REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 19/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika J. H. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Sisku od 18. svibnja 2021. broj Kzd-1/2018-44 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 25. listopada 2021. broj I Kžzd-19/2021-4, u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika J. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Sisku od 18. svibnja 2021. broj Kzd-1/2018-44, osuđenik J. H. proglašen je krivim zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11. te je, uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, s time da mu je, na temelju članka 55. stavka 1. KZ/11., kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, uz sva upozorenja iz članka 55. stavaka 4., 5., 6. i 7. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; - dalje: ZKP/08.), oštećenica-žrtva E. V. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.
III Kr 19/2022-3
1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. osuđenik J. H. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja postavljenog po službenoj dužnosti te postavljenog punomoćnika žrtve.
2. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, preinačio navedenu presudu u odluci o kazni na način da je osuđenika J. H. za kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točka 3. KZ/11., osudio na kaznu zatvora od jedne godine.
3. Osuđenik J. H. je pravovremeno po branitelju Ž. S., odvjetniku iz S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, na temelju članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08., „odnosno zbog povrede odredaba kaznenog zakona u žalbenom postupku, budući da je primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti, a koja povreda je utjecala na presudu“. U zahtjevu se predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji ovaj Zahtjev za preispitivanje pravomoćne presude te preinači pravomoćnu presudu na način da izrečenu kaznu zatvora u trajanju od godinu dana zamijeni radom za opće dobro, ili predmet vrati Visokom kaznenom sudu Republike na ponovno odlučivanje te da s obzirom na sadržaj zahtjeva odgodi izvršenje kaznene presude“.
4. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Premda je u pravu osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da se je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, navodeći da je „izričitom odredbom članka 55. stavak 1. KZ/11. određeno … da sud može kaznu zatvora u trajanju manjem od jedne godine zamijeniti radom za opće dobro, dakle, ne i kaznu zatvora od jedne godine“, prilikom obrazlaganja odluke o kazni pozvao na odredbu zakona koja se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti, takvo obrazloženje nije bilo od utjecaja na kaznu izrečenu osuđeniku, a niti je od utjecaja na osnovanost ovog zahtjeva.
6.1. Naime, u pravu je osuđenik da, s obzirom na vrijeme počinjenja djela za koje je proglašen krivim (u razdoblju od kraja listopada 2016. do 28. veljače 2017.), sud nije mogao primijeniti Izmjenu i dopunu Kaznenog zakona koja je objavljena u „Narodnim novinama“ broj 101/17. od 12. listopada 2017. i koja je na snagu stupila 20. listopada 2017., a kojom je propisano da se radom za opće dobro može zamijeniti kazna zatvora u trajanju manjem od jedne godine, jer taj zakon nije blaži od zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela (i na koji se zakon u uvodnom dijelu svoje presude pravilno poziva i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske navodeći „Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – isprava) i prema kojem zakonu se je radom za opće dobro mogla zamijeniti i kazna zatvora od jedne godine.
III Kr 19/2022-3
6.2. Međutim, dajući razloge zbog kojih prihvaća žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je naveo: „Također, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da se radi o intenzitetu kriminalne volje, upornosti u protupravnom postupanju prema oštećenoj kao djetetu. Naime, radilo se o optuženiku starijem od djeteta, žrtve, ... godina, koji je bio u višemjesečnoj vezi s oštećenicom, djetetom od ... godina i živio u kući njezine majke, a sve je rezultiralo začećem kod oštećene i rođenjem djeteta. Stoga je u pravu žalitelj kada navodi da u konkretnom slučaju nije bilo osnove da se izrečena kazna zatvora zamjeni radom za opće dobro.“
6.3. Iz navedenog jasno proizlazi da je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni prihvaćena zato jer je drugostupanjski sud smatrao da se svrha kažnjavanja kod osuđenika neće ostvariti radom za opće dobro, a ne stoga što prema zakonu koji je primijenjen nije moguće kaznu zatvora od jedne godine zamijeniti radom za opće dobro. Ta je rečenica samo usput navedena i nije bila od utjecaja na odluku suda o prihvaćanju žalbe državnog odvjetnika.
6.4. Prema tome, povreda kaznenog zakona na koju osuđenik upire u zahtjevu, nije ostvarena u pobijanoj presudi Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, tim više što se u uvodnom dijelu svoje presude taj sud poziva na upravo na KZ/11. koji je važio u vrijeme počinjenja djela, a osuđenikovo nezadovoljstvo izrečenom mu kaznom, sukladno članku 517. ZKP/08., ne predstavlja osnovu za podnošenje ovog pravnog lijeka.
6.5. Stoga je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.
6.6. S obzirom na to da zahtjev nije osnovan, nije bilo temelja niti za odgađanje izvršenja pravomoćne presude sukladno članku 518. stavku 5. ZKP/08.
Zagreb, 1. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
