REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 332/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. B., OIB: ..., iz O., koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica iz Z., protiv prvotuženika T. J., OIB: ..., iz Z., i drugotuženika A. d.d., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik iz Z., radi povrede autorskog prava i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3764/2021-3 od 27. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1909/2020 od 7. svibnja 2021., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3764/2021-3 od 27. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1909/2020 od 7. svibnja 2021.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije osporava dopuštenost istog te predlaže da revizijski sud isti odbaci kao nedopušten. Potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica postavlja pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja se odnose na
– 1. i 2. način odmjeravanja visine imovinske štete u odnosu na financijsko vještačenje; 3. primjenu čl. 223. Zakona o parničnom postupku prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete zbog povrede moralnog prava autora; 4. tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđenu naknadu imovinske i neimovinske štete; 5. obrazlaganje aktualnih i socioekonomskih prilika koje je sud imao u vidu prilikom dosude naknade neimovinske štete – te se obrazlažući važnost pitanja poziva na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-113/01 od 27. studenoga 2001. i na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2497/04-3 od 28. ožujka 2006., Pž-4356/08 od 29. rujna 2009., Pž-3461/94 od 7. veljače 1995., Pž- 1195/92 od 22. rujna 1992., Pž-3449/13-2 od 15. ožujka 2017. i Pž-2562/07 od 30. svibnja 2007.
4. Postupajući sukladno odredbama 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Prvim i drugim pitanjem naznačenim u prijedlogu se implicira da je u konkretnom slučaju sud slobodnom ocjenom dosudio naknadu imovinske štete suprotno financijskom vještačenju po kojem je štetu bilo moguće matematički utvrditi, no takvo činjenično utvrđenje ne proizlazi iz nižestupanjskih odluka, s obzirom da je drugostupanjski sud uzeo u obzir dio nalaza i mišljenja vještakinje za financije i knjigovodstvo iz kojeg proizlazi da je prvotuženiku na ime autorskih naknada za predmetne udžbenike i radne bilježnice u razdoblju od 2008. do 2014. isplaćen bruto iznos od 858.539,35 kn, što predstavlja 80% od naklade prema ugovoru sklopljenim između prvo i drugo tuženika i za 2008., te je primjenom čl. 223. ZPP kao i nesporno utvrđenih činjenica, utvrdio da tužiteljici pripada pravo na naknadu za neovlašteno korištenje u iznosu od 209.760,59 kn za predmetno razdoblje. Stoga to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, jer se ne temelji na činjeničnim utvrđenjima slijedom kojih je izraženo pravno shvaćanje u revizijskim odlukama na koje se kao razlog važnosti poziva tužiteljica.
4.2. Nadalje, trećim pitanjem naznačenim u prijedlogu se implicira da u konkretnom slučaju sud slobodnom ocjenom, primjenom čl. 223. ZPP, prilikom odlučivanja o naknadi neimovinske štete radi povrede moralnog prava autora, nije obrazložio kriterije kojima se vodio prilikom donošenja odluke, no takvo činjenično utvrđenje ne proizlazi iz nižestupanjskih odluka, s obzirom da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je uznemirenje, povrijeđenost pretrpljenim i intenzitet pretrpljenih duševnih boli kod tužiteljice bio takvog stupnja da opravdava dosudu pravične i primjerene naknade u novcu imajući u vidu da je cilj i svrha te naknade materijalna kompenzacija za duševni bol koji je tužiteljica pretrpjela, pritom navodeći da se zbog povrede autorskog moralnog prava dosuđuje primjerena novčana naknada iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) koja predstavlja samo satisfakciju za učinjenu povredu, izraženu u novcu, a ne i ekvivalentnu novčanu naknadu. Stoga ni to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, jer se ne temelji na činjeničnim utvrđenjima slijedom kojih je izraženo pravno shvaćanje u revizijskim odlukama na koje se kao razlog važnosti poziva tužiteljica.
4.3. Međutim, u odnosu na četvrto i peto pitanje naznačeno u prijedlogu revizijski sud je ocijenio da nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositeljica smatra da bi navedena pitanja bila važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, budući se odluke na koje se u prijedlogu poziva ne odnose na ta pitanja.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
6. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 1. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
