnje koje odredbe Zakona o radu nalažu, odnosno
utvrđeni su i razmotreni kriteriji trajanje radnog odnosa, starost, obveza
uzdržavanja koje terete radnicu i ostale okolnosti. O namjeravanoj odluci o otkazu
ugovora o radu tužiteljici savjetovan je Glavni sindikalni povjerenik u funkciji
radničkog vijeća koji se nije očitovao pa se smatra da je dao suglasnost.

18. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava utvrđeno je da u istome tužiteljica poziva tuženika spornu odluku staviti izvan snage navodeći da je ista nezakonita.

19. Svjedokinja B.Lj., savjetnik zamjenika predsjednika uprave,
iskazala je da je u vrijeme sporne odluke o otkazu bila direktorica upravljanja
ljudskim resursima, da je u 2016. godini kod tuženika bila reorganizacija radnih
mjesta, a najveće promjene odnosile su se na maloprodaju odnosno poslovnu
mrežu poslovnica tuženika. Cilj reorganizacije je bio da se što više radnika
fokusira na rad s klijentima te da se smanji pozadinski rad, a posljedica toga je bila
u tome da se dio poslova automatizirao, a dio poslova se dislocirao. Radno mjesto
Bankar za podršku prodaji je radno mjesto koje obuhvaća podržavajuće poslove i
to pripremu papira, arhiviranje i slično, a na tom radnom mjestu je radila tužiteljica
u S.d.ž.. Kako bi maksimalno koncentrirali poslove, tuženik



6

Poslovni broj: 20 Pr-1433/2023-50

je sve radnike koji rade na navedenom radnom mjestu dislocirao u jedno mjesto
rada u V. Naime, Z.b. je u to vrijeme imala 128 poslovnica, a
na području cijele države bilo je otprilike 103 radnika na radnom mjestu bankara
za podršku prodaji i svim tim radnicima dali su otkaz dosadašnjeg ugovora o radu
s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. U novom ugovoru o radu izmjene su bile
jedino što se tiče mjesta rada tako da su svi izvršitelji tog radnog mjesta trebali
raditi u V. i to na nepuno radno vrijeme. Svi ostali uvjeti tog radnog mjesta
su bili isti, plaća je bila srazmjerno radnom vremenu te je postojao i dodatak za
odvojeni život. Kazala je da kod tih poslova nije bilo nužno da se poslovi obave u
određenom roku, a bili su ograničeni i prostorom pa su zbog toga tim radnicima
ponudili da rade na nepuno radno vrijeme. Od 103 izvršitelja tog radnog mjesta
njih je troje ili četvero prihvatilo novi ugovor o radu, a među njima je bila i
tužiteljica. Što se tiče poslovnice u kojoj je radila tužiteljica, sva radna mjesta koja
su ostala u novom režimu rada su podrazumijevala rad s klijentima a što
podrazumijeva i rad s novcem. Svi izvršitelji radnog mjesta Bankar za podršku
prodaji bili su u istom tretmanu, dakle svi su bili obuhvaćeni poslovnim otkazom
sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu stoga nije bilo uspoređivanje tih radnika
po kriterijima. Tuženik je bio upoznat sa njihovim socijalnim statusom, ali kod tih
radnika nije bilo nikakve razlike zbog navedenog.

20. Svjedokinja S.S., poslovni partner za ljudske resurse, iskazala je
što se tiče reorganizacije radnih mjesta koja je bila kod tuženika u 2016. godini
sudjelovala je u navedenom što se tiče izmjene opisa poslova radnog mjesta i
djelokruga obavljanja posla. U odnosu na radno mjesto Bankar za podršku prodaji,
poslovi tog radnog mjesta su centralizirani u V., a prije toga su se obavljali
na području cijele H. Cilj te centralizacije je bio fokus na samog klijenta
stoga su dislocirani poslovi koji nisu bili u direktnom odnosu sa klijentom. Po
izvršenoj reorganizaciji u poslovnicama nisu ostali poslovi vezani uz samog
klijenta.

21. Svjedok B.M., direktor poslovnice u S., iskazao je da je u
vrijeme sporne odluke o otkazu bio direktor Centra za individualne klijente te je bio
nadležan za tri poslovnice i to poslovnicu S.D., S.B. i T. Tužiteljica
je radila kao Bankar za podršku prodaji u poslovnici S.D. Kod tuženika je u

2016. godini bila reorganizacija radnih mjesta, a cilj te reorganizacije je bio da se
fokus prebaci na samog klijenta, a poslovi administracije i arhiviranja da se izdvoje
iz samih poslovnica. Stoga su poslovi radnog mjesta Bankar za podršku prodaji
izdvojeni u V. U samim poslovnicama nakon te reorganizacije nije više bilo
radnog mjesta koje ne uključuje rad s klijentima i novcem. U to doba u te tri
poslovnice bilo je oko 10 radnika zaposlenih na radnom mjestu bankara za
podršku prodaji i svima njima je bilo ponuđeno da nastave rad u V. Svi su
zaposlenici imali isti tretman i nije se pravila nikakva razlika.

22. Svjedok M.B. iskazao je da je radio kod tuženika kao glavni
sindikalni povjerenik u ulozi radničkog vijeća do 2018. otkada je u mirovini. Navodi
da je zaprimio dokumentaciju koja se nalazi u spisu na listovima 49 pa nadalje a u
svezi organizacijskih promjena kao i najavljenih otkaza radnicima. Uz
dokumentaciju zaprimio je i popis radnika kojima se namjerava otkazati ugovor o
radu, a na kojem popisu je bila i tužiteljica kao radnica sa smanjenom radnom
sposobnošću. Poznato mu je da je tužiteljica imala zdravstvene probleme te da je



7

Poslovni broj: 20 Pr-1433/2023-50

morala raditi u rukavicama, odnosno da je imala smanjenu radnu sposobnost.
Vezano uz najavljeno otkazivanje i organizacijske promjene navodi da je koristio
mogućnost da se ne očituje, odnosno dao je prešutnu suglasnost. Potvrdio je
primitak isprave od 9. kolovoza 2016. koja se nalazi u spis na listovima 85 i 86
gdje se dostavljaju podaci o namjeravanim odlukama o poslovno uvjetovanom
otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora pod izmijenjenim uvjetima za radnike
raspoređene na zanimanja bankar za podršku prodaji i stariji bankar za podršku
prodaji te se nije očitovao, odnosno prešutno se suglasio sa otkazima te nikada
nije uskratio suglasnost tuženiku na navedene isprave.

23. Tužiteljica je iskazala da trenutno radi kod tuženika kao Bankar za
podršku prodaje u V., a kod pravnog prednika tuženika zaposlila se 1998.
godine. Sve do 2017. radila je u poslovnicama tuženika na području S. Krajem

2016. tuženik joj je otkazao ugovor o radu za radno mjesto Bankarice za podršku
prodaji s mjestom rada u S.-d.ž. te joj ponudio izmijenjeni
ugovor o radu za isto radno mjesto s mjestom rada u V.ž.
Prihvatila je novoponuđeni ugovor o radu jer nije imala izbora i trenutno obavlja
poslove tog radnog mjesta u V. Navodi da je kao bankarica za podršku
prodaji u vrijeme dok je radila u S.-d.ž. obavljala puno veći
opseg poslova nego sada. Konkretno, radila je na pripremi dokumentacije za
tekuće kredite, bila je zadužena za kreditno poslovanje, tj. cjelokupan proces kako
slijedi: skeniranje, administriranje, provjere instrumenata osiguranja prema nalogu
iz RC aplikacije, bezgotovinske isplate, arhiviranje i skeniranje kreditne
dokumentacije nakon isplate, izdvajanje zadužnica i lijepljenje bar-koda i
skeniranje, unos kreditne dokumentacije u aplikaciju za arhiviranje te dostava
dokumentacije Centralnom arhivu Z. u kutijama sa spiskovima na kojima su
podaci o kreditima i dr., a svi ti poslovi i dalje se obavljaju u poslovnici u S. te
za istima nije prestala potreba. Ističe da je problem bio u tome što ranije
poslovnice nisu obavljale poslove koje tužiteljica sada obavlja u V. te su ti
poslovi bili zanemareni. U okviru svog radnog mjesta u V. obavlja samo
jedan dio poslova koje je obavljala u S. i to pripremanje dokumentacije za
kredite koji su otplaćeni i za kredite od kojih su klijenti odustali, te slanje te
dokumentacije u arhiv u Z. gdje se čuvaju i uništavaju, i vezano uz
kartice iste poslove, kao i sve ostale poslove po nalogu neposrednog
rukovoditelja. Prema novom ugovoru o radu radi na nepuno radno vrijeme od 25
sati tjedno, a posla ima sigurno za 8 sati i više. Pored nje u V. rade još
dvije kolegice na istim poslovima, a svima im je zajedničko profesionalno
oboljenje. Navodi da boluje od profesionalne bolesti dermatitis alergija, a radi se o
alergiji na nikalsulfat koji se nalazi u novcu, profesionalno oboljenje joj je priznato

2004., a invalidnost 2016. Zbog toga ne može raditi na šalteru, tj. s novcima, a sve
druge poslove može obavljati. Navodi da joj je jedini cilj da se vrati kući u S., te
smatra da joj je tuženik mogao osigurati drugo radno mjesto u S., a mogla je
raditi i na nepuno radno vrijeme u S. Obitelj joj je također u S., odnosno
suprug i majka, koja je jako bolesna, dok sin radi u Z.

24. Sud je prihvatio iskaze svih saslušanih kao istinite jer su iskazivali
međusobno suglasno i uvjerljivo te u skladu sa ispravama u spisu. Iz iskaza svih
svjedoka nedvojbeno je utvrđeno, a što tužiteljica ne spori, da su poslovnom
odlukom tuženika iz 2016. godine, pod nazivom Odluka o relokaciji i centralizaciji
aktivnosti pripreme dokumentacije Prodajne mreže za pohranu, napravljene



8

Poslovni broj: 20 Pr-1433/2023-50

organizacijske promjene kod tuženika, a koje se, između ostalog, odnose na
redizajn zanimanja Bankar za podršku prodaji. Uvidom u navedenu ispravu
razvidno je da je cilj navedene promjene da se rasterete poslovanje i prostorni
kapaciteti poslovnica na način da se poslovi pripreme i arhiviranja dokumentacije
za Segmente Obiteljsko, Osobno i Poduzetničko bankarstvo relociraju i
centraliziraju u V. Zbog toga je promijenjen opis poslova zanimanja Bankar
za podršku prodaji što je razvidno iz navedene isprave tuženika (list 18 spisa)
budući da je ranije navedeno zanimanje obuhvaćalo i druge poslove, a ne samo
pripremu i arhiviranje dokumentacije, a kako to proizlazi i iz iskaza tužiteljice.

25. Nije sporno, a što proizlazi iz iskaza B.Lj. i B.M., da su
svi izvršitelji radnog mjesta Bankar za podršku prodaji obuhvaćeni otkazivanjem
stoga poslodavac nije imao obvezu provesti uspoređivanje radnika sukladno
odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a, suprotno navodima tužiteljice. Naime, kada
poslodavac nije zadržao na radu ni jednog izvršitelja tog radnog mjesta, već je
svim radnicima otkazao, tada ih nije bio dužan uspoređivati osnovom propisanih
zakonskih kriterija.

26. Nije sporno da je tužiteljici od 2004. godine priznato profesionalno oboljenje
osnovom dijagnoze Dermatitis alergica e kontaktu, a iz iskaza tužiteljice i B.M. koji je tužiteljici bio nadređen prije otkaza, nedvojbeno je utvrđeno da je
tužiteljica i obavljala poslove u skladu sa svojom dijagnozom, odnosno nije radila
sa novcem, a te poslove i danas radi prema novom ugovoru o radu. Stoga su u
cijelosti neosnovani njezini navodi kako joj tuženik nije ponudio odgovarajuće
radno mjesto.

27. Nisu od utjecaja ni navodi tužiteljice da je za vrijeme rada u S. obavljala
i druge poslove a ne samo pripremu i arhiviranje dokumentacije, budući da je iz
akata tuženika razvidno da je predmetno zanimanje Bankar za podršku prodaji
novim ustrojem redizajnirano.

28. Iz iskaza M.B., glavnog sindikalnog povjerenika u ulozi
radničkog vijeća, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik proveo zakonit postupak
suodlučivanja sa radničkim vijećem, budući je isti potvrdio da mu je tuženik
dostavio sve relevantne isprave, i to dokumentaciju u svezi organizacijskih
promjena kod tuženika, a tako i podatke o namjeravanom otkazu tužiteljici kao i
popis radnika kojima se namjeravao otkazati ugovor o radu na kojem popisu je bila
i tužiteljica kao radnica sa smanjenom radnom sposobnošću. Iz njegovog iskaza
jasno proizlazi da je …“zaprimio popis radnika kojima se namjerava otkazati
ugovor o radu, a na kojem popisu je bila i tužiteljica kao radnica sa smanjenom
radnom sposobnošću.“ Također je iskazao kako mu je …“poznat slučaj tužiteljice
jer je s njom telefonski razgovarao te je poznato da je imala zdravstvene probleme
te da je morala raditi u rukavicama, odnosno da je imala smanjenu radnu
sposobnost.“ Također, iz iskaza sindikalnog povjerenika u ulozi radničkog vijeća
proizlazi da je on u odnosu na navedeno dao prešutnu suglasnost na otkaz
tužiteljici, čime se smatra da je suglasan sa otkazom kako to propisuje odredba čl.

151. st. 3. ZR-a.

29. Po stavu suda, autonomno je pravo poslodavca da, u cilju optimizacije
procesa rada, poslove jednog radnog mjesta koje se obavljalo na nivou cijele



9

Poslovni broj: 20 Pr-1433/2023-50

H. u svim poslovnicama, izdvoji iz svih poslovnica i locira u jednu
poslovnicu u V. pri čemu prestaje potreba za radom izvršitelja tog radnog
mjesta u svim poslovnicama. Naime, autonomno je pravo poslodavca odlučiti o
ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na premještanje pojedinog
radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema
objektivne potrebe na način da se isto obavlja u svim poslovnicama. Ovakav potez
poslodavca opravdani je organizacijski razlog za poslovno uvjetovani otkaz
ugovora o radu. Upravo je iz iskaza tužiteljice razvidno da je novi ustroj bio
svrhovit jer je sama tužiteljica kazala da se ranije ti poslovi koje sada obavlja u
V. nisu odrađivali u svim poslovnicama, već su bili zanemareni.

30. Iz rješenja zavoda, Područne službe u
S. od 30. rujna 2015. (list 303) proizlazi da tužiteljici nije priznato pravo iz
mirovinskog osiguranja ne temelju smanjenja radne sposobnosti, uz preostalu
radnu sposobno djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. U
obrazloženju tog rješenja navedeno je: …“na temelju nalaza i mišljenja Zavoda …utvrđeno je da kod osiguranika ne postoji smanjenje radne
sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne
sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a…“

31. Iz navedenog rješenja proizlazi da u konkretnom slučaju prethodna
suglasnost na otkaz ugovora o radu od strane sindikalnog povjerenika u ulozi
radničkog vijeća nije bila niti potrebna jer kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne
sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, ili smanjenje radne sposobnosti uz
djelomični gubitak radne sposobnosti. Dakle, iz navedenog dokaza proizlazi da
uopće nije ispunjen uvjet iz čl. 151 st. 1. podst. 3. ZR, prema kojem bi postojala
obveza suodlučivanja u konkretnom slučaju prije otkaza tužiteljici.

32. Prema tome, i u ovom trećem ponovljenom postupku, iz svega navedenog
jasno proizlazi da je u postupku koji je prethodio otkazu postupak suodlučivanja sa
sindikalnim povjerenikom u ulozi radničkog vijeća u cijelosti proveden u skladu sa
zakonom (čl. 151. st. 1 podst. 3. ZR-a). To i u slučaju da je tuženik prije otkaza
tužiteljici trebao pribaviti prethodnu suglasnost. Međutim, temeljem citirane
odredbe Zakona o radu, u takvom slučaju nije ni bilo potrebno pribavljati
prethodnu suglasnost na otkaz.

33. Slijedom svega navedenog, u dokaznom postupku je nedvojbeno utvrđeno
kako je Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici u cijelosti zakonita i dopuštena,
te da je tuženik u potpunosti proveo zakonito suodlučivanje sa radničkim vijećem,
stoga je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste i povratak na
posao valjalo u cijelosti odbiti.

34. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da je tužiteljica izgubila
parnicu, odbijena je i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška te je dužna
naknaditi tuženiku trošak prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) i to sukladno čl. 52. st. 4.
Tarife koji se odnosi na jednokratnu nagradu za zastupanje za dva prvostupanjska
postupka od 200 bodova za svaki te za treći prvostupanjski postupak 250 bodova
(Tbr.7/2), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.300,00 eura, uvećano za



10

Poslovni broj: 20 Pr-1433/2023-50

PDV od 25% te putni trošak za svjedoka M.B.od 34,51 eura, stoga trošak sve ukupno iznosi 1.659,51 eura.

35. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na trošak parničnog postupka
temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2.
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23).

36. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama
("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih
pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 7. ožujka 2024.

Sutkinja: Petra Hertelendi Lovrić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka
pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka putem
ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu