REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Kž-49/2022-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene I. M. E., zbog kaznenih djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenice, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj: K-31/2018 od 24. svibnja 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022., u nazočnosti braniteljice okrivljenice I. M., odvjetnice iz Z.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljene I. M. E., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću broj: K-31/2018 od 24. svibnja 2021., okrivljena I. M. E. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. 1. i kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. 2.,pa se okrivljenoj I. M. E., na temelju čl. 304. st. 1. KZ/11, uz primjenu čl. 51. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, a na temelju čl. 305. st. 1. KZ/11, uz primjenu čl. 51. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te se temeljem čl. 51. KZ/11, okrivljenica osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljenici se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako ista u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Ukoliko okrivljenica u vremenu provjeravanja počini kazneno djelo, na istu će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz čl. 58. KZ/11.

2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenik M. R. se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

3. Na temelju čl. 145. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, nalaže se okrivljenoj I. M. E. podmiriti troškove postupka u iznosu od 800,00 (osamsto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08, a sve u vezi sa čl. 148. st. 4. ZKP/08, okrivljenica je dužna naknaditi i troškove oštećenika M. R. i njegove opunomoćenice, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.

5. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijela okrivljena I. M. E. po braniteljici I. M., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o kazni, te je predložila da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi odgovornosti, podredno, ukine i vrati sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražila i obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je, u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, i udovoljeno.

6. Odgovor na žalbu okrivljenice nije podnesen.

7. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Na javnu sjednicu vijeća pristupila je uredno pozvana braniteljica okrivljenice I. M., odvjetnica iz Z., dok nisu pristupili uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu i okrivljena I. M. E., a dostava poziva za iste je uredno iskazana, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, a sve u smislu čl. 475. čl. 4. ZKP/08. Prisutna braniteljica okrivljenice u cijelosti je ostala kod navoda žalbe.

9. Žalba okrivljenice je osnovana.

10. Nije u pravu žaliteljica, tj. okrivljena I. M. E. kada tvrdi da je počinjena bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koju povredu nalazi u tome što tvrdi da se presuda ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Suprotno navedenim tvrdnjama razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni. Sadržajno razmatrajući žalbene tvrdnje u bitnome proizlazi da žaliteljica smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena.

11. Isto tako, žaliteljica u uvodu navodi da se žali zbog povrede materijalnog prava, očito misleći na povredu kaznenog zakona, ali ne konkretizira u čemu bi se ta povreda sastojala. Iz sadržaja žalbe proizlazi i može se zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njezinom postupanju nema svih obilježja kaznenih djela za koja je proglašena krivom i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne predstavlja predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno.

11.1. Što se tiče žalbenih tvrdi, a koje idu za time da je prvostupanjski sud trebao okrivljenicu osloboditi od optužbe iz razloga što se kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ/11 može pokrenuti samo po prijedlogu, a da bi se ovdje radilo da je okrivljenica prijavila kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11, a koje djelo se goni po privatnoj tužbi, valja reći da je, suprotno tvrdnjama žaliteljice, pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odlučivao o kaznenom djelu iz čl. 304. st. 1. KZ/11, jer je okrivljenica prijavila počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, a što proizlazi, kako iz prijave koja prileže spisu (list 21 spisa), ali još je bitnije iz iskaza same okrivljenice, odnosno njezine obrane. Stoga su naprijed navedeni prigovori neosnovani.

11.2. Međutim, u pravu je žaliteljica, tj. okrivljena I. M. E. kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje, barem za sada, nepotpuno a time i pogrešno utvrdio.

11.3. Naime, prvostupanjskom presudom okrivljenica je proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ/11 i to na način što je cit: "Dana 8. lipnja 2016. u 11:55 sati u Policijskoj postaji Gospić prijavila da joj je istoga dana u 11:45 sati u Gospiću u K. ulici M. R. iz svog automobila, otvorivši prozor, uputio prijetnju riječima: "riješit ću te", te dana 4. kolovoza 2016. u 9:27 na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave u Policijskoj postaji Gospić navela da joj je M. R. te prigode dana 8. lipnja 2016. zaprijetio riječima: "riješit ću te života", iako svjesna da joj M. R. te riječi nije uputio.", dakle, prijavila neku osobu da je počinila kazneno djelo iako je znala da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi.

11.4. Istom presudom pod toč. 2. proglašena je krivom zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11 i to što je cit: "Dana 27. rujna 2016. u 9:00 sati, u Gospiću, u Općinskom državnom odvjetništvu, u kaznenom predmetu broj K-DO- 260/2016 protiv osumnjičenika M. R. u kojem je ispitana kao svjedokinja i s tim u vezi upozorena da je dužna govoriti istinu, iako znajući da joj se M. R. dana 8. lipnja 2016. nije obratio prijetećim riječima, iskazala da joj je rekao: "riješit ću te života.", dakle, kao svjedok u prethodnom kaznenom postupku dala lažan iskaz.

11.5. Okrivljenica u svojoj obrani poriče počinjenje djela, te između ostalog, očitujući se o krivnji i kasnije prilikom davanja izjave na raspravi, ali i tijekom prethodnog postupka kategorički tvrdi da nije počinila navedena kaznena djela jer ističe da je ona oštećenog M. R. prijavila Policijskoj postaji Gospić zbog kaznenog djela prijetnje jer joj je isti prijetio na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude. Tvrdi da se to doista tako dogodilo i da ona ne bi to prijavila da joj on nije uputio riječi prijetnje. Isto tako, a s tim u vezi, dajući iskaz pred Općinskim državnim odvjetništvom u Gospiću 27. rujna 2016. je to ponovila i po stavu tužilaštva počinila kazneno djelo davanja lažnog iskaza.

11.6. U dokaznom postupku prvostupanjski sud je ispitao okrivljenicu, oštećenog M. R., svjedoke T. T. i J. P., te izvršio uvid u pisanu dokumentaciju koja prileže spisu i uz sve dokaze pobrojani pod toč. 4. obrazloženja pobijane presude.

11.7. Nakon analize obrane okrivljenice, te svih navedenih dokaza, prvostupanjski sud zaključuje u bitnome da smatra dokazanim da se na temelju suglasnih iskaza svjedoka T. T. i iskaza oštećenog M. R. kao i fotografije koje je priložila obrana i iskaza svjedokinje J. P. može zaključiti da je nesporno dokazano da je okrivljenica počinila terećena joj kaznena djela na način kako joj se stavlja na teret.

11.8. Međutim, ovakav zaključak prvostupanjskog suda je i po stanovištu ovog drugostupanjskog suda, a kako to osnovano ukazuje i žaliteljica u žalbi, preuranjen i, za sada, pogrešan. Naime, ovaj drugostupanjski sud, nesporno je, a nakon analize kompletnog dokaznog postupka, zaključio da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na iskazu svjedoka T. za kojeg se može reći da je posredan svjedok jer isti nije bio prisutan "susretu" okrivljenice i oštećenika, odnosno nije vidio njihov susret već je, što je nesporno u postupku utvrđeno, nakon što je okrivljenica došla prijaviti prijetnje koje joj je uputio oštećenik, otišao na lice mjesta i pregledao snimku nadzorne kamere koja se nalazila na prodavaonici KONZUM, tempore criminis, te je u svom iskazu govorio čega se sjeća nakon što je pregledao tu snimku. Ono što je bitno je da se iskaz navedenog svjedoka ne može provjeriti iz razloga što svjedok, iako je policijski službenik koji je obrađivao predmet u okviru svoga posla, nije oduzeo odnosno izdvojio snimku nadzorne kamere na prodavaonici KONZUM, tempore criminis, odnosno vezano za ovdje inkriminirano postupanje. Prema tome, sud svoju odluku temelji na detaljnom i iscrpnom iskazu svjedoka T., ali ono što je ovdje također bitno da kada se pita svjedoka je li pregledavajući snimku nadzorne kamere na istoj vidio trenutak kada su se mimoišli oštećeni M. R. i okrivljena I. M. E., isti izjavljuje da taj trenutak nije zabilježen na snimci, odnosno on ga pregledavajući tu snimku nije vidio. Na daljnje pitanje je li pregledavajući snimku mogao vidjeti kakvi su bili prozori na suvozačevom mjestu u automobilu kojim je upravljao oštećenik, odgovorio je da to nije mogao vidjeti.

11.9. Uzimajući u obzir naprijed navedene tvrdnje svjedoka T. koji nije vidio sam događaj, nije mogao vidjeti je li prozor automobila oštećenika kroz koji je navodno upućena prijetnja okrivljenici bio zatvoren ili otvoren, ostaje za zaključiti da je sud svoju odluku donio na temelju iskaza svjedoka T., te to obrazložio pod toč. 8. obrazloženja, iako isti svjedok nije očevidac događaja već je iznosio svoj subjektivan stav, odnosno, zaključke do kojih je došao temeljem analize onoga što je vidio i to je povezao sa ovdje inkriminirajućim postupanjem. Istina, prvostupanjski sud je pokušao opravdati iskaz navedenog svjedoka koji je različit od iskaza svjedokinje J. P. i očitovanja dobivenog iz trgovine KONZUM, a koja je navela, vezano za pitanje kakva je bila rezolucija kamere 2016., da je rezolucija bila takva da su prikazi lica osoba koje bi kamera snimala bili nejasni, lica tih osoba na snimkama su bila osjenčana, te da se nisu mogle na snimkama nadzornih kamera razaznati mimika lica i prepoznati raspoloženje osobe, a što je u suprotnosti sa prvotnom izjavom svjedoka T. kada kaže da je okrivljenica nakon što je prešla pješački prijelaz zastala i nekoga nazvala na telefon, da je izgledala sretno, na licu joj bio osmijeh, a u jednom trenutku je čak poskočila od sreće, kako se njemu učinilo. Sud kasnije pokušava relativizirati dio iskaza navedenog svjedoka, te tvrdi da se može raditi i o dojmu svjedoka. Ovdje je nužno napomenuti da se ne može nekoga proglasiti krivim na temelju dojma već je to moguće na temelju potpuno utvrđenih i izvjesnih dokaza.

11.10. Prema tome, uzimajući u obzir sve ovo naprijed navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje, barem za sada, nepotpuno a time i pogrešno utvrđeno jer nije na potpuno nedvojben i izvjestan način utvrđeno postupanje okrivljenice i oštećenika, a sve vezano za događaj od 8. lipnja 2016., pa s tim u vezi i inkriminirano postupanje za koje se tereti okrivljenica. Naime, kao što je već rečeno, presuda se u bitnome temelji na iskazu svjedoka T. i iskazu oštećenika, a niti jedan materijalni dokaz sa potpunom sigurnošću i izvjesnošću ne potvrđuje iskaz oštećenika, odnosno ne može se temeljem nekog drugog dokaza u potpunosti isključiti obrana okrivljenice i njezine tvrdnje vezane za ovdje inkriminirano joj postupanje.

12. Obzirom na navedeno i propuste koji su u tijeku ovog postupka učinjeni, a prije svega time se misli na izdvajanje snimke nadzorne kamere video nadzora, kao i zbog, za sada još u potpunosti neutvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je žalbu okrivljenice prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve dokaze koji su provedeni, a po potrebi i nove, ocijeniti i analizirati sve izvedene dokaze povezujući ih međusobno, a pri tome će posebno voditi računa o navodima ovog ukidnog rješenja, te nakon detaljne i argumentirane analize provedenih dokaza donijeti novu, pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti, u smislu odredbe čl. 459. st. 5. ZKP/08.

13. Zbog svega navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, a sve u smislu čl. 483. st. 1. ZKP/08.

U Zagrebu 1. ožujka 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Bešković Balent, v. r.