Poslovni broj: UsI-2342/21-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezga, te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 1. S. A. iz Š., 2. mldb. A. A. A. i 3. mldb. F. A. A. iz Š., koje zastupa M. V., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: …, Z., radi primitka u državljanstvo, 1. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-224-02/18-01/1985, URBROJ: 511-01-203-21-8 od 23. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem KLASA: UP/I-224-02/18-01/1985, URBROJ: 511- 01-203-21-8 od 23. ožujka 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužitelji u bitnom iznose svoju ocjenu navoda i isprava, suprotno ocjeni tuženika. Predlaže poništiti osporavano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu pobija navode tužiteljice. Predlaže da Sud odbije tužbu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj S. A. podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u S., na temelju pripadnosti hrvatskom narodu;

- da je tužitelj S. A. zahtjevom obuhvatio i svoju maloljetnu djecu A. A. i F. A. A.;

- da tužitelj S. A. navodi da osjeća pripadnost hrvatskom narodu, a da svoju tvrdnju nije potkrijepio niti jednim osobnim dokazom;

- da je tužitelj S. A. dostavio potvrdu o članstvu u Hrvatskom društvu V., a u potvrdi nije navedeno od kada su stranka i djeca učlanjeni u navedeno društvo;

- da je majka tužitelja tužitelj S. A. hrvatska državljanka.

7. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tuženik ocijenio isprave koje su mu dostavljene tijekom postupka. Tuženik navodi da tužitelj S. A. navodi da osjeća pripadnost hrvatskom narodu, ali da svoju tvrdnju nije potkrijepio niti jednim osobnim dokazom. Tuženik je ocijenio dostavljenu potvrdu o članstvu u Hrvatskom društvu V., odnosno ocijenio je da se na temelju samo tog dokaza ne može se donijeti rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo, posebno što iz priložene potvrde nije vidljivo od kada su stranka i djeca učlanjeni u navedeno društvo (nisu priložene preslike članskih iskaznica) te na koji način aktivno sudjeluju u radu istog promičući interes hrvatskog naroda u Š. kako je propisano člankom 16. stavkom 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.). U odnosu na činjenica da je majka hrvatska državljanka, tuženik smatra da to nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari, uz obrazloženje da je osobna pripadnost hrvatskom narodu odlučna činjenica za stjecanje hrvatskog državljanstva po navedenoj pravnoj osnovi.

8. Tuženik je ocijenio da tužitelji A. A. A. i F. A. A. ne udovoljavaju pretpostavkama za stjecanje hrvatskog državljanstva iz članka 13. Zakona o hrvatskom državljanstvu obzirom niti jedan od njihovih roditelja nije stekao hrvatsko državljanstvo prirođenjem.

9. Ovaj Sud je ocijenio da je tuženik proveo postupak pridržavajući se načela utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.; dalje ZUP) i načela slobodne ocjene dokaza iz članka 9. ZUP-a.

10. Prema članku 16. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.) pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo, ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona. Člankom 16. stavkom 2. Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

11. Odredba članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu omogućuje pripadniku hrvatskog naroda stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima, a odredbom stavka 2. istog članka propisano je koga se može smatrati pripadnikom hrvatskog naroda. Je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati kontinuirano osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama je jedan od vidova deklariranja pripadnosti u pravnom prometu. Nadalje, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje. Ovaj Sud smatra da uvjerenje javnopravnog tijela o pripadnosti hrvatskom narodu mora biti takvo da isključuje svaku sumnju u njegovu istinitost kako bi se onemogućilo stjecanje državljanstva pod povoljnijim uvjetima na temelju lažnog nacionalnog izjašnjavanja.

12. Primjenjujući navedena pravna shvaćanja u okolnostima konkretnog slučaja ovaj Sud prihvaća obrazloženje tuženika koji je naveo uvjerljive i logične razloge za svoje uvjerenje da tužitelj S. A. ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

13. Prema članku 13. Zakona o hrvatskom državljanstvu prirođenjem stječe hrvatsko državljanstvo maloljetno dijete: 1. ako oba roditelja stječu državljanstvo prirođenjem, ili 2. ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan roditelj, a dijete živi u Republici Hrvatskoj i ima odobren boravak, ili 3. ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan roditelj, a drugi je bez državljanstva ili nepoznatog državljanstva, a dijete živi u inozemstvu.

14. Tuženik je pravilno primijenio odredbu članka 13. Zakona o hrvatskom državljanstvu kada je utvrdio da tužitelji A. A. A. i F. A. A. ne udovoljavaju pretpostavkama za stjecanje hrvatskog državljanstva propisanim navedenom zakonskom odredbom, obzirom niti jedan od njihovih roditelja nije stekao hrvatsko državljanstvo prirođenjem.

15. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.

16. S obzirom na sve naprijed navedeno riješeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).

U Zagrebu, 1. ožujka 2022.

Sudac

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.