REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2289/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. I. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u S., protiv tužene Opće bolnice Z., Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-2347/17-2 od 5. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2511/13 od 19. listopada 2017., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana revizija tužiteljice.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da joj na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 250.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i imovinske štete u iznosu od 3.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška za sastav odgovora na žalbu (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju tuženica predlaže reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu, time da traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužiteljice je neosnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP prema odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale zbog nesavjesnog liječenja od strane zaposlenika tuženice, a koja se ogleda u povredi „standarda postupanja“.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica oboljela od karcinoma dojke 2006. te se podvrgnula operaciji, liječenju i terapiji u listopadu iste godine,

- da je liječnik tuženice, dr. spec. radiologije D. D., na pregledu 24. srpnja 2006. usporedio svježe izrađene mamografske snimke sa snimkama od 27. srpnja 2005. te zaključio da nema bitnih promjena opasnih po zdravlje tužiteljice i tužiteljici predložio redovit godišnji mamografski pregled za godinu dana,

- da je tužiteljica uočila samopregledom promjene na desnoj dojci-kvržice i na osobnu inicijativu 11. listopada 2006. otišla na pregled UZV u privatnu ginekološku ordinaciju dr. I. V. koji je tom prilikom na desnoj dojci uočio dva NPL procesa veličine 14x14 mm i 15,12 mm kao i tri povećana limfna čvora te je zbog tumora visokog rizika hitno operirana 13. listopada 2006. i hospitalizirana kod tuženika,

- da je u postupku pod posl. brojem K-438/08 liječnik tuženika oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo nesavjesnog liječenja te je u navedenom postupku utvrđeno da ne postoji uzročno-posljedična veza između postupanja okrivljenika i narušenog zdravlja oštećenice,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da neprepoznavanje procesa i nepostavljanje ispravne dijagnoze tumora dojke predstavlja grešku u postupanju radiologa, ali da isto nije značajno utjecalo na ishod bolesti, jer je operacija izvršena dva mjeseca kasnije što nije bitno mijenjalo tijek bolesti,

- da bi se iste metode liječenja provele i pod pretpostavkom da je operacija učinjena i dva mjeseca ranije uz jednaku pojavnost neželjenih nuspojava,

- da tužiteljica nije trpjela tijekom operacije i liječenja jače fizičke bolove i strah nego što bi to trpjela da su operacija i liječenje provedeni dva mjeseca ranije,

- da je šteta koji tužiteljica trpi uzrokovana bolešću od koje je tužiteljica oboljela te provedenim liječenjem, a nije u uzročno-posljedičnoj vezi s neotkrivanjem njezine bolesti prilikom pregleda 11. kolovoza 2006.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužiteljice, budući da nije utvrđena odgovornost tuženice za nastalu štetu, odnosno da tužiteljica nije dokazala uzročno posljedičnu vezu između propusta liječnika tuženice i operativnog zahvata, te kasnijeg liječenja i terapije tužiteljice.

10. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica. Prethodno navedeno revidentica u suštini obrazlaže tvrdnjom da je dokazala traženu uzročnu vezu.

U tom smislu tužiteljica ističe nedostatke u nalazu i mišljenju vještaka te opisuje tegobe, uzimajući u obzir protek vremena od štetnog događaja pa do liječenja tužiteljice, zaključujući da je isto u direktnoj uzročno posljedičnoj svezi sa štetnim događajem.

Pritom navodi da liječenje nije jedina štetna posljedica koju tužiteljica trpi, već tu spadaju i posljedice psihičkog narušavanja zdravlja i stresa u kojem se našla tužiteljica.

11. Bitno je za istaknuti da se navedenim tvrdnjama osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, međutim takvi revizijski navodi nisu uzeti u obzir, jer se prema odredbi iz članka 385. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Predmet spora valja razmotriti prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), konkretno prema općoj odredbi o odgovornosti za štetu iz čl. 1045. st. 1. ZOO, obzirom da ovdje nije riječ o štetnim posljedicama zadobivenim u svezi s opasnom djelatnošću (u smislu odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO).

13. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok sukladno odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

Pritom valja imati na umu i osnove odštetne odgovornosti: da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu morale bi postojati i opće pretpostavke te odgovornosti, i to štetna radnja, šteta i protupravnost štetne radnje, uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročne veze između štetne radnje i štete.

14. Tužiteljica je u smislu prethodno navedenih odredaba ZOO, a da bi ostvarila naknadu za utužene štetne posljedice, trebala dokazati postojanje uzročno- posljedične veze između štetne radnje i štete, što znači da bi tuženica odgovarala tužiteljici samo pod pretpostavkom da je tijekom postupka nedvojbeno dokazano postojanje uzročne veze između propusta liječnika tuženice i štete koju tužiteljica trpi.

15. Kako je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno, na temelju nalaza i mišljenje medicinskog vještaka, da bi tijek i ishod liječenja tužiteljice, kao i sve boli i neugodnosti kojima je to bilo popraćeno bili u bitnome isti da je karcinom dijagnosticiran dva mjeseca ranije, te da bi tužiteljica bila podvrgnuta istoj proceduri liječenja, jasno proizlazi da nedostaju opće pretpostavke postojanja odgovornosti za štetu, odnosno da nema uzročno posljedične veze između postupanja tuženice i štete koju trpi tužiteljica.

16. Obzirom tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između utuženih štetnih posljedica i postupanja liječnika tuženice, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo i odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Slijedom navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je reviziju tužiteljice valjalo odbiti na temelju čl. 393. ZPP.

18. Odluka o zahtjevu tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.