REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:8 Kž-52/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. D. zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući povodom žalbe optuženog I. D. podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-100/2021 od 6. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog I. D. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim optuženog I. D. zbog počinjenja kaznenog djela protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude te je na temelju članka 305. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo
2. Ujedno je na temelju članka 148. stavak 1. i članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) naloženo optuženom I. D. platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 800,00 kuna u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
3. Protiv presude žalbu je podnio optuženi I. D. putem branitelja D. S., odvjetnika iz N. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
4. Na temelju članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba optuženog I. D. nije osnovana.
6. Iako žalitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, posebno ne obrazlaže u čemu se ista sastoji, a sadržajno, polemizirajući sa zaključcima suda o egzistenciji bitnih elemenata kaznenog djela davanja lažnog iskaza zbog kojeg je optuženi I. D. proglašen krivim, pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok upirući žalbom na manjkavost provedenog dokaznog postupka zbog neprovođenja predloženih dokaza, pobija presudu i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Protivno tvrdnji žalitelja prvostupanjski je sud proveo sve potrebne dokaze, detaljno ih analizirao, objasnio iz kojih razloga prihvaća pojedini od izvedenih dokaza i što je iz kojeg od dokaza utvrdio, tako da je činjenično stanje u ovom postupku ispravno i u potpunosti utvrđeno.
8. Naime, optuženi I. D. u svojoj obrani ne spori da je na raspravi pred Općinskim sudom u Z. u parnici vođenoj između tužiteljice L. D. i tuženika A. D. radi utvrđenja bračne stečevine pod poslovnim brojem 67 P-651/2013. na glavnoj raspravi, saslušan u svojstvu svjedoka, 1. travnja 2015. rekao; "Ja nisam dizao iznos od 53.000,00 kanadskih dolara 2001. sa računa tuženika". Isto tako nije sporno da iz preslike isplatnice Privredne banke Z. proizlazi da je optuženi I. D. 12. rujna 2001. s računa A. D. podigao iznos od 53.000,00 kanadskih dolara u poslovnici u N. G. Iz zapisnika s predmetne glavne rasprave proizlazi da je nakon saslušanja svjedoka I. D. punomoćnik tužiteljice prigovorio njegovom iskazu navodeći da ova konstatacija svjedoka nije točna jer u vrijeme podizanja novaca s računa A. D., niti tužiteljica, niti tuženik nisu bili prisutni u RH. Nakon toga je sud zatražio od Privredne banke Z. da za potrebe parničnog postupka u toj pravnoj stvari dostavi podatke o tome tko je, kada i u kojem iznosu podizao novac s devizne štedne knjižice A. D. pa je u spis dostavljen podatak da je novac podigao optuženi I. D. S obzirom na ovakav tijek dokaznog postupka parnični sud u trenutku saslušanja optuženog I. D. u svojstvu svjedoka nije raspolagao nespornom materijalnom dokumentacijom iz koje bi proizlazilo tko je podigao sporni iznos s računa A. D.
9. Optuženi I. D. je bio prisutan na raspravi kada je punomoćnik tužiteljice iznio prigovor na istinitost njegova iskaza i bez obzira što nije pozvan da se očituje, niti je to bila obaveza suda prema pravilima parničnog postupka, mogao je reagirati i reći da ga je sud pogrešno shvatio, slušao je diktat suda pa da je u zapisnik uneseno nešto što nije rekao ili nije htio reći, mogao je reagirati i reći o čemu se točno radi, međutim, on je šutio. Osim toga, punomoćnik tuženika isto tako nije reagirao i svojim pitanjima pokušao razjasniti situaciju oko isplate spornih 53.000,00 kanadskih dolara, a na raspravi je bio prisutan i tuženik A. D. koji je isto tako, kada već nije reagirao njegov punomoćnik, mogao reagirati kako bi se u potpunosti utvrdile činjenice vezane uz podizanje tog iznosa novca. Sve ove okolnosti ukazuju da je iskaz optuženog I. D. u svojstvu svjedoka u tom parničnom predmetu odgovarao položaju tuženika u tom postupku tako da na prigovor istinitosti istog nije reagirao niti svjedok, ovdje optuženi I. D., a niti tuženi A. D. kao niti njegov punomoćnik. Treba napomenuti da je od podizanja novca u Privrednoj banci pa do iskazivanja optuženog I. D. u parničnom postupku prošlo gotovo četrnaest godina, što je u odnosu na obavezu bankarskih institucija čuvanja dokumentacije veliko razdoblje pa je postojala mogućnost da se ova odlučna činjenica utvrdi isključivo na temelju iskaza svjedoka, a bez materijalne dokumentacije. Slijedom navedenog, posve ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik svjesno porekao podizanje novca s računa tuženika A. D., prethodno je propisno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, svjestan je bio svih obilježja kaznenog djela davanja lažnog iskaza što ukazuje da je postupao s izravnom namjerom, a za to je imao i motiv, olakšati poziciju svog strica u predmetnoj parnici.
10. Činjenica što je A. D. nakon predmetne rasprave opozvao punomoć odvjetnici H. Z. koja je za to ročište angažirala zamjenskog punomoćnika odvjetnika T. G. nije odlučna za utvrđivanje činjenica u ovom postupku i ocjenu je li iskaz optuženog I. D. neistinit ili ne. Isto tako, s obzirom na sadržaj iskaza optuženog I. D. u predmetnom parničnom postupku, sadržaja potvrde o podizanju novca, iskazi punomoćnika stranaka u predmetnom parničnom postupku odvjetnika M. Z. i T. G. o okolnostima provođenja rasprave i je li optuženik pozvan da se očituje na primjedbe punomoćnika tužiteljice s obzirom na istaknute mogućnosti ukazivanje optuženog I. D. na eventualne manjkavosti zapisnika u pogledu unesenog sadržaja u zapisnik, nisu odlučni u ovom postupku.
11. Sa računa A. D. podignut je značaj iznos novca, koji je sigurno predstavljao značajan iznos u njegovoj bračnoj stečevini stoga je i životno uvjerljivo da njegova bivša supruga u trenutku podijele bračne stečevine raspolaže podatkom o vrijednosti iste i očekivano osobnom dijelu u podijeli iste pa da se i sjeća dijela iskaza optuženog I. D. u dijelu u kojem je tvrdio da nije podigao novac stoga je osnovano ovakav njezin iskaz prvostupanjski sud ocijenio kao vjerodostojan, bez obzira hoće li ishod ovog postupka utjecati na ponavljanje postupka utvrđenja bračne stečevine.
12. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da razlozi odbijanja dokaznog prijedloga obrane da se pročita iskaz koji je dan pred Okružnim sudom u Kanadi nisu osnovani. Ispravno je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaz čitanjem iskaza svjedoka saslušanje kojeg je provedeno pred pravosudnim tijelom strane države i za to dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, time da nije bilo zapreke, pribaviti odluku Okružnog suda u Kanadi donesenu u tom predmetu i s istom postupati kao sa stranom ispravom, a kada bi to bilo od utjecaja na utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku.
13. S obzirom da se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok posebno ne pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, a prema članku 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi, između ostalog, i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi, tako da je drugostupanjski sud i po ovom osnovu ispitao pobijanu presudu.
14. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su sukladno članku 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. S obzirom na utvrđene olakotne okolnosti i to neosuđivanost optuženika i njegovo korektno držanje pred sudom, a izostanak otegotnih okolnosti, kazna zatvora na koju je osuđen optuženi I. D. u trajanju šest mjeseci kao i uvjetna osuda s utvrđenim rokom provjeravanja u trajanju jedne godine primjerene su svim istaknutim okolnostima, posebno stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici te svakako podobni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
15. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
16. Slijedom navedenog, žalba optuženog I. D. nije osnovana pa je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 1. ožujka 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent, v. r.
