REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 163/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja B. V. iz B., K., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima D. Ž. i S. Ž. P. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u N., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak iz Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-277/2021-6 od 9. prosinca 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2580/19-2 od 18. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl-72/2019-9 od 27. ožujka 2019., kojom je poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/15- 01/1455, Ur.broj: 513-04/18-2 od 29. lipnja 2018. i porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Primorje, Lika, Ispostave Poreč-Parenzo Klasa: UP/I-410-20/2013-001/220, Ur.broj: 513-007-28- 07/2014-006 od 12. ožujka 2015., u sjednici održanoj 1. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e:

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-277/2021-6 od 9. prosinca 2021. te se ukida presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2580/19-2 od 18. veljače 2021. i presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl-72/2019-9 od 27. ožujka 2019. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem citiranog prvostupanjskog upravnog tijela tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.375.858,82 kn te mu je razrezan porez na promet nekretnina po stopi od pet posto u iznosu od 68.792,94 kn.

2. Rješenjem drugostupanjskog upravnog tijela odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog upravnog tijela.

3. Presudom suda prvog stupnja prihvaćena je tužba tužitelja te su poništena rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog tijela.

4. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda i odbijena je žalba tuženika.

5. Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude s prijedlogom da se zahtjev prihvati i preinači presuda suda drugog stupnja i poništi presuda suda prvog stupnja i tužitelj odbije sa zahtjevom iz tužbe.

6. Tužitelj je dostavio odgovor na zahtjev navodeći da je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude drugostupanjskog suda neosnovan.

7. Zahtjev je osnovan.

8. U ovom stadiju postupka sporno je da li je nastupila zastara naplate poreznog duga.

9. Između stranaka nije sporno:

- da je 12. ožujka 2015. doneseno prvostupanjsko porezno rješenje kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.375.858,82 kn, na koju osnovicu je razrezan porez na promet nekretnina po stopi od pet posto u iznosu od 68.792,94 kn,

- da je rješenjem tuženika od 29. lipnja 2018. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 12. ožujka 2015.

10. Prvostupanjski i drugostupanjski sud zauzimaju pravno shvaćanje da je primjenom odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13 – dalje: OPZ/08) u ovoj pravnoj stvari nastupila relativna zastara naplate poreznog duga jer je zastara počela teći istekom godine kada je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate, pa kako se radi o poreznim obvezama iz 2013. to je zastara počela teći 1. siječnja 2014. Međutim, kako je drugostupanjsko rješenje upravnog tijela doneseno 29. lipnja 2018., a prvostupanjsko rješenje 12. ožujka 2015., da je istekao trogodišnji rok relativne zastare koji ničim nije bio prekinut.

11. Takvo pravno shvaćanje sudova prvog i drugog stupnja nije pravilno.

12. Prije svega treba napomenuti da je 1. siječnja 2017. stupio na snagu Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj 115/16 – dalje: OPZ/16). U primjeni i tumačenju odredbe čl. 197. OPZ/16 ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje (primjerice u odluci broj U-zpz 28/2021 od 25. svibnja 2021.) na koje se poziva i ovaj sud u ovoj odluci, a da bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. U navedenoj odluci je rečeno da je u prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare prava poreznog tijela na utvrđenje i naplatu poreza odlučno je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16, odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna, odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08 (toč. 19. obrazloženja).

13. Kako u ovoj pravnoj stvari od početka tijeka zastare 1. siječnja 2014., odnosno 12. ožujka 2015. kada je doneseno prvostupanjsko rješenje o utvrđivanju porezne obveze do 1. siječnja 2017. nije prošao trogodišnji rok relativne zastare niti šestogodišnji rok apsolutne zastare, to odluke sudova nižeg stupnja nisu na zakonu osnovane pa je trebalo riješiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 78. st. 8. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21) s time da će sudovi u nastavku postupka raspraviti opravdanost ostalih prigovora i tvrdnji tužitelja iznesenih u tužbi o kojima sudovi nisu raspravljali zauzimajući pogrešno pravno shvaćanje da je u postupku naplate poreznog duga nastupila relativna zastara.

Zagreb, 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.