Poslovni broj: Usž-4204/21-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Dijane Vidović i Lidije Vukičević, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalista Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. M. iz V. G., kojeg zastupa opunomoćenik T. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i Š. d.o.o., Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda aza zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe M.-Z. u. d.o.o., V. G., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4329/19-29 od 15. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4329/19-29 od 15. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-502-03/19- 01/930, urbroj: 338-01-06-05-19-03 od 20. studenoga 2019. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I-502-03/19- 02/3519, urbroj: 338-21-02-02-19-4 od 9. rujna 2019. (točke I. i II. izreke). Tužitelju je ozljeda pretrpljena 24. srpnja 2019., pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji F 43.0, priznata ozljedom na radu te su mu u vezi navedene ozljede priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka III. izreke). Točkom IV. izreke tuženiku je naloženo da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu 12.775,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbijen (točka do V. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., od 9. rujna 2019. kojim tužitelju ozljeda pretrpljena 24. srpnja 2019., pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji F 43.0, nije priznata ozljedom na radu te mu s te osnove nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tuženik (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude u točkama I. do. IV. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome smatra da je na temelju nalaza medicinskog vještačenja pribavljenog u upravnom postupku pravilno ocijenjeno da se ne radi o ozljedi na radu jer se radilo o situaciji koja se može očekivati u specifičnom radnom okruženju kao što je zračna luka, te nisu zadovoljena najmanje dva kriterija prema MKB-10 klasifikaciji, s obzirom da tužitelj nije bio izložen životno ugrožavajućem stresu i kod njega je dokazano postojanje i drugog mentalnog poremećaja. Stoga drži da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13. i 137/13., dalje: Zakon). Predlaže Sudu da žalbu uvaži, poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 24. srpnja 2019., kao vozač autobusa prilikom preuzimanja putnika iz zrakoplova u Zračnoj luci F. T. u Z., "doživio šok" zbog niskog preleta vojnog aviona MIG, te mu je isti dan dijagnosticirana šifra bolesti prema MKB-10 F.43.0 (akutna reakcija na stres). Rješenjem tuženika na temelju nalaza i mišljenja Liječničkog povjerenstva Direkcije od 29. listopada 2019. ocijenjeno je da se ta dijagnoza ne može priznati kao ozljeda na radu jer tužitelj nije bio izložen životno ugrožavajućoj situaciji, a promjene psihičkog stanja uslijed izloženosti različitim stresnim laboralnim situacijama, odnosno očekivane normalne psihičke reakcije ne mogu se smatrati ozljedom na radu.

8. U upravnom je sporu provedeno sudsko vještačenje, te je sud poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka prof.dr.sc. D. M., specijalistu psihijatru, te sudskoj vještakinji medicini rada, prim.dr.sc. M. Z., i sam riješio predmetnu upravnu stvar. Vještaci su nakon uvida u dokumentaciju i forenzičku ekspertizu tužitelja dali mišljenje da se akutna reakcija na stres (Dg šifre F. 43.1) može uzročno-posljedično povezati sa predmetnim događajem od 24. srpnja 2019., te priznati kao ozljeda na radu. Vještaci su imali u vidu da je kritičnog dana neočekivano i nenajavljeno u niskom letu preletio vojni zrakoplov MIG, koji događaj je bio takve razine da je kod tužitelja izazvao akutnu reakciju na stres. Prvotno je pregledan u hitnoj psihijatrijskoj ambulanti isti dan, te da se liječio od 29. srpnja 2019. do 29. siječnja 2021., što je u skladu s važećom MKB-10 dijagnostičkom kriteriju koji vrijede u kliničkoj medicini. Pritom je pojašnjeno da nalaz psihologa u potpunosti u skladu s nalazima psihijatra i ne govori o simptomima karakternih ili neurotskih promjena, već govori o reaktivnim simptomima, vezanim za predmetni događaj, dok psihijatrijsko liječenje tužitelja nije zabilježeno prije predmetnog događaja, a nakon toga da postoji u kontinuitetu.

9. Ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u konkretnom upravnom sporu pravilno utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Prvostupanjski sud utvrdio je da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno u upravnom postupku, te je usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenja tuženika i na temelju nalaza stalnih sudskih vještaka priznao tužitelju ozljedu pod dijagnozom šifre F 43.0 kao ozljede na radu u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona.

10. Žalitelj neosnovano ponavlja navode koje je iznosio i tijekom spora na koje je prvostupanjski sud detaljno odgovorio u obrazloženju pobijane presude, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

11. Tuženik posebno ne prigovara iz kojeg razloga nije pravilno određen trošak spora, a s obzirom da je prvostupanjski sud poništio rješenja tuženika priznao pravo tužitelju, tužitelj ima pravo na naknadu opravdanog troška u skladu s odredbom članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. do 107/15.).

12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić