Poslovni broj: Usž-2704/21-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mire Kovačić predsjednice vijeća, Biserke Kalauz i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. K. iz R., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog ureda B. G. i K. B. u R., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1078/2020-30 od 21. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 1078/2020-30 od 21. svibnja 2021.

II Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-03/19-01/361, urbroj: 338-01-06-05-20-24 od 24. srpnja 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda R. klasa: UP/I-502-03/18-02/108, urbroj: 338-08-02-01-19-16 od 25. ožujka 2019.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Rijeci poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-03/19- 01/361, urbroj: 338-01-06-05-20-24 od 24. srpnja 2020. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda R., klasa: UP/I-502-03/18-02/108, urbroj: 338-08-02-01-19-16 od 25. ožujka 2019., te se tužitelju ozljeda pretrpljena 26. siječnja 2018., pod dijagnozom šifre prema MKB 10 klasifikaciji F 43.0, priznaje ozljedom na radu i u svezi te dijagnoze tužitelju se priznaju i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka I izreke). U točki II izreke nalaže se prvostupanjskom tijelu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Regionalnom uredu R. da u svezi točke I izreke presude donese odgovarajuće rješenje kojim će tužitelju ozljedu pretrpljenu 26. siječnja 2018., pod dijagnozom šifre prema MKB 10 klasifikaciji F 43.0 priznati ozljedom na radu i u svezi navedene dijagnoze tužitelju priznati i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 12.375,00 kn u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude ovoga Suda, dok se u preostalom dijelu do iznosa od 18.625,00 kn odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora (točka III izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela Regionalnog ureda R. od 25. ožujka 2019. kojim tužitelju, zaposlenom kod poslodavca J. R., ozljeda pretrpljena 26. siječnja 2018., pod dijagnozom prema MKB klasifikaciji F 43.0 nije priznata ozljedom na radu i u svezi navedene dijagnoze tužitelju nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tuženik žalbom pobija presudu Upravnog suda u Rijeci iz svih žalbenih razloga. Opisujući tijek predmetnog postupka u bitnom smatra da u konkretnom slučaju mora biti istovremeno ispunjen i pravni kao i medicinski aspekt ove upravne stvari, što ovdje nije slučaj, jer se u konkretnom slučaju radi o verbalnom i fizičkom sukobu dviju osoba na radnom mjestu koje se međusobno poznaju (radnik i neposredni rukovoditelj), a što se s pravnog aspekta nikako ne može podvesti pod kontekst radno-pravnih aktivnosti u skladu s zakonskim i podzakonskim aktima, a čemu u prilog govori i sudska praksa. Nadalje izjavljuje žalbu i protiv troškova upravnog spora, te slijedom iznijetog predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu u cijelosti, poništi prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Rijeci te sam riješi stvar odnosno u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tužitelj u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) Sud je utvrdio da je presuda donijeta na temelju pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je pobijanu presudu poništio i sam odlučio o ovoj upravnoj stvari.

7. Prema stanju spisa razvidno je da je osporenim rješenjem tuženika od 24. srpnja 2020., odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje Regionalnog ureda R., od 25. ožujka 2019. kojim tužitelju ozljeda pretrpljena 26. siječnja 2018. pod dijagnozom šifre prema MKB 10 klasifikaciji F 43.0 nije priznata ozljedom na radu i u vezi te dijagnoze tužitelju nisu priznate niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu sukladno članku 66. u svezi članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon) i članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj: 75/14.-41/19.-dalje: Pravilnik).

8. Predmetni postupak vođen je u povodu prijave o ozljedi na radu, koja je podnijeta dana 31. siječnja 2018. od strane tužitelja. Prema podacima spisa nije sporno da je tužitelj verbalno, a potom i fizički napadnut na radu od kolege i neposrednog rukovoditelja kojem napadu nisu prisustvovali svjedoci, a on je o tome obavijestio rukovoditelje, te je zbog takvog nasilničkog ponašanja i fizičkog napada na njega poslodavac donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu njegovom neposredno nadređenom kolegi, koji ga je napao, R. S. U postupku su pribavljeni nalazi i mišljenja nadležnih tijela medicinskog vještačenja koja su suglasna u ocjeni da se dijagnoza F.43 (Akutna reakcija na stres) ne može uzročno posljedično povezati sa događajem od 26. siječnja 2018., jer se kod tužitelja nisu razvili tipični simptomi koji zadovoljavaju dijagnostičke kriterije.

9. Prvostupanjski je sud nakon održane usmene rasprave, izvršenog uvida u isprave priložene spisu tuženika, te nakon provedenog sudskog vještačenja uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenje osporene odluke utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje tuženika nezakoniti, ocjenjujući da je tuženik pogrešno postupio kada je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da je tužitelj zadobio ozljedu u okolnostima koje nisu u svezi s radnim aktivnostima. Pozivajući se na odredbe članka 66., članka 67. Zakona koje u obrazloženju presude citira, sud je sam riješio stvar utvrđujući svoju odluku na medicinskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku psihijatru, a koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da se tužitelju dijagnoza šifre F 43 može priznati ozljedom na radu uslijed događaja od 26. siječnja 2018. i da je ista u uzročno-posljedičnoj vezi s navedenim događajem na radu od 26. siječnja 2018., a koji se dogodio na radnom mjestu i bio vezan isključivo uz procese rada. Nadalje je naveo da postoji relevantna klinička simptomatologija opisana u nalazu i mišljenju vještaka, dok se tužitelj ranije nije liječio po navedenoj dijagnozi i da je navedenu dijagnozu zadobio nakon događaja od 26. siječnja 2018. Stoga je sud na temelju nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka, donio presudu jer je prema njegovoj ocjeni nalaz sačinjen u skladu s pravilima struke i obrazložen, te dodatno pojašnjen na ročištu za raspravu, pa je mogao poslužiti sudu za donošenje zakonite presude u predmetnom upravnom sporu.

10. Na temelju analize dokaza u spisu, obrazloženja pobijane presude, navoda žalbe, a imajući u vidu relevantne odredbe materijalnog prava ovaj Sud ne može prihvatiti odluku prvostupanjskog suda i razloge za takvu odluku.

11. Prema odredbi članka 66. stavka 1. Zakona, ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima. Stavkom 2. članka 66. Zakona, ozljedom na radu smatra se bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju. Odredbom članka 67. stavka 1. točke 1. ozljedom na radu u smislu toga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.). Točkom 3. toga članka propisano je da se ozljeda na radu ne smatra ni ozljeda odnosno bolest do koje je došlo zbog namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti.

12. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, prema ocjeni ovoga Suda, pobijana presuda temelji se isključivo na medicinskom aspektu ove upravne stvari, a bez pravne analize samog događaja u smislu materijalnog prava. Da bi se određeni događaj priznao ozljedom na radu moraju biti ispunjeni i pravni i medicinski kriteriji, što je u predmetnom upravnom sporu izostalo. Naime, kako to proizlazi iz obrazloženja presude sud je svoju odluku donio isključivo na nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Nije sporna činjenica da je tužitelj fizički napadnut od strane drugog zaposlenika – nadređene osobe na radnom mjestu i za vrijeme rada. Međutim, same okolnosti toga događaja u svjetlu mjerodavnih odredaba Zakona, izlaze izvan sfere radno pravne aktivnosti, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju sukladno odredbi članka 66. stavka 1. Zakona. Pritom za drugačije rješenje ove upravne stvari nije odlučno ni tko je od sudionika fizičkog obračuna odgovoran za nastanak predmetne ozljede već je odlučno da se ozljeda nastala kao posljedica fizičkog napada drugog zaposlenika ne smatra ozljedom koja je nastala pod okolnostima iz članka 66. Zakona.

13. Slijedom navedenog žalbu tuženika valjalo je usvojiti a pobijanu presudu poništiti.

14. Stoga je prema ocjeni ovoga Suda tuženik pravilno i zakonito odlučio o tužiteljevoj žalbi, te je tužiteljev tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika valjalo odbiti.

15. Tužitelj nije uspio u sporu jer je rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim, pa se u smislu članka 79. stavka 4. ZUS-a ne može usvojiti njegov zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

16. Na temelju odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 4. ZUS-a Sud je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 1. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mira Kovačić