Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 12 Pn-97/2020-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja F. L., G. P., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz OD V…, odvjetnicima iz V., protiv tuženog B. T., V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz V., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 1. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku B. T., V., da F. L., G. P., OIB: … plati na ime naknade imovinske štete iznos od 6.152,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od 7. veljače 2019. godine pa sve do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih n a razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 8 dana".

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.620,00 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-31/2020-2 od 1. prosinca 2020. godine ukinuta je presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Pn-40/2019-8 od 10. listopada 2019. godine te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. Postupajući po uputi stupanjskog suda, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka I. P. te je proveo prometno tehničko vještačenje, kao što je, uz naprijed navedene dokaze, te dokaze ocijenio zajedno s već izvedenim dokazima.

3. Tužitelj F. L. u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 5. lipnja 2019. navodi da je 7. veljače 2019. sa osobnim automobilom registarskih oznaka: …, koji je njegovo vlasništvo, zajedno sa svojom djevojkom A. B., išao u kupovinu u V., te nakon što je ostavio djevojku u trgovini, otišao je u samoposlužnu praonicu automobila u vlasništvu tuženika, na adresi … i pristupio pranju automobila četkom koja služi upravo za tu svrhu. Nakon što je oprao automobil i stigao do trgovine te kad se automobil posušio, vidio je oštećenja boje na svom automobilu koja su nastala upravo od četke koja se nalazi u praonici tuženika, s tim da tužitelj posebno naglašava kako je automobil tužitelja prije pranja bio u besprijekornom stanju, dakle, bez ikakvih oštećenja boje i laka. Tužitelj se je stoga odmah vratio u autopraonicu te opipao rukom dio četke kojim se prelazi po karoseriji automobila, te je osjetio sitne kamenčiće i pijesak koji su oštetili automobil tužitelja, radi čega je odmah obavijestio policiju, čiji su djelatnici izišli za lice mjesta. Na osobnom vozilu tužitelja nastupila je imovinska šteta u vidu oštećenja boje, radi čega je tužitelj angažirao vještaka prometno – tehničke struke I. P., koji je u cijelosti pregledao automobil tužitelja, utvrdio nastala oštećenja, ista fotografirao, te izradio nalaz kojim je izračunao visinu štete. S obzirom na naprijed navedeno, tužitelj je predložio sudu da tužbeni zahtjev tužitelja usvoji kao osnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

4. U odgovoru na tužbu tuženi B. T. V. navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako pravnu osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva, iz razloga što se u samoposlužnoj praonici nalaze istaknute upute za pravilno korištenje praonice kao i upozorenja korisnicima da postupaju skladno uputama za rad, a te upute su istaknute u tekstualnom obliku, kao i slikovnim prikazom. Osim toga, na uputama je istaknuto upozorenje da se prije pranja obavezno provjeri čistoća četke za pranje karoserije vozila, te da se tuženik odriče odgovornosti zbog nestručnog pranja vozila. Tuženik navodi da tužitelj nije sukladno upozorenjima provjerio čistoću četke prije pranja vozila, već je to učinio nakon pranja vozila.

4.1. Osim toga, tuženik navodi da se na četki nisu mogli naći pijesak i kamenčići jer se četka za pranje karoserije nalazi u posudi ispunjenoj vodom što sprečava taloženje nečistoće, tako da je jedino logično da je tužitelj svoje vozilo četkao krivom četkom, tj. onom koja služi za četkanje guma i felgi.

4.2 Osim toga, tuženik navodi da ostaje upitnim nastanak navodne štete, kao i činjenica da je šteta nastala već prije 7. veljače 2019., jer je iz fotografija, koje su prilikom prodaje oštećenog vozila objavljene na jednom internetskom oglasniku, vidljivo da su oštećenja na karoseriji vozila postojala i ranije. Osim toga, tuženik navodi da je tužitelj radi postizanja bolje cijene "skinuo" kilometražu na svom automobilu, a radi postizanja još bolje cijene želio je ishoditi bojanje karoserije vozila na račun tuženika.

4.3. Radi naprijed navedenoga tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Među strankama je sporna pravna osnova te visina imovinske štete.

6. Na sporne okolnosti sud je izvršio uvid u policijsko izvješće (3), nalaz i mišljenje vještaka I. P. (4-7), fotografije (8-10), dopis (11 i 12), dopis tuženika (13 i 14), fotografije (23-33), saslušao tužitelja kao stranku (36), predstavnike tuženika (37 i 38), te svjedoka M. K. (38) i A. B. (38), I. P. (75), te proveo vještačenje po vještaku prometno tehničke struke D. F. (81-91).

7. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. Nakon provedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu nastale štete odnosno nije dokazao da je šteta nastala upravo pranjem automobila kod tuženika, radi čega je sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja prema kojem pravilu je tužitelj dužan dokazati svoje tvrdnje, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti iz sljedećih razloga:

9. Naime, tužitelj u svom iskazu na ročištu glavne rasprave od 24. rujna 2019. (36) navodi da je prao svoj automobil 7. veljače 2019. u autopraonici koja je vlasništvo tuženika, a na tu okolnost je sudu predložio saslušanje svjedokinje A. B. koja navodi da je, nakon povratka tužitelja po nju kad se je nalazila u šopingu, vidjela da je automobil izgreben. Međutim, s obzirom da ta svjedokinja nije bila prisutna u autopraonici, ona nije mogla znati da li je automobil uopće bio opran. Upravo suprotno iskazu tužitelja i svjedokinje A. B., predstavnici tuženika T. Š. i D. Š. navode da tužitelj 7. veljače 2019. oko 18,00 sati uopće nije prao svoj automobil, već je uglavnom telefonirao. To su T. Š. i D. Š. utvrdili pregledom snimke sa videokamere na kojoj se ne vidi da je tužitelj prao automobil, radi čega sud smatra da tužitelj nije dokazao da je prao automobil uslijed čega je nastala imovinska šteta.

10. Nadalje, sud smatra da tužitelj nije dokazao niti sam način nastanka štete niti kada je došlo do štete na automobilu, iz sljedećih razloga:

11. Iz iskaza svjedokinje A. B., koja potvrđuje tužiteljev iskaz da je nakon pranja 7. veljače 2019. automobil bio izgreben dok je prije toga imao samo jednu ogrebotinu na prednjoj haubi. Međutim, ovakvom iskazu tužitelja i svjedokinje A. B. sud ne vjeruje iz razloga što svjedok M. K., koji je prodao automobil marke ……. tužitelju, navodi da su prilikom kupoprodaje vozila tužitelj i njegovi rođaci, njih ukupno troje, imali primjedbu na automobil navodeći da je automobil loše izlakiran, radi čega je, između ostalog, i iz tog razloga svjedok dosta snizio cijenu automobila tužitelju. Sud ovom svjedoku vjeruje iz razloga što je svjedok nezainteresiran za ishod spora, pri čemu sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da bi svjedok M. K. bio pristran jer se nalazi u poslovnom odnosu sa tuženicima. Naime, on im je samo prodao autopraonicu i to prije godinu dana i nekoliko mjeseci, tako da ta činjenica ne može utjecati na istinitost iskaza svjedoka M. K.. Osim toga, tužitelj navodi da je automobil prije pranja kod tuženika bio u besprijekornom stanju, dakle bez ikakvih oštećenja boje i laka. Međutim, takvu tvrdnju tužitelja sud ne prihvaća s obzirom da i sam tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da je …. imao samo jednu ogrebotinu na haubi, kao što to potvrđuje i svjedokinja A. B., ali suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka M. K. koji navodi da je automobil bio loše izlakiran već prilikom prodaje automobila tužitelja i to početkom do2019., dakle prije nego što je automobil uopće bio u autopraonici tuženika. To je vidljivo i iz fotografija prilikom prodaje automobila, a koje su objavljene na internetskim stranicama (30-31), iz kojih je vidljivo da je automobil loše obojan. Kako su te fotografije objavljene prije nego što je tužitelj bio u autopraonici tuženika, jasno je da su ta oštećenja nastala prije i iz nekog drugog razloga, a ne zbog pranja automobila u autopraonici tuženika. Osim toga, u svom iskazu tužitelj navodi da je prije nego što je prao automobil provjerio četku i "činilo mu se da je u redu, odnosno na njoj nije bilo niti pijeska niti kamenčića", pa se onda postavlja logično pitanje kako je zbog nepostojećeg pijeska i kamenčića moglo doći do oštećenja automobila. Nadalje, sud tužitelju ne vjeruje niti zbog kontradiktornosti u njegovim tvrdnjama navedenim u tužbi kao i njegovom stranačkom iskazu. Naime, u tužbi tužitelj navodi da se je, nakon što je primijetio oštećenja boje na automobilu, odmah vratio na mjesto gdje se nalazi praonica, uzeo četku i rukom opipao dio četke kojim se prelazi po karoseriji automobila, te je tada osjetio sitne kamenčiće i pijesak, dok su svom stranačkom iskazu (36), navodi da nakon pranja automobila više četku nije pregledavao iako se je vratio u praonicu automobila. Osim toga, tužitelj navodi da je prije pranja automobila pogledao upute ali ih nije čitao, tako da ukoliko bi čak i došlo do oštećenja automobila zbog pogrešnog postupka pranja, za to ne bi bio odgovoran tuženik jer je prije pranja automobila obavezno provjeriti čistoću četke za pranje karoserije vozila, čime se tuženik oslobađa od odgovornosti za nastalu štetu zbog nestručnog pranja vozila (fotografija br. 4).

12. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u nalaz i mišljenje dipl. ing. I. P., koji je naveo da su oštećenja boje vidljiva na vozilu tehnički gledano zasigurno mogla nastati kontaktom radnih površina rotacionih četki uređaja za pranje vozila na površinama vozila prilikom pranja vozila u autopraonici. Međutim, u svom iskazu na ročištu od 1. lipnja 2021. godine I. P., koji je saslušan kao svjedok, to potvrđuje, ali navodi da to ne tvrdi sigurno niti se može procijeniti trenutak kad su nastala oštećenja laka. Inače, sud smatra da je propust tužitelja koji nije proveo postupak osiguranja dokaza, što je mogao i trebao učiniti, umjesto čega je 8. veljače 2019. godine zatražio pregled te obim i vrijednost štete koja je nastala na vozilu tužitelja 7. veljače 2019. godine, jer bi u slučaju provedbe postupka osiguranja dokaza tužitelj puno lakše mogao dokazati način, vrijeme i mjesto nastanka štete.

13. Sud je tijekom postupka proveo i prometno tehničko vještačenje po vještaku D. F. (87-91), koji navodi da su oštećenja boje vozila mogla nastati prilikom pranja vozila i to ili sa neispravnim rotacijskim četkama ili sa ručnim četkama koje su bile onečišćene nekim abrazivnim materijalima kao što je pijesak i sitni kamenčići, te da nije moguće isključiti mogućnost da su oštećenja boje vozila tužitelja nastala na način kako je to opisao tužitelj. Međutim, vještak navodi da tehnički gledano nije moguće utvrditi gdje je i na koji način tužitelj prao svoje vozilo niti kada su navedena oštećenja vremenski mogla nastati. Niti tužiteljska niti tužena strana nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, kojeg prihvaća i ovaj sud, jer je vještak za svoj nalaz mišljenje dao uvjerljivo obrazloženje.

14. Međutim, iz iskaza tužitelja od 24. rujna 2019. godine, koji navodi da je: "Inače automobil prao na taj način da ga je najprije oprao s vodom, a nakon toga sa četkom i pjenom", razvidno je da se radi o ručnom pranju vozila, tako da oštećenje nije moglo nastati uslijed pranja rotacionom četkom. Međutim, niti ručnim pranjem vozila sud smatra da nije nastala šteta jer tužitelj u svom iskazu od 24. rujna 2019. godine navodi da: "Prije nego što sam prao automobil, ja sam provjerio četku i činilo mi se da je u redu, odnosno na njoj nije bilo niti pijeska niti kamenčića", iz čega proizlazi da ako ih nije bilo, onda šteta nije na taj način mogla niti nastati.

15. S obzirom na iskaz samog tužitelja, svjedoka M. K., I. P. i provedenog prometno tehničkog vještačenja, nije moguće sa sigurnošću utvrditi na koji način je došlo do štete na automobilu tužitelja, pogotovo s obzirom na nesigurnost svjedoka I. P. i vještaka D. F. kao stručnih osoba, sud smatra da tužitelj nije dokazao način nastanka štete na siguran način, a to nije mogao unatoč svim predloženim i provedenim dokazima utvrditi niti sud, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

16. Sud ne ulazi u motive tužitelja za podizanje ove tužbe, ali uz sve naprijed navedene kontradiktornosti u tužiteljevom iskazu, sud ukazuje na još jednu tvrdnju tužitelja zbog koje, između ostalog, sud tužitelju ne vjeruje u cijelosti. Naime, svjedok M. K. navodi da je prilikom prodaje automobila tužitelju tužitelj razgledavao automobil izvana i iznutra te je provjerio broj prijeđenih kilometara koji su u trenutku prodaje iznosili između 320.000 i 330. 000 kilometara. Inače, iz fotografije (27) je vidljivo da je automobil imao prijeđenih 323.391 km, kad ga je prodavao M. K., dok je iz potvrde o stanju brojača kilometara utvrđeno da je 14. prosinca 2018. automobil imao prijeđenih 319.491 km. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da je automobil, kada ga je on prodavao, imao nešto više od 170.000 km, dok vještak I. P. navodi da vozilo ima prijeđenih 173.011 km. Tužitelj navodi da prilikom kupnje vozila nije gledao na broj prijeđenih kilometara, što je za sud nelogično, neživotno i neprihvatljivo jer je broj prijeđenih kilometara jedna od najbitnijih činjenica o kojoj ovisi da li će netko uopće kupiti automobil i po kojoj cijeni, pa je po ocjeni suda došlo do "skidanja" kilometara radi postizanja bolje cijene odnosno uopće prodaje automobila.

17. Inače, sud tijekom postupka nije saslušao djelatnike policije iz razloga što oni o samom događaju nisu imali nikakvih saznanja osim činjenice da ih je tužitelj pozvao te da su došli na lice mjesta, ali tom prilikom nisu poduzimali nikakve daljnje radnje radi utvrđivanja činjenica koje bi bile pravno relevantne u ovom postupku, osim što su obavili razgovor sa tužiteljem F. L. i vlasnikom tuženika T. Š..

18. Dakle, zbog svih naprijed navedenih razloga, sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan u cijelosti i presudio kao u točci I. izreke ove presude.

19. Temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troška za radi odvjetnika, tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 5.620,00 kn. Navedeni trošak odnosi se na odgovor na tužbu, zastupanje na ročištu 24. rujna 2019., sastav podneska od 14. prosinca 2021. te zastupanje na ročištu od 1. ožujka 2022. godine, u iznosu od 750,00 kn za svaku pojedinu radnju, pri čemu treba za svaku pojedinu radnju dodati PDV u iznosu od 187,50 kn, jer se radi o obrazloženom podnesku o ročištima na kojima su izvođeni dokazi, dok tuženiku pripada naknada za zastupanje na ročištu od 3. rujna 2019., 10. listopada 2019. godine, 4. svibnja 2021. godine i 1. lipnja 2021. u iznosu od 375,00 kn za svaku pojedinu radnju, čemu treba pridodati PDV u iznosu od 92,50 kn za svaku pojedinu radnju jer se radi o ročištima na kojima nisu izvođeni dokazi, što ukupno iznosi 5.620,00 kn. Sud nije priznao tuženiku trošak ročišta za objavu presude jer ono nije održano, kao niti izdatke za sudske pristojbe jer te pristojbe snosi tužitelj.

U Virovitici 1. ožujka 2022.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja – OD V., V.

2. Punomoćnik tuženika – odvjetnik M. P., V.