Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 01/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

      -1-

                                                                                                                                                   Broj: P-4313/2023

 

                             

                  Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                         Zagreb

 

   Broj: Ppž-4313/2023

 

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.M., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj: PpP-8580/2020 od 17. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.

 

                                                       p r e s u d i o   j e

 

I      Djelomično se prihvaća žalba okr. D.M. kao osnovana i preinačuje  pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca ukida.

 

II     U ostalom dijelu, žalba okr. D.M. odbija se kao neosnovna te se,  u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

III     Na temelju odredbe članka 139. stavka 3.  u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik D.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

                                                                           Obrazloženje

 

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. D.M. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.

 

1.1.   Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

1.2.              Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 160,16 eura.

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja M.V., odvjetnika u S., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je djelomično osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.    Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da ne navodi u čemu bi se konkretnom sastojala takva povreda, a ovaj sud ocjenjuje da je izreka presude razumljiva i jasna, te sadrži sve odlučne činjenice djela iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Prvostupanjski sud je korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta uz jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji međusobno nisu proturječni. Stoga je ocjenjeno da nije počinjena citirana bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to paušalno upire žalitelj.

 

6.     Pogrešno žalitelj upire na povredu materijalnog prekršajnog prava ističući prigovor „ne bis in idem“ i time povredu iz odredbe članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona, jer nemogućnost raspravljanja suda dva puta o istoj stvari vrijedi samo kada je ista stvar pravomoćno presuđena, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, u svezi istog događaja od 1. rujna 2020. izdan je obavezni prekršajni nalog zbog djela prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji nalog je  postao pravomoćan 29. prosinca 2020., međutim, tim nalogom okrivljenik je proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće s ozlijeđenom osobom zbog neprilagođene brzine kretanja uvjetima na cesti. U ovom predmetu žalitelj je proglašen krivim zbog vožnje pod utjecajem alkohola, odnosno zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa pogrešno smatra da je ponovno suđen za izazivanje prometne nesreće s ozlijeđenom osobom (uslijed vožnje pod utjecajem alkohola). Prvostupanjski sud je pravilno iz činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom aktu ispustio riječi koje se odnose na izazivanje prometne nesreće s ozlijeđenom osobom i činjenično opisano postupanje u izreci pobijane presude pravilno pravno označio, kako je to i obrazložio u točki 4.1. pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud može okrivljenika proglasiti krivim za drugo prekršajno djelo, ako je ono opisano u činjeničnom opisu optužnog akta i za počinitelja nije teže.

 

7.              Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, koja je primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je pravilno vrednujući sve okolnosti na strani okrivljenika izrekao kaznu u najnižoj mjeri posebnim zakonom propisane blaže vrste kazne za predmetno djelo. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je tako izrečena kazna u svemu pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na ponašanje počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. U predmetnom slučaju nema uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, jer nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, niti žalitelj takve okolnosti navodi i dokumentira u žalbi. 

 

7.1.   U smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.                         

 

8.     U pravu je žalitelj da mu je pogrešno izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, budući da iz izreke pobijane presude i stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je inkriminirane prilike upravljao motociklom marke Kawasaki, koji na temelju članka 217. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama spada u vozila A kategorije. Budući da se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom izriče sukladno odredbe članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona u odnosu na sve vrste ili kategorije ili u odnosu na određene vrste ili kategorije, s time da se s obzirom na kategoriju izriče ona kategorija kojom je upravljao čineći prekršaj, to u predmetnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu okrivljenika i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije ukinuti. Valja istaknuti, da se u povodu žalbe izjavljene u korist okrivljenika takva nepravilnost ne može otkloniti na drugi način, jer bi isto bilo na njegovu štetu.

 

9.               Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona,  odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                

                                               U Zagrebu  7. ožujka 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.

 

                                                                     

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu