Poslovni broj Gž-675/2021-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice M.B. iz K., OIB: ....., zastupane po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz K., protiv tuženika R. A. d. d. iz Z., OIB: ...., zastupane po punomoćniku B. I., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika koja je izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-46/2020-5 od 16. srpnja 2020. godine, dana 01. ožujka 2022. godine,
r i j e š i o j e
I Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-46/2020-5 od 16. srpnja 2020. godine i rješava:
Usvaja se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Kutini, te se taj sud proglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu.
Predmet će se dostaviti na daljnje postupanje mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 925,00 kuna, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti tog suda.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP).
3. U žalbi u glavnome navodi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, jer da u konkretnom slučaju tužiteljica nije saslušana, niti je predočila bilo kakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da joj nije bilo poznato da bi se radilo o ugovorenoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a da je pogrešno njezino stajalište da se u konkretnom slučaju radi o nejasnoj odredbi kojom je ugovoreno pitanje mjesne nadležnosti suda.
4. Nadalje ističe da se odredba članka 59. ZPP-a ne može primijeniti na ovaj spor, jer da je u predmetnom ugovoru o kreditu izrijekom ugovorena nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a da potonja odredba ZPP-a ne predstavlja primjer isključive nadležnosti, koja jedina može biti zapreka pravu ugovaranja nadležnosti od strane ugovornih strana.
5. Osim toga, navodi da on u trenutku podnošenja predmetne tužbe nije imao aktivnu podružnicu u Kutini, jer da je ona prestala s radom, pa da niti iz tog razloga nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 59. ZPP-a.
6. Tuženik ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio kako se radi o odredbi ugovora o kreditu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer da je tužiteljica za zastupanje u ovom predmetu mogla angažirati odvjetnički ured sa sjedištem u Z., u kojem slučaju ne bi imala nikakav dodatni trošak, ili bi on bio minimalan, pa da je pogrešno primijenjena i odredba članka 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19), kao i odredba članka 50. tog Zakona.
7. Stoga predlaže da se pobijano rješenje preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, pri čemu podnosi zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
8. Odgovor na žalbu nije podnesen.
9. Žalba je osnovana.
10. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 26. siječnja 2007. godine, te isplate novčanog iznosa od 20.436,01 kuna.
11. U vezi toga utvrđuje kako je tuženik istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti tog suda, jer da je odredbom članka 12. ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, pa da je u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.
12. Prvostupanjski sud utvrđuje da je odredbom članka 70. stavak 1. ZPP-a propisano da se stranke ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je isti stvarno nadležan.
13. Međutim, nastavno utvrđuje kako je odredbom članka 1.a Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13-u nastavku teksta: ZZP) propisano da taj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu i sa aktom Europske unije, i to sa Direktivom vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesti i poštenja, te da se prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
14. U vezi toga utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj klauzuli koja nije bila posebno pregovarana, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, jer da bi tužiteljica u slučaju postupanja po istoj morala radi ostvarenja svojih prava putovati iz K. u Z., što bi uzrokovalo znatnu financijsku neravnotežu obzirom na udaljenost i na cijenu putovanja iz mjesta njezinog stanovanja do Z. i natrag, pa utvrđuje da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je u smislu odredbe članka 50. stavak 1. ZZP ništetna.
15. Osim toga, utvrđuje da tuženik ima poslovnicu u K. na adresi ........, pa da je taj sud mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu i temeljem odredbe članka 48. stavak 1. ZPP-a.
16. Iz navedenih razloga odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.
18. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 219. stavak 1. tog Zakona, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer pobijana odluka (rješenje) nije donesena protivno pravilima o teretu dokazivanja.
19. Iz sadržaja ugovora o kreditu kojeg su dana 26. siječnja 2007. godine zaključili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor (list 8-11 spisa) proizlazi da je u članku 12. tog Ugovora određeno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora, što bi u ovom slučaju bio Općinski građanski sud u Zagrebu, pa bi s obzirom na to eventualno dolazila u obzir primjena citirane odredbe članka 70. stavak 1. ZPP-a.
20. Međutim, predmetni ugovor o kreditu predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor sačinjen od strane tuženika kao trgovca, o čijim odredbama, pa tako i o spomenutoj odredbi članka 12. se nije pojedinačno pregovaralo, jer to tuženik nije u smislu odredbe članka 96. stavak 4. ZZP dokazao.
21. Budući da iz sadržaja navedenog ugovora o kreditu i pravilnog utvrđenja suda proizlazi da bi tužiteljica u slučaju primjene odredbe članka 12. tog ugovora morala radi ostvarenja svojih prava prema tuženiku putovati iz K. u Z., što bi za nju i po stajalištu ovog suda uzrokovalo znatni financijski izdatak, a s obzirom na udaljenost od mjesta prebivališta do Z., pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da potonja odredba ugovora o kreditu uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, uslijed čega je ista nepoštena, a samim time i ništetna, koja pravna posljedica proizlazi iz odredbe članka 102. stavak 1. ZZP.
22. Međutim, neovisno o gore navedenom, nije bilo mjesta odbijanju prigovora tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda.
23. Naime, iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je isti zaključen u S., dakle na području mjesne nadležnosti drugog općinskog suda, te da taj pravni posao nije zaključen od strane tuženikove poslovnice u K., pa u situaciji kada se zbog ništetnosti odredbe članka 12. gornjeg ugovora o kreditu ista ne može primijeniti, tada pitanje mjesne nadležnosti treba prosuđivati kroz odredbe ZPP-a o općemjesnoj nadležnosti, odnosno odredbu članka 48. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 46. stavak 1. ZPP-a, prema kojima je za suđenje u predmetnom sporu općemjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, kao sud na čijem području se nalazi registrirano sjedište tuženika, pa je primjenom potonjih odredaba ZPP-a, kao i odredbe članka 20. stavak 1. tog Zakona, trebalo usvojiti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda.
24. Stoga je uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu odluku i odlučiti kao u točki I izreke ovog rješenja.
25. Budući je tuženik u cijelosti uspio u žalbenom postupku, pripada mu u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a i odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku teksta: Tarifa) pravo na naknadu troškova tog postupka, i to u iznosu od 500,00 kuna za sastav žalbe (Tbr. 10. toč. 5. Tarife), zatim u iznosu od 125,00 kuna s osnove poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife), te u iznosu od 300,00 kuna na ime plaćene sudske pristojbe za žalbu, tj. sveukupno 925,00 kuna, pa je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.
U Rijeci, 01. ožujka 2022.
S U D A C :
Alen Perhat
