Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 28. Gž R-1829/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Burcar predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ksenije Jakovčević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika zavoda, u Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnice N. K. i A. K., odvjetnice u Z., radi poništenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 30. lipnja 2021. poslovni broj Pr-118/2019-64, u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 30. lipnja 2021. posl. broj Pr-118/2019-64 u toč. I. i III. izreke i u dijelu toč. II. izreke kojom je prihvaćen zahtjev za isplatu plaće sa pripadajućim zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.
II. Preinačava se pobijana presuda u dijelu toč. II. izreke kojom je prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći i sudi:
„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći.“
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je (toč. I. izreke) utvrđena nezakonitom i poništena odluka upravnog vijeća zavoda (dalje UV) br. od 2. veljače 2015. kojom se tužiteljica razrješava dužnosti ravnateljice tuženika 2. veljače 2015., koja odluka stupa na snagu danom donošenja; (toč. II. izreke) tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi razliku mjesečne plaće s pripadajućim porezima i doprinosima od 2. veljače 2015. do isteka mandata 31. listopada 2015. i zateznom kamatom na način određen izrekom; (toč. III. izreke) je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak od 17.200,00 kn.
2. Protiv navedene presude je žalbu izjavio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se prihvati žalba, odbije tužbeni zahtjev i naknadi trošak žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. U ponovljenom postupku, nakon što je rješenjem ovog suda ukinuta prvobitna presuda i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje, se raspravljalo o razrješenju ravnateljice tuženika (čl. 45. st. 1. Zakona o ustanovama, „Narodne novone“, br. 76/93, 29/97 i 47/99, dalje ZU) za koje, prema tvrdnji tužiteljice, nije bilo opravdanog razloga, te je zahtijevala poništenje navedene odluke i naknadu bruto plaće za razdoblje od razrješenja 2. veljače do isteka mandata 31. listopada 2015. (9 mjeseci).
5. Prema odredbi čl. 45. st. 1. ZU protiv odluke o razrješenju ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava, ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je ta povreda mogla bitno utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom čl. 44. st. 2. ovoga zakona. Tužba se podnosi nadležnom sudu u roku od trideset dana od dana primitka odluke o razrješenju.
6. Odredbom čl. 62. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/12, 82/13, 22/14 i 131/17, dalje ZZZ) ravnatelj može biti razriješen i prije isteka vremena na koje je imenovan. Prema st. 2. iste odredbe je upravno vijeće dužno razriješiti ravnatelja i prije isteka mandata za koji je izabran ako npr. u svojem radu krši propise i opće akte zdravstvene ustanove ili neopravdano ne izvršava odluke upravnog vijeća ili postupa u suprotnosti s njima, ili svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči zdravstvenoj ustanovi veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove i dr. Članak 44. st. 2. toč. 3. i 4. ZU sadrži odredbu uglavnom istog sadržaja.
7. Sud prvog stupnja je analizirao svih šest razloga za razrješenje navedenih u pobijanoj odluci UV tuženika od 2. veljače 2015. (list 12-19) prema kojima je:
1. „lažno iznosila javne optužbe o onemogućavanju iznošenja financijskog plana za 2015.“ (iako je donesen), te su zbog (tužiteljičinog) pismenog obraćanja medijima (dopisom od 12. siječnja 2015. i na press konferenciji) narušeni međuljudski odnosi te ugled i status tuženika, zbog čega mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti (ne obrazlaže kakve),
- sud prvog stupnja je naglasio da se tužiteljica obratila medijima (nakon Internet članka portala A. Z. od 31.12.2014. o tome da ju smjenjuju zbog mobinga, ucjena i prijetnji djelatnicima te malverzacijama osiguranjem), čime je reagirala kao voditeljica službe očitujući se radi valjanog i točnog informiranja javnosti. Budući da navedenim obraćanjem medijima nisu nastale veće smetnje u obavljanju djelatnosti tuženika, je zaključio da se ne radi o osnovanom razlogu za razrješenje,
- žalitelj neosnovano prigovara da time što je tužiteljica na press konferenciji javno prozvala predsjednika UV tuženika (da ne poznaje svoje ovlasti i da se traži njegova smjena) je u stvari vrijeđala predsjednika UV tuženika iznoseći neistine (ne navodi koje). Ovo stoga što tijekom postupka nije dokazao nastanak većih smetnji, a na druge posljedice se u žalbi ne poziva;
2. namirenje štete od 34.953,47 kn na vozilima tuženika koju su u prometnoj nezgodi počinili radnici (medicinski tehničar M. B. i dr. K.) predstavlja evidentno različito postupanje prema zaposlenicima, jer se od M. B. (medicinskog tehničara) prema nagodbi zahtijevala isplata 5.000,00 kn u 10 rata, dok dr. K. nije odgovarao, iako je oštetio službeno vozilo;
- sud prvog stupnja je uz obrazloženje da ne postoji spis za štetu koju je dr. K. počinio u prometnoj nezgodi, za razliku od M. B., te nije utvrdio nejednako postupanje i zaključak da navedeno postupanje nije opravdani razlog za razrješenje,
- pozivanje žalitelja da se radilo o kasko osiguranom vozilu ne mijenja na stvari, imajući u vidu i okolnost da je stavljena izvan snage opomena pred otkaz M. B., uključujući obvezu vraćanja 5.000,00 kn;
3. tužiteljica je dala izvanredni otkaz V. P., koji je potom poništila, zbog koje protuzakonite odluke bi zavodu mogla nastati veća materijalna šteta,
- sud prvog stupnja je utvrdio da se nakon stavljanja izvan snage navedene odluke radnik vratio na posao, čime tuženiku nije nastala nikakva šteta;
- žalitelj smatra da dokumentacija u spisu potvrđuje kako je postupila, što je neodlučno jer je pogreška ispravljena, odluka stavljena izvan snage, a štetu nije dokazao;
4. Upravnom vijeću nije podnosila pisano izvješće o cjelokupnom poslovanju Županijskog zavoda jednom tromjesečno (čl. 61. ZZZ i čl. 30 Statuta),
- sud prvog stupnja je zaključio da su svi financijski izvještaji proračuna, proračunskih korisnika i izvanproračunskih korisnika prihvaćeni, a što se ne bi dogodilo da je tužiteljica povrijedila svoju obvezu;
- u žalbi tuženik neosnovano i bez argumenata prigovara zaključku suda, te pozivom na dokumentaciju u spisu tvrdi da nije podnosila pisana izvješća;
5. „Službena bilješka“ sa 50. sjednice UV je bez znanja i odobrenja njegovog predsjednika dostavila izvan UV (ne zna se kome), protivno čl. 14. Poslovnika o radu pravnog odbora, čime je prekršila propise i opće akte zdravstvene ustanove,
- sud je uz obrazloženje da nije razjašnjeno o kakvom se dokumentu radilo, kome je dostavljen i o stupnju „tajnosti“, ocijenio neosnovanim i navedeni razlog,
- žalitelj u žalbi samo ponavlja kako je „uistinu službenu bilješku dostavila izvan UV“;
6. neovlašteno je bez znanja predsjednika UV sazvala 33. sjednicu tog odbora (čl. 6. Pravilnika o radu tuženika), čime je kršila propise i opće akte ustanove,
- što sud prvog stupnja otklanja kao relevantan razlog jer su Odlukom tuženika na 35. sjednici od 23. prosinca 2013. (temeljem čl. 22. Statuta zavoda od 15. srpnja 2011. i čl. 6. Poslovnika o radu) jednoglasno verificirani zapisnici sa 33. i 34. sjednice UV tuženika koji su sastavni dio navedene odluke, a čime su sanirane eventualne nepravilnosti,
- na ponovljeni prigovor da je tužiteljica sjednicu sazvala bez predsjednika UV valja odgovoriti da svaka povreda propisa nije opravdani razlog za razrješenje ravnatelja.
8. Stoga je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, pravilno prihvatio tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke, kao i zahtjev kojim je (toč. II. izreke) tuženiku naložena isplata bruto iznosa plaće (osim zateznih kamata na bruto iznose plaća). Budući da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, je u navedenom dijelu odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP).
9. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 365. st. 2. ZPP), kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate na cjelokupni iznos bruto razlike plaće. Ovo stoga što se u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'', br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenoga proizlazi da bruto plaća, odnosno naknada plaće koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće.
10. Dakle, kako porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva na naplatu tek isplatom plaće i na te iznose se zatezne kamate ne obračunavaju, u kojem dijelu je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan, je prihvaćanjem žalbe odbijen kao neosnovan taj dio zahtjeva primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP.
11. Odluka o trošku, kojoj tuženik određeno ne prigovara, je pravilna.
12. Neznatan neuspjeh tuženika (čl. 154. st. 5. ZPP) ne opravdava zahtjev za naknadu troška žalbe, jer nije uspio u odnosu na glavnicu, već samo u odnosu na dio zateznih kamata (čl. 35. ZPP), radi čega nisu nastali posebni troškovi.
U Zagrebu 1. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Burcar, v.r.
