Poslovni broj: 2 Us I-1417/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz P., OIB: …, koga zastupa opunomoćenica M. R., odvjetnica iz P., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, radi priznavanja statusa njegovatelja, 1. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Ukida se i proglašava ništavim Rješenje tuženika od dana 20. listopada 2021. godine, Klasa: UP/II-555-05/21-03/61, Urbroj: 524-11-02/2-21-5.
II. Tužitelju se priznaje pravo na status njegovatelja zbog potrebe njege svoje supruge A. M., OIB: …, rođ. ….“
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
Rješenjem tuženika, UP/II-555-05/21-03/61, Urbroj: 524-11-02/2-21-5. od 20. listopada 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb P. Klasa: UP/I-555-05/21-04/10, Urbroj: 2177-30-05/54-21-7 od 28. travnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa njegovatelja bračnog druga A. M.
Tužitelj u tužbi navodi kako su razlozi odbijanja tužitelja s njegovim zahtjevom nezakoniti, neživotni i nelogični. Ukazuje kako se tuženik u pobijanoj odluci poziva na članak 63. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19. i 64/20., nastavno: Zakon), a da taj članak ima tri stavka te da je nejasno na temelju kojeg stavka je odlučeno o zahtjevu tužitelja. Posebno navodi kako je njegova supruga teški invalid IV. stupnja, što bi značilo da tuženik prilikom odlučivanja nije uzeo u obzir odredbe Pravilnika o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (Narodne novine, broj: 79/14. i 110/14., nastavno: Pravilnik). Ovo iz razloga jer se u članku 35. Pravilnika navode oštećenja probavnih i endokrinih organa i organskih sustava, a supruga tužitelja ima dijagnozu kroničnog bubrežnog zatajenja, kao što se i u članku 40. stavku 1. Pravilnika definira teški invaliditet, a supruzi tužitelja je ustanovljen teški invaliditet IV. stupnja te kao takva ne može izvoditi aktivnosti primjerene životnoj dobi, jer je potpuno ovisna o brizi druge osobe. Navodi i kako se u članku 40. stavku 2. pod alinejom 2. Pravilnika navodi ekskrecija putem umjetnog otvora, a supruga tužitelja ide na hemodijalize tri puta tjedno po četiri sata pa se radi o trajnoj promjeni u zdravstvenom stanju i bolesti koja neposredno ugrožava život, a suvremenim liječenjem i suvremenim rehabilitacijskim postupcima ne može se postići poboljšanje u zdravstvenom stanju, sve kako to propisuje članak 41. Pravilnika. Dodaje i kako prema članku 42. Pravilnika jasno proizlazi da se u odnosu na suprugu tužitelja neće postići potpuno ozdravljenje, kao niti znatno poboljšanje u zdravstvenom stanju. Ovo iz razloga jer hemodijaliza nije rehabilitacijski postupak, već samo napredak u medicinskoj pomoći, koji nadomješta bubrežne funkcije te utječe na produljenje života bolesnika, a što ne bi bilo moguće da ista ne odlazi na hemodijalizu. Zatim se poziva na članak 45. Pravilnika te smatra da je u skladu s prethodno iznijetim činjenicama supruga tužitelja potpuno nesposobna za rad, jer kod iste postoji vrsta, stupanj i težina tjelesnog oštećenja zbog čega nije sposobna za rad kojim bi mogla osigurati sredstva za osnovne životne potrebe pa joj je u smislu članka 47. Pravilnika prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe, odnosno supruga. U prilog svojih tvrdnji prilaže povijest bolesti supruge tužitelja od 12. studenog 2021. te predlaže saslušanje tužitelja i njegove supruge A. M. Smatra da iz medicinske dokumentacije i svih dokaza u spisu jasno proizlazi da se na ovakav način vrijeđa invalid IV. skupine i to mlada žena, stara 28 godina pa je evidentno da je tužitelj oštećen ovakvim postupanjem tuženika. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje i proglašavanje ništavim osporavane odluke tuženika, uz naknadu troškova upravnog spora.
U odgovoru na tužbu tuženik ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz pobijanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
Radi utvrđivanja relevantnih činjenica pred ovim sudom je održana javna rasprava 1. ožujka 2022. na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik pa je rasprava u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. 110/21., nastavno: ZUS), održana u njihovoj odsutnosti.
Tijekom rasprave sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja i njegove supruge A. M. na okolnosti tužbe, obzirom da su odlučne činjenice za pravilno rješenje ove upravne stvari utvrđene na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu pa stoga navedeno saslušanje nije potrebno za pravilno rješenje ovog upravnog spora.
Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 11. ožujka 2021. za priznavanje prava na status njegovatelja u odnosu na bračnog druga A. M., u skladu sa člankom 63. Zakona.
Odredba članka 63. stavka 1. Zakona propisuje da se pravo na status roditelja njegovatelja priznaje jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta: potpuno je ovisno o pomoći i njezi druge osobe jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen; u potpunosti je nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala; ima više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.
Prema stavku 3. navedenog članka Zakona pravo na status njegovatelja priznaje se bračnom ili izvanbračnom drugu, formalnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom iz stavka 1. ovog članka.
Dakle, status njegovatelja, priznaje se bračnom ili izvanbračnom drugu, formalnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom koja je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe. U prvom slučaju zato jer je osobi s invaliditetom zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata. U drugom slučaju ovisnost o drugoj osobi se podrazumijeva zbog potpune nepokretnosti osobe s invaliditetom, a u trećem slučaju ovisnost o pomoći i njezi druge osobe postoji pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba zbog više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih).
Osporavana odluka tuženika donijeta je na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda Z. Klasa: 551-01/21-09/73, Urbroj: 426-04- 01/7-21-2, broj evidencije: 621302 od 8. srpnja 2021.
Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da se kod supruge tužitelja unazad nekoliko godina pojavila bolest poznatija kao sindrom policističnih jajnika, zbog čega je 29. rujna 2020. hospitalizirana u KB Sveti duh, pod kliničkom slikom uremije s prisutnom uremijskom encefalopatijom, perkilkardialnim i pleuralnim izljevima te teškom normocitnom anemijom trigeriranom hemoragijskom dijatezom. Radi terminalnog stadija kronične bubrežne insuficijencije započelo se s trajnom intermitentnom hemodijalizom putem dijaliznog katetera te je anemija korigirana, a liječenje je nastavljeno na odjelu za gastroenenterlogiju i nefrologiju interne medicine OŽB Požega. Paroksizmi undulacija atrija dijagnosticirane kod prijema spontano su konvertirani u sinus ritam, a sekundarni hiperparatoidizam govori u prilog kronične bubrežne bolesti, u komorbiditetu nodozna struma lijevog režnja štitnjače. Iz otpusnih pisama, nakon provedenog liječenja, proizlazi da se supruga tužitelja otpušta sa urednim hormonalnim statusom, bez znakova kompresije, s preporukom lijevostrane lobektomije. Radi recentnog nalaza UZV štitnjače s verificirana dva oštro ograničena čvora u desnom režnju štitnjače, uz od ranije verificiran nodozno promjeni lijevi režanj štitnjače, po OŽB Požega indicirana je citopunkcija čvorova u desnom režnju te scentigrafija radi eventualno potrebne ekstirpacije paratoidne žlijezde uz lijevu lobektomiju ili totalnu tireoidektomiju. U skladu s navedenim činjeničnim stanjem Vijeće viših vještaka je utvrdilo da na strani supruge tužitelja postoje kronične bolesti odrasle osobe IV. stupnja te tjelesno oštećenje, ali da kod supruge tužitelja ne postoji više vrsta oštećenja ni više vrsta teških oštećenja. Postoji teški invaliditet, kao što postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju te privremena potreba pomoći i njege u punom opsegu, zbog potpune ovisnosti o pomoći i njezi druge osobe te kod kretanja izvan kuće radi korištenja zdravstvene zaštite i nabavke namirnica, kroz dvije godine do srpnja 2023., kada je potrebno učiniti reevaluaciju zdravstvenog stanja i funkcioniranja uz nove nalaza nadležnih specijalista. Ne postoji potreba za specifičnom njegom uz izvođenje medicinsko – tehničkih zahvata te ne postoji potpuna nepokretnost i uz pomoć ortopedskih pomagala.
Kako je provedenim vještačenjima utvrđeno da kod supruge tužitelja ne postoji oštećenje zdravlja radi kojega bi joj za održavanje kvalitete života bilo potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko – tehničkih zahvata niti je u potpunosti nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala te kako nema više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), već kod iste postoji jedna vrsta teškog oštećenja – tjelesno oštećenje izraženo u mjerilima 4. stupnja, uz teški invaliditet te trajnu promjenu u zdravstvenom stanju, uz privremenu potrebu pomoći i njege u punom opsegu kroz iduće dvije godine, to i nisu ispunjeni uvjeti za priznanje predmetnog prava, a kako to određuje članak 63. stavak 1. i 3. Zakona. Naime, navedena vještačenja su suglasna u dijelu koji se odnose na utvrđene dijagnoze i bolesti na strani supruge tužitelja, a tužitelj svojim tužbenim navodima nije sud doveo u dvojbu u pogledu njihove pravilnosti te sud cijeni provedena vještačenja kao zakonita i izrađena u skladu s pravilima struke, odnosno kako to određuju odredbe Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17. i 56/18.) Pri tome valja naglasiti kako su u postupku vještačenja na strani supruge tužitelje utvrđene iste bolesti, na koje se tužitelj poziva u tužbi i koje se navode u medicinskoj dokumentaciji. Također i iz najnovije medicinske dokumetnacije, koju je tužitelj priložio uz tužbu, ne proizlaze dijagnoze koje ukazuju na potrebu pružanja specifične njege izvođenjem medicinsko – tehničkih zahvata, potpunu nepokretnost ili više vrsta teških oštećenja.
Na kraju je potrebno naglasiti kako tužitelj u tužbi, kao niti tijekom ovog upravnog spora nije sudu predložio izvođenje dokaza putem kojeg bi se eventualno dovelo u dvojbu utvrđeno činjenično stanje i medicinske dijagnoze od strane Vijeća viših vještaka.
Stoga je ovaj sud stajališta kako je u provedenom postupku pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje, koje se odnosi na zdravstveno stanje supruge tužitelja te je na isto pravilno primijenjeno odgovarajuće materijalno pravo.
Osim toga, sud je utvrdio da pobijano rješenje od 20. listopada 2021. ne sadrži nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja, a niti je tužitelj tijekom upravnog spora naveo postojanje bilo kojeg uvjeta temeljem kojih je odredbom članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09.) propisano oglasiti rješenje ništavim pa je i po toj osnovi odlučeno kao u izreci presude.
Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim. Slijedom iznijetog, a na temelju članka 57. stavak 1. ZUS, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan te je sud donio odluku kao u točki 1. izreke presude. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenicima odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
U Osijeku 1. ožujka 2022.
Sudac
Berislav Babić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66a. stavak 1. ZUS). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).
